Kako da skinem sihre koje sam pokupila od drugog?

Poštovana sestro

Uzet ću sebi za pravo da malo šire elaboriram odgovor na vaše pitanje. Molim Allaha da vam poveća znanje o vjeri. Drago mi je da niste požurili i povjerovali toj gospođi. Veoma je dobro i to što ste informacije potražili na netu, mada i tamo ima svašta i treba dobro poznavat tematiku da bi se znala napraviti selekcija. Izgleda da ste i sami zaključili da osoba kojoj ste se obratili ne radi u skladu sa propisima vjere. Da li imate ili ne sihre pri sebi, saznat ćete kad se obratite jednom od ispravnih liječnika čija ću imena spomenuti na kraju odgovora. Ali ću vas zamoliti da prije toga pročitate ovo što sam napisao.

Pojava sihirbaza, gulikoža, gatara, čudotvoraca, vidovnjaka je simptom bolesti duhovnog organizma jednog naroda koji se odrekao prave vjere i pohrlio u tamu novog džahiijjeta. U društvu u kome je zastupljena čista vjera monoteizma, malo je sihirbaza, dok u društvu u kome vladaju novotarije koje zatiru pravu i čistu vjeru mnogo je onih koji putem sihira odvode ljude u zabludu.

Danas je popularno posjećivati gatare i vidovnjake koji navodno znaju budućnost, koji vide i čuju džine i koji imaju moć da ih otklone iz nečije kuće. Ljudi idu tim gatarima i vidovnjacima da se posavjetuju u vezi karijere, važnih životnih odluka. Vjeruju da oni mogu dokučiti nešto iz njihove bliske budućnosti. Zbog toga oni odlaze onima koji, navodno, mogu saznati šta će ih u budućnosti zadesiti da bi se znali odrediti spram poteza koji na vrijeme trebaju povući, kako bi spriječili zlo ili štetu koja ih može zadesiti.

Poslanik s.a.v.s je u mekanskom društvu zatekao grupu vračeva, astrologa ili vidovnjaka predskazivača koji su za sebe tvrdili da su poznavaoci tajni prošlosti ili budućnosti i to putem njihove veze sa džinima ili na neki drugi način. Allahov Poslanik je odmah objavio rat ovom šarlatanstvu, jer nije bilo zasnovano na Knjizi niti nauci. Poslanik s.a.v.s. je tvrdio kako on ne poznaje metafizičko, a kako gajb ne poznaju ni meleki ni džinni. Proučio im je kur’anski ajet: “Niko osim Allaha, ni na nebu ni na zemlji, ne zna šta će se dogoditi.” (En-Neml, 65) I drugi ajet: “A da znam proricati tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene…..” (El-E’araf, 188) Sulejman a.s. je umro a bio je naslonjen na štap. Džini koji su se oko njega kretali i radili nisu ni primijetili da je on umro. Da poznaju gajb mogli su pretpostaviti ili, prije nego što se i desi, termin Sulejmanove smrti saznati. Uzvišeni Allah za njih kaže: “…da su budućnost prozreti mogli, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali.” (Sebe, 14) Dakle, ko god tvrdi da poznaje stvarni gajb, on laže.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko ode gataru ili proroku pa povjeruje u ono što je rekao, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu s.a.v.s.” (El-Bezzar)

U drugom hadisu je rekao: “Ko ode vidovnjaku pitati ga za nešto i povjeruje mu ono što kaže, neće mu biti primljen namaz četrdeset dana.” (Muslim)

A što se tiče ogledanja u grah, to je veoma prisutna praksa kod Bošnjaka koji je često znaju pripisati i Fatimi r.a., kćerki Poslanika s.a.v.s. Gnusna je potvora smatrati da Fatima r.a. ima ikakvu vezu sa gatanjem. U predislamsko vrijeme postojao je običaj bacanja kamenčića koje i danas koriste neka primitivna plemena u Africi kao metod gatanja i proricanja budućnosti. Allahov Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu kaže: “Gatanje iz crta u pijesku, iz leta ptica i bacanjem kamenčića spada u širk.” (Ebu Davud, Sunen, hadis br. 3898) U njihovo vrijeme se koristio metod proricanja tako što su žene bacale kamenčiće i na osnovu rasporeda kamenčića proricale budućnost.

Danas je ova praksa zamijenjena grahom kojeg koriste podjednako gatari iz redova sva tri naroda na području Bosne i Hercegovine. Zavedeni među našim narodom su skloniji vjerovati grahu nego Uzvišenom Allahu koji je stvorio i njih i grah kojim oni gataju. Od rasporeda i položaja bačenog graha ovisi kakva vam je budućnost. Svaki grašak, navodno, ima svoje značenje. Nema isto značenje grašak koji je nakon bacanja daleko otišao i onaj koji je ostao blizu, kao što nema isto značenje ni onaj grašak koji je zajedno sa drugima ostao u grupi. Ovaj koji je ostao u grupi simbolizuje jedinstvo porodice, dok onaj koji je otišao daleko znači da će jedno od djece napustiti porodicu.

Pošto ste vi, poštovana sestro, u najmanju ruku zbunjeni, ja ću vam sada navesti znakove po kojima se raspoznaje sihirbaz, a vi ćete onda znati kome ste se do sada obraćali, ko što ćete sada znati kome se ne trebate u budućnosti obraćati.

Kod koga se nađu neki od sljedećih znakova, znak je da se radi o sihirbazu, bez ikakve sumnje. To su ovi znakovi:

1. Raspituje se o bolesnikovim roditeljima.
2. Traži privatne bolesnikove stvari kao što su (odjeća, maramice, kapa itd.)
3. Ponekad zahtijeva da mu se dovede životinja određenih osobina i da se zakolje, bez spominjanja Allahovog imena. Ponekad njenom krvlju namaže bolesna mjesta ili baci žrtvu na pusto mjesto.
4. Piše talismane (vradžbine, zapise).
5. Uči čarolije i izgovara nerazumljive talismane.
6. Daje bolesniku zapise koji se sastoje od četverouglova na kojima su slova i brojevi.
7. Naređuje bolesniku da se izdvoji od ljudi jedan određen period, boraveći u sobi u koju ne ulazi sunčeva svjetlost.
8. Ponekad traži od bolesnika da se ne pere vodom jedan određen period, uglavnom 40 dana, a ovaj znak upućuje na to da se radi o džinu kršćaninu koji služi sihirbaza.
9. Daje bolesniku stvari koje će zakopati u zemlju.
10. Daje bolesniku papire koje će spaliti i nakaditi se njima.
11. Priča nerazumljivim govorom.
12. Ponekad sihirbaz obavještava bolesnika o njegovom imenu, imenu grada iz kojeg je i o problemu zbog kojeg je došao prije nego mu ovaj i saopšti bilo kakvu informaciju o sebi i svom porijeklu.
13. Piše isprekidana slova na papir (zapis) ili na posudu od grnčarije bijele boje a onda naređuje bolesniku da to rastapa i pije.

Ovo su samo neki od znakova koji nam mogu pomoći u raspoznavanju sihirbaza od pravog i ispravnog liječnika Allahovom knjigom.

Dakle, draga sestro, ako saznaš da je neko sihirbaz, ne smiješ ići kod njega. A što se tiče ispravnih liječnika, njih u Bosni također ima, hvala Allahu, iako znatno manje nego onih koji to rade na neispravan način. Abdurrezak u Sarajevu, Enes Beganović u Zavidovićima, Almin Omerašević u Zenici.

Na pitanje odgovorio Hfz. Mr. Senaid Zajimović

preuzeto sa http://www.n-um.com