Kako se upotpunjuju ruku’ i sedžda?

Upotpunnjavanje ruku’a i sedžde obaveza je. Namaz u kojem ova dva rukna nisu upotpunjena nije ispravan. Allahov Poslanik, ﷺ, jednom je prilikom vidio čovjeka da klanja ne upotpunjavajući ruku’, a sedždu je činio kao pijetao kada kljuca zrnje, pa je taj njegov namaz ovako prokomentirao: “Kada bi umro na ovome što čini, ne bi umro kao sljedbenik Muhammedovog, ﷺ, ummeta. On liči na gladnog čovjeka koji jede hurme: uzme jednu ili dvije koje mu ništa ne koriste, niti glad utole.” (Bejheki, Ibn Huzejme i Taberani, 4/115-116/3840, s dobrim lancem prenosilaca, tvrde imam Munziri i Hejsemi.) U autentičnom predanju stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Najgori kradljivci jesu oni koji kradu od svoga namaza.” “Allahov Poslaniče, kako se krade od namaza?!”, upitaše ashabi, a Poslanik, ﷺ, odgovori: “Neupotpunjavanjem ruku’a i sedžde.” (Ahmed i Ibn Hibban, 5/206/1888, sa ispravnim lancem prenosilaca, tvrde imam Hakim, Zehebi i Busiri.) Imam Buharija zabilježio je predanje u kojem stoji da je Huzejfe, radijallahu anhu, vidio nekog čovjeka da klanja, ali ne upotpunjava ruku’ i sedždu, pa mu je rekao: “Nisi klanjao, a kada bi umro na tome, ne bi umro na fitri na kojoj je stvoren Muhammed, ﷺ.” Imam Bezzar u svome Musnedu, 7/241-242/2819, dodaje da je taj čovjek rekao kako već četrdeset godina tako klanja, pa mu je Huzejfe b. Jeman, radijallahu anhu, rekao: “Allaha mi, nisi obavljao namaz četrdeset godina.” U nekim predanjima, opet, stoji da će ljudi klanjati šezdeset godina, a njihovi namazi neće biti primljeni, jer neće upotpunjavati ruku’ i sedždu. Jedno takvo zabilježio je Asbehani u djelu Et-Tergib, 2/236, s dobrim lancem prenosilaca. (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 6/1/81.) Ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Nije ispravan namaz onoga čovjeka koji ne smiri leđa na ruku’u i na sedždi.” (Tirmizi, Nesai i Darekutni, 1/340/1301, sa ispravnim lancem prenosilaca, tvrde imam Tirmizi, Darekutni, Iraki, Sujuti i Ševkani.) Navevši ovaj hadis, imam Ševkani konstatirao je: “Hadis je dokaz da je smirivanje leđa na ruku’ i sedždi obavezno. Većina islamskih pravnika smatra da nije validan namaz onoga ko tako ne čini.” (Vidjeti: Nejlul-evtar, 2/252, i El-Kavlul-mubin fi ahtail-musallin, str.120-121.) U drugom predanju stoji da Uzvišeni Allah ne obraća pažnju na namaz čovjeka koji se ne smiruje na ruku’ i sedždi. (Dija Makdisi, u djelu El-Muhtara, 8/167/183, Taberani, 8/405-406/8261, s vjerodostojnim lancem prenosilaca, a imam Hejsemi, u djelu Medžmeuz-zevaid, 4/22, tvrdi da su njegovi prenosioci pouzdani.) Imam Kurtubi naveo je i potvrdio Ibn Abdulberrove riječi: “Nije ispravan ruku’, ni stajanje poslije ruku’a, ni sedžda, ni sjedenje između dvije sedžde sve dok se klanjač potpuno ne smiri u svakom položaju. I to je stav većine učenjaka.” (Vidjeti: Tefsirul-Kurtubi, 1/347.) Dakle, neophodno je paziti na način obavljanja namaza, jer je primljen samo onaj namaz koji se ispravno obavi. Poslanik, ﷺ, govorio je: “Čovjek klanja a od namaza mu bude upisana samo desetina, ili devetina, ili osmina, ili sedmina, ili šestina, ili petina, ili četvrtina, ili trećina, ili polovina.” (Ebu Davud i Ebu Ja‘la, 3/189-190/1615, s dobrim lancem prenosilaca.)

Dr. Safet Kuduzović