Kada je ženi dozvoljeno, a kada zabranjeno da koristi pilule za sprječavanje trudnoće?

Ono što bi muslimani trebali činiti jeste da, koliko god su u mogućnosti, umnože svoje potomstvo. To je stvar na koju je uputio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječima: “Ženite one koje mnogo rađaju i koje mnogo vole, jer ja ću se natjecati vašom brojnošću.” (Ebu Davud, poglavlje: “Brak”, 2050. i Nesai, poglavlje: “Brak”, 6/65 – 66)

Također, brojno potomstvo je brojnost za ummet, a brojnost ummeta je njegova snaga i ponos. Uzvišeni Allah, napominjući to sinovima Israilovim kao blagodat, kaže: “I učinit ćemo vas brojnijima.” (El – Isra’, 6.)

Šu’ajb je rekao svome narodu: “I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio” (El – E’ araf, 86.)

Niko ne poriče da je brojnost ummeta uzrok njegove snage i ponosa, za razliku od onih koji loše rasuđuju, smatrajući da je brojnost uzrok gladi i siromaštva. Ako se poveća brojnost ummeta, osloni na Allaha, dželle šanuhu, i povjeruje u Njegovo obećanje u Kur’anu: ”Na zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani.” (Hud, 6.)

Allah, dželle šanuhu, će mu olakšati i obogatiti ga iz Svojih blagodati. Na osnovu navedenog shvatamo odgovor na postavljeno pitanje; žena ne treba koristiti pilule za sprječavanje trudnoće, osim pod dva uslova:

Prvi: da ima za tim potrebu; npr.: ako je bolesna i nije u stanju svake godine rađati ili je slabašnog tijela ili ima neke druge zapreke koje joj štete ako rađa svake godine.

Drugi: uvjet je da joj muž dozvoli, jer muž ima pravo na porod i djecu. Također je neminovno savjetovanje sa liječnikom o ovim tabletama – da li njihovo korištenje šteti ili ne.

Kada se ispune ovi uslovi, onda nema smetnje da se koriste pilule za sprječavanje trudnoće, ali ne s namjerom da u potpunosti ili zauvijek spriječi trudnoću, jer bi tako došlo do prekidanje potomstva.

Što se tiče drugog dijela pitanja, ograničavanje potomstva je neizvodivo, jer su i začeće i nezačeće u Allahovoj, subhanehu ve te’ala, Ruci. Ukoliko čovjek odredi broj (djece), postoji mogućnost da taj broj pogodi kakva nesreća koja će ih sve uništiti u jednoj godini i da tada ostane bez djece i tako bez potomstva. Ograničavanje potomstva ne postoji u islamskom zakonodavstvu. Međutim, trudnoća se sprječava samo ako je nužno, kao što smo već naveli. Što se tiče trećeg dijela pitanja, da li je dozvoljeno ejakuliranje izvan spolnog organa žene pri spolnom odnosu, najispravnije mišljenje islamskih učenjaka je da je taj čin dozvoljen, na osnovu hadisa kojeg prenosi Džabir, radijallahu anhu: “Mi smo ejakulirali van spolnog organa žene, a Kur’an je objavljivan.” (Buharija, poglavlje: “Brak”, 5207.-5209. i Muslim, poglavlje: “Brak”, 1440.) 

Svakako da je to bilo za vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa da je ovaj čin bio zabranjen Allah, dželle šanuhu, bi im to sigurno zabranio. Međutim, islamski učenjaci kažu: ‘Ovaj čin nije dozvoljen, kada je u pitanju slobodna žena (tj. nije robinja), osim s njenim dopustom. Čovjeku nije dozvoljeno da to čini sa svojom slobodnom ženom, osim s njenom dozvolom, jer i ona ima pravo na djecu. Pored toga, ako to čovjek čini bez njene dozvole, ona se neće potpuno zadovoljiti, jer zadovoljavanje žene neće biti potpuno bez ejakulacije. Prema tome, netraženje dozvole od žene je zapostavljanje njenog potpunog zadovoljavanja i propuštanje mogućnosti za djecu, pa zbog toga uvjetujemo da taj čin bude uz njenu dozvolu. (Šejh Ibn Usejmin, Fetve o ženama, str. 51-52)

ŠEJH IBN USEJMIN