Kada je dozvoljeno prenošenje tuđih riječi, nemimet?

Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu, danas 20. ševvala 1430. god. po H., 9. oktobra 2009. godine hutbu sam naslovio Nemimet – Prenošenje tuđih riječi. Nemimet spada u red velikih grijeha i jedna je od najružnijih negativnih čovjekovih osobina. Podrazumijeva prenošenje tuđih riječi s ciljem širenja svađe i smutnje među ljudima. Ovaj grijeh potpiruje smutnju, kida veze, sije mržnju, razbija zajednicu, prijatelje čini neprijateljima, braću strancima, čak rastavlja voljene i dovodi do ubistava. Nemimet je prisutan i veoma rasprostranjen u našem društvu u vremenu u kojem živimo.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 10. i 11. ajetu Sure El-Kalem:
I ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena(10) klevetnika, koji tuđe riječi prenosi,(11) škrtaca, nasilnika, velikih grješnika,(12) surovih i osim toga, u tuđe pleme uljeza!(13) (El-Kalem, 10.-13.)
U citiranim ajetima dolazimo do spoznaje nekih od osobina onih koji prenose tuđe riječi. Jedna od tih osobina jeste da se takav mnogo kune kako bi uvjerio onoga kome prenosi u ono što prenosi. On je također prezren zbog toga što nema nimalo mudrosti pa ga ljudi lahko razotkriju i preziru ga. Onaj ko prenosi tuđe riječi može se prepoznati i po tome što otkriva tuđe mahane i puno vrijeđa druge.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 1. ajetu Sure El-Humeze:
Teško svakom klevetniku-podrugljivcu!
Imam Muslim u Sahihu bilježi hadis:

Prenosi Ibn Mes’ud, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Želite li da vas obavijestim šta je to udda? – To je prenošenje riječi među ljudima!” (Muslim)
U muttefek predaji stoji:
Prenosi Ebu Huzejfe, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “U Džennet neće ući onaj ko prenosi tuđe riječi (kattat).” (Muttefek alejhi) U Drugoj predaji stoji: “U Džennet neće ući onaj ko prenosi tuđe riječi (mennan).” (Muttefek alejhi)
Imam Buharija bilježi predaju:
Prenosi Ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prošao pored dva kabura i rekao: “Zaista su njih dvojica u patnji i kazni, a ne kažnjavaju se za nešto veliko; jedan od njih se nije čuvao mokraće, a drugi je bihuzurio ljude prenoseći tuđe riječi.” (Buharija)
Rekao je Omer ibn El-Hattab, radijallahu ‘anhu: “Nemojte se baviti spominjanjem ljudi, jer je to zlo, već spominjite Allaha, jer je to za vas milost!”
Tabiini su govorili: „Nije onaj koji prenosi tuđe riječi ništa gori od onoga ko to prihvata od njega!“
Imam Nevevi kaže: “Nemimet je zabranjen ako u tome nema nikakve koristi. Međutim, ako neko sazna da neki zulumćar (nasilnik) namjerava nekome bespravno nanijeti štetu, onda je poželjno, pa čak je i obaveza da čovjek na to upozori svoga brata muslimana.”
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podučava ashabe:

“Želite li da vas obavijestim o najgorima od vas?” Rekoše. “Da.” Reče Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Oni koji ogovaraju, koji rastavljaju one koji se vole!” (Ahmed)
Pripovijeda se da je Sulejman bin Abdulmelik sjedio u društvu sa Ez-Zuhrijem, pa mu je došao čovjek, kojem je Sulejman rekao: “Čuo sam da si o meni govorio to i to!” Reče čovjek: “Nisam to učininio, niti rekao.” Reče Sulejman: “Onaj ko me je obavijestio je iskren!” Reče mu Ez-Zuhri: “Onaj ko ogovara nije iskren!” Reče Sulejman: “U pravu si!” Potom reče čovjeku: “Idi sa selamom!”
Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

“Neka mi niko od ashaba ne govori ništa o drugome, jer želim da vam dolazim potpuno čisitih grudi!” (Ahmed)
Hasan El-Basri kaže: “Ko tebi prenosi tuđe riječi, znaj da takav i drugima prenosi tvoje riječi.” Također je neko dobro rekao: “Ko ti kaže i prenese da te tvoj brat psuje i grdi, takav i tebe psuje i grdi.”
Priča se da je neki čovjek otišao u posjetu svome bratu muslimanu i prenio mu nekakav govor o drugim ljudima, što se ovome nije svidjelo, pa mu reče: “Brate moj, prenio si mi tuđi govor i time si učinio tri prekršaja: učinio si me da mrzim svoga brata, moje si srce opteretio time i učinio si me da sumnjam u tvoje povjerenje.”
Neki čovjek je došao Aliji, radijallahu ‘anhu, i rekao mu da je neki čovjek o njemu ružno govorio. Tada Alija, radijallahu ‘anhu, reče tom čovjeku: “Idemo skupa do tog čovjeka!” Čovjek se uplaši da ga zbog toga neće kazniti. Kada su stigli, Alija, radijallahu ‘anhu, mu reče: “O moj brate, ako je ono što si o meni rekao tačno, ja molim Allaha da mi oprosti, a ako nije tačno, molim Allaha da tebi oprosti.”

Priča se da je neki čovjek došao Omeru ibn Abdulazizu i prenio mu neki govor od nekog čovjeka, na što mu Omer reče: “Ako hoćeš, mi ćemo tu tvoju vijest provjeriti; pa ako bude tačna, onda si ti od onih na koje se odnosi ovaj kur’anski ajet:
O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što uradite pokajete! ( El-Hudžurat, 6.)
A ako ne bude tačna, onda si od onih na koje se odnosi ovi ajeti:
I ne slušajte nijednog krivokletnika, prezrena,(10) klevetnika, koji tuđe riječi prenosi.(11) (El-Kalem, 10.-11.), a ako hoćeš, to ćemo ti za ovaj put oprostiti i nemoj više tako nešto raditi. Tada čovjek reče Omeru: “Oprosti mi, o vladaru pravovjernih, neću nikada više prenositi tuđe riječi!”

Braćo i sestre, čuvajmo se nemimeta, jer je on uistinu jedan od velikih grijeha, koji uništava međuljudske odnose i umjesto da prenosimo tuđe riječi, trudimo se da na našim usnama bude što više Kur’ana, Allahovih, subhanehu ve te’ala, imena i salavata na našeg Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem!

Gospodaru! Pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini naše jezike vlažnim sa spominjanjem Tvoga imena, sačuvaj naše jezike od prenošenja tuđih riječi, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim mu’minima, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, šehida i dobrih ljudi!
Sarajevo, 20. ševvala 1430. po Hidžri /9. oktobra 2009. god.
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”

preuzeto sa: http://minber.ba/nemimet-prenoenje-tuih-rijei/