Kako odgovoriti: Zašto je Allah Dozvolio brak između braće i sestara u doba Adema alejhi selam?

We alejkumusselam we rahmetullah. Što se konkretnog pitanja tiče treba najprije reći da je Hava rađala blizance, muško i žensko, u svakoj turi, tj. pri svakom porodu. Bilo je zabranjeno da se uzimaju brat i sestra iz iste ture, tj. blizanci, a dozvoljeno da se uzimaju sa nekim iz druge ture, drugog poroda. Što se tiče prigovora na to dovoljno je da razmisle o mogućim opcijama:

• da je čovjek nastao slučajno od životinje, bez dizajna i svrhe, i u to je najnelogičniji scenario, kao što je suprotan kosmičkim zakonima. Također, u tom slučaju nema moralne osnove za prigovor bilo čemu, jer bez Boga kao apsolutnog izvora sveg dobra i smisla, i kao Stvoritelja koji je čovjeka stvorio sa svrhom i dao mu nadmaterijalnu vrijednost i moral nema nikakve osnove za bilo kakav moralni prigovor bilo čemu. Onda je čovjek samo gomila molekula u složenijem vidu.
• da je čovjek nastao ciljano iz životinje, tj. da ga je Bog stvorio iz životinje postepenim razvojem, pa ni u tom slučaju nema moralnog prigovora, jer je onda čovjek samo napredna životinja i kompleksnost razvoja nema nikakve logičke veze sa moralnošću ili nemoralnošću, a životinjama svakako niko ne može prigovorit moralno. Ako neko prigovori da je Bog možda ubacio naknadno moralni osjećaj u čovjeka kada je postao čovjek i kada je “razvio” svijest, kažemo da se onda moral (vezano za muško-ženske odnose) opet vraća na Boga, pa tako isto važi i u našem scenariju kojeg znamo na osnovu Objave, pa mu se ne može prigovoriti.
• da je čovjek posebno stvoren kao uzvišenije biće od ostalih stvorenja, i da mu je Bog dao nadmaterijalnu vrijednost, kažemo da je Bog stvorio i životinje ali se njima ne prigovara moralno, što znači da se i u tom slučaju moral vraća na Boga i da je On kriterijum svega, te u skladu sa Svojom apsolutnom mudrošću određuje moralni kodeksa za sva stvorenja. S obzirom na to, ni u tom slučaju se ne može prigovoriti našem scenariju kojeg znamo na osnovu Božije Objave, a to je da su muško-ženski odnosi bili uređivani shodno Božijem uputstvu na jedan način u prvom vremenu a zatim u kasnijm vremenima sve do posljednjeg Božijeg Poslanika kada je objavljen vjerozakon za sva vremena.

Tome se ne može prigovoriti ni od strane onih koji vjeruju u Boga ni od strane onih koji ne vjeruju u Boga, ni od strane evolucionista ni od strane kreacionista, jer se moralnost odnosa između spolova vraća isključivo na Božiji kriterijum. U skladu sa tim je Bog u čovjeku usadio i osjećaj privlačnosti ili averzije, te je blisku rodbinu, i zato je od samog početka bilo zabranjeno biti u braku sa rođenom sestrom bliznakinjom a nije sa onom drugom, što se kasnije prebacilo i na sve rođene sestre a ostalo dozvoljeno za amidžine i daidžine ćerke. Ako neko prigovori rekavši: kakva je razlika onda između prvih i kasnijih ljudi fizički, tj. da li se može zamisliti da su braća i sestre na početku čovječanstva udaljeniji nego braća i sestre kasnijih generacija? Kažemo može se zamisliti, npr: Možemo to uporediti sa stablom iz kojeg se granaju grane na dvije strane, jedna grana predstavlja jedno rađanje blizanaca a druga grana koja niče s druge strane drugo rađanje. Oni kao takvi bivaju genetski i emotivno mnogo dalje nego kasniji ogranci koji niču na svakoj od tih grana, ili pak nego listovi koji niču na tim ograncima jedni do drugih, a koji bi mogli predstavljati braću i sestre narednih generacija. Po tome one prve generacije kao da nisu rođeni brat i sestra čak su te ture blizanaca međusobno mnogo udaljenije nego današnji rođaci a kamoli braća i sestre, pa shodno tome budu i propisani kasniji propisi.