Kakav je bio namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem ?

Priredio: hfz. Amir Smajić

Zahvala pripada Allahu, dželle šanuhu, Jednom i Jedinom. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe. Povodeći se za riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Klanjajte onako kako ste vidjeli mene da klanjam”, odlučio sam da ukratko, bez navođenja dokaza, opišem namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po najvjerodostojnijim predajama i najprioritetnijim mišljenjima islamskih učenjaka. U vezi sa nekim od propisa postoji jako razilaženje među islamskim pravnicima, pa onaj ko smatra drugačije, na osnovu detaljnog studiranja, nema smetnje da tako i postupa.

Klanjač je obavezan da svoje tijelo okrene prema Kibli i u srcu donese nijjet (odluku) za obavljanje namaza. Pogrešno je nijjet izgovarati riječima.

Zatim, pohvalno je da svoje ruke digne u visini ramena, ili ušiju, ili između toga, sastavljenih i ispravljenih prstiju, i donese početni tekbir izgovarajući “ALLAHU EKBER”.

Nema smetnje da svoj pogled usmjeri u mjesto sedžde ili na neko drugo mjesto, ako se tako osjeća skrušenije u namazu, zato što se ništa od toga vjerodostojno ne prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali mu je zabranjeno da pogled diže ka nebesima.

Zatim će staviti desnu ruku preko lijeve i obuhvatiti je prstima. Sve predaje koje određuju položaj ruku u namazu, bilo na prsima, ili ispod prsa, ili iznad pupka, ili ispod pupka su nevjerodostojne pa će izabrati ono što mu je lakše i onako kako se osjeća skrušenije.

Potom će proučiti namasku dovu, zatim “EUZU”, “BISMILU” i suru “EL-FATIHA”, a zatim ono što mu je lahko od ajeta iz Kur’ana.

Nakon toga će napraviti malu pauzu, a zatim će dignuti ruke u visini ramena ili ušiju i izgovoriti tekbir, “ALLAHU EKBER”.

Zatim će otići na ruku’u, obuhvatajući koljena šakama raširenih prstiju, ispravljenih leđa, držeći glavu u ravni sa leđima i proučiti “SUBHANE RABBIJEL-AZIM”, jednom ili više puta, i druge dove koje se prenose od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na ruku’u. Nema smetnje da usmjeri pogled u ravnini očiju, ili u mjesto sedžde, ili između nogu.

Potom će se, nakon što se potpuno smiri, dignuti sa ruku’a izgovarajući “SEMI’A-LLAHU LI MEN HAMIDEH”, zatim će reći: “RABBENA LEKEL-HAMDU” i druge dove koje se prenose, dižući ruke u visini ramena ili ušiju. Zatim će desnom rukom prihvatiti lijevu, kao nakon početnog tekbira, a nema smetnje ako bi spustio ruke niz tijelo.

Zatim će, nakon što se potpuno ispravi u stojeći položaj i smiri, izgovarajući “ALLAHU EKBER”, otići na sedždu spuštajući prvo koljena, a zatim ruke. Ako bi spustio ruke prije koljena, nema smetnje, jer su slabi hadisi koji govore o tome. Nakon toga će na tlo spustiti čelo i nos, razdvojiti koljena i odvojiti natkoljenice od stomaka, okrenuti nožne prste prema Kibli, ruke razmaknuti od tijela, ili ih staviti u visini ramena, ili ušiju, blago sastaviti prste i okrenuti ih prema Kibli i izgovoriti “SUBHANE RABBIJEL-E’ALA”, jednom ili više puta, i druge dove koje se prenose da se izgovaraju na sedždi.

Položaj stopala za vrijeme sedžde ne prenosi se jasno i detaljno u vjerodostojnim hadisima od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da će klanjač držati stopala onako kako mu je najlakše, okrenuvši nožne prste prema Kibil.

Zatim će se, nakon što se smiri, izgovarajući “ALLAHU EKBER”, podići sa sedžde i sjesti na lijevu nogu, a poviti prste desne noge usmjerivši ih prema Kibli, ili će sastaviti stopala i poviti prste obje noge i usmjeriti ih prema Kibli i sjesti na poleđinu svojih peta, i izgovoriti: “RABBIG-FIR LI”, jednom ili više puta.

Potom će, nakon što se potpuno smiri, izgovarajući “ALLAHU EKBER”, otići na sedždu i činiti na drugoj sedždi isto kao i na prvoj.

Zatim će, izgovarajući “ALLAHU EKBER”, ustati na drugi rekat. Nema smetnje da po potrebi nakratko sjedne nakon druge sedžde, a zatim ustane na drugi rekat. Također, nema smetnje da se podupre rukama o tlo ili koljena.

Zatim će proučiti “BISMILU” i suru “EL-FATIHA”, a potom ono što mu je lahko od ajeta iz Kur’ana. Drugi rekat će privesti kraju identično kao i prvi.

Nakon toga će, kada završi sa drugom sedždom na drugom rekatom, sjesti na lijevu nogu, a poviti prste desne noge usmjerivši ih prema Kibli, a dlanove staviti na natkoljenice, ili na koljena, prste lijeve ruke ispružiti, a prste desne ruke sakupiti u šaku i ispružiti kažiprst u pravcu Kible. Pomjeranje kažiprsta nije vjerodostojno preneseno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Zatim će proučiti samo “ET-TEHIJJATU” ako se radi o prvom sjedenju na trorekatnim ili četverorekatnim namazima. Pogled će usmjeriti onako kako se osjeća najskrušenije, a nema smetnje da gleda u kažiprst ili na neko drugo mjesto. Pogled u kažiprst, prilikom “TEŠEHHUDA”, nije vjerodostojno prenesen od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Nakon toga će ustati na treći rekat, izgovoriti “ALLAHU EKBER” i dignuti ruke kao pri početnom tekbiru.

Zatim će proučiti “BISMILU” i suru “EL-FATIHA” i neće učiti ništa mimo toga od Kur’ana, ako se radi o trorekatnim i četverorekatnim farz-namazima.

Zatim će donijeti tekbir “ALLAHU EKBER” dižući ruke i dovršiti treći i četvrti rekat kao prethodna dva.

Nakon druge sedžde zadnjeg rekata, sjest će na drugo, zadnje sjedenje i postupat će kao i na prvom, osim što će sjesti stavljajući lijevu nogu ispod desne potkoljenice, oslanjajući se na lijevi kuk, povijajući prste desne noge i okrećući ih prema Kibli.

Zatim će nakon “ET-TEHIJJATU” proučiti “SALAVATE”, a zatim proučiti dove koje se prenose od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na zadnjem sjedenju.

Nakon toga će predati selam izgovarajući “ES-SELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAH” okrećući glavu na desnu stranu, a zatim izgovoriti isto okrećući glavu na lijevu stranu i time njegov namaz biva završen.

Potom će proučiti propisani zikr, nakon obaveznih (farz) namaza, prigušenim glasom, za sebe, pojedinačno. Spomenuti zikr pogrešno je i zabranjeno učiti grupno.

Također, korištenje tespiha (brojčanika) prilikom zikra je neutemeljena i zabranjena praksa koju je potrebno napustiti. Sve predaje od ashaba, radijallahu anhum, kojima neki dokazuju utemeljenost te prakse su nevjerodostojne.

Pritvrđene sunnete, u toku dana, pohvalno je i bolje klanjati u kući, a nema smetnje da se klanjaju u džamiji.

Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Priredio: Amir Smajić

Medina, 27. 5. 1433. god. po H.

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/