Kakav je propis zamjene životinja?

Ibn Abbas, radijallahu anhu, jednom je prilikom rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je mijenjanje životinje za životinju uz odgodu plaćanja.”191

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, izjavio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je mijenjanje životinje za životinju na kredit.” 192

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, imam El-Begavi zapisao je: “Svi učenjaci dopuštali su prodavanje jedne životinje za dvije za gotovinu, bez obzira na to radilo se o jednoj vrsti životinja ili o različitim vrstama.”193 Na ovo nas upućuje Džabirovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Neispravno je mijenjati dvije životinje za jednu uz odgodu plaćanja, ali nema smetnje u tome ako se primopredaja izvrši odmah. ‘194

Drugo, razmatrajući ovo pitanje, hadiski ekspert Et-Tirmizi rekao je: “Ashabi, tabiini i kasniji učenjaci smatrali su da je zabranjeno mijenjanje životinje za životinju uz odgodu plaćanja. To je stav Sufjana es-Sevrija, učenjaka Kufe i mišljenje imama Ahmeda. Međutim, neki ashabi i neki učenjaci, između ostalih, Šafi i Ishak b. Rahavejh, to su dopuštali.”195

S tim u vezi je El-Begavi rekao sljedeće: “Oni učenjaci koji dopuštaju mijenjanje životinje za životinju uz odgodu plaćanja povode se za predanjem Abdullaha b. Amra b. el-Asa u kojem stoji da mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da opremi vojsku, a kada je nestalo deva, naredio mu je da mlađe deve koje su date kao zekat, mijenja za starije jednu mlađu za dvije starije.”196

Rekao sam: ovaj su hadis zabilježili sljedeći muhadisi: Ebu Davud (3357), Ahmed (6593 i 7025), El-Hakim, 2/56 i 57, Ed-Darekutni, 3/69, i El-Bejheki, 5/287, s poremećenim lancem prenosilaca, a u kojem također postoje nepoznati prenosioci. Međutim, hadis je prenesen i s drugim lancem prenosilaca: Vehb – Ibn Džurejdž, Amr b. Suajb – njegov otac Šuajb – Šuajbov otac, a njega su zabilježili Ed-Darekutni, 3/69, a s njegovim, dobrim lancem prenosilaca El-Bejheki, 5/298. Njegov je lanac prenosilaca dobar zbog Amra b. Šuajba, njegovog oca Šuajba i njegovog oca, dok su ostali prenosioci pouzdani. Ovdje je Ibn Džurejdž jasno izjavio da je hadis čuo. Njega je autentičnim okarakterizirao El-Bejheki, a Ibn Hadžer veli: “Njegov je lanac prenosilaca jak.”197

Treće, oni učenjaci koji zabranjuju mijenjanje životinje za životinju uz odgodu plaćanja razilaze se na nekoliko mišljenja kada se radi o ovom pitanju. Između ostalih, ta su mišljenja sljedeća: prvo, ako se radi o različitim vrstama životinja, to je dopušteno, a ako se radi o istoj vrsti, tada je zabranjeno, i ovo je Malikov stav, ali to El-Begavi odbija: ” .. .i to je dokaz da podudaranje u vrsti životinja, odnosno različitost nije mjerodavna kada je riječ o tom pitanju”198; drugo, po El-Bejhekiju, 5/288, neki su učenjaci protumačili da je takva trgovina zabranjena ako se životinja proda na odgodu plaćanja s obje strane, i tada se radi o dugu na dug, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Četvrto, čovjek teži mišljenju za koje se opredijelio imam Eš Ševkani: “Imam Šafi kaže da se ovdje misli na odgodu plaćanja obje strane, jer iz hadisa se može i to shvatiti, kao što se može shvatiti da se odnosi na odgodu plaćanja jedne strane; ako je odgoda s obje strane, to je slično prodaji nepostojećeg za nepostojeće, a to je, po mišljenju svih učenjaka, zabranjeno. Oni koji zabranjuju ovakvu trgovinu svoj stav dokazuju Semurinim predanjem, predanjem Džabira b. Semure, Ibn Abbasovom, radijallahu anhum, izjavom i nekim drugim predanjima koji se tiču pitanja. Na dokazivanje predanjem Abdullaha b. Amra odgovorili su rekavši da je hadis derogiran (ali nije nepoznato da se derogaciji pribjegava samo ako je ustanovljeno koji je od dva dokaza potonji, a o tome u ovom slučaju ne postoji predanje). Dakle, nije nam preostalo ništa drugo nego da pokušamo usaglasiti ove dokaze, ili reći da su oprečni. Neki su učenjaci kazali da se predanja mogu usaglasiti na način na koji ih je usaglasio imam Šafi, međutim, to zavisi od toga je li mijenjanje životinje za životinju uz odgodu plaćanja ispravno nazvati trgovinom nepostojećeg za nepostojeće. Ako je to u duhu arapskog jezika, odnosno ako je to u skladu sa Šerijatom, onda je uredu, u protivnom nesumnjivo je da su hadisi koji zabranjuju ovakvu trgovinu – iako su ponaosob diskutabilni, ali su preneseni vjerodostojnim lancima prenosilaca preko tri ashaba: Semure, Džabira b. Semure i Ibn Abbasa, i međusobno se pojačavaju – ispravniji od Ibn Amrovog, radijallahu anhu, predanja koje je diskutabilno, posebno kada imamo na umu da su Et-Tirmizi i lbnul-Džarud Semurino predanje okarakterizirati autentičnim, i to je drugi odlučujući dokaz. A treći odlučujući dokaz jeste pravilo u usuli-fikhu koje glasi: “Dokaz koji nešto zabranjuje preferira se nad dokazom koji tu istu stvar dopušta.” A kada je riječ o izjavama ashaba o tom pitanju, u njima ne može biti argument; kada bismo rekli da je izjava ashaba argument, ovdje taj princip ne bi važio jer su te njihove izjave oprečne.”199

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf