Kakvi su to jasni i nejasni ajeti u Kur'anu i kako to razumijeti?

Allah Uzvišeni saopćava da u Kur'anu ima ajeta koji su jasni i koji čine Srž Knjige, tj. koji su sasvim jasni i u kojima ni za koga nema dvosmislenosti, te drugih, čija su značenja za mnoge ljude i pojedince nejasna. Smisao toga je da se nejasni usklade sa jas­nim ajetima. Ko to učini na Pravom je putu, a ko učini suprotno na suprotnom je putu. Zato Allah Uzvišeni kaže:

“oni su matica Knjige”, tj. srž, matri­ca kojoj se vraća u slučaju nejasnoće,

“a drugi su nejasni”, tj. njihovo značenje formalno-jezički i strukturalno, ali ne i stvarno, može biti u skladu s jasnim, ili nečim dru­gim.

Postoji razilaženje u pogledu pojmova jasni i ne­jasni ajeti. Tako Ibn-Abbas kaže: “Jasni ajeti” “jesu oni koji derogiraju, koji određuju halal, haram, šerijatske odredbe i propise, oni kojim se zapovijeda i prema kojima se postupa”; od njega se isto tako prenosi: “Jasni ajeti” riječi su Allaha Uzvišenog”:

Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospo­dar vaš propisuje: da mu ništa ne pri­družujete… !” (6:151), zatim:

“Gospodar tvoj je odredio da nikome osim Njemu ne robujete!” (17:23) te ajeti nakon toga. Jahja ibn Ja'mur kaže: “Stroge zapovijedi farzovi, naređenja i zabrane, dopušteno halal i nedopušteno haram.”

“Nejasni ajeti su”, kako kaže Ebu-Fahita, “počeci sura”, a u vezi sa nejasnim ajetima ima više drugih mišljenja: da su to derogirani ajeti, da je to inverzija reda riječi, te da su to primjeri, odnosno, zakletve i ono u što se vjeruje, ali se ne provodi u praksi. To prenosi Ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa, a Muhammed ibn Ishak kaže: “Jasni ajeti su oni koji se odnose na dokaz Gospodara, zaštitu Allahovih robo­va, odnosno, oni koji otklanjaju bespotrebnu pole­miku. Ne mogu se mijenjati niti iskrivljavati, nego ostaju onakvi kakvi su. Nejasni ajeti odnose se na isti­nitost i potvrdu, i ne mogu se mijenjati, iskrivljavati, niti subjektivno tumačiti. Njima Allah iskušava robo­ve, kao što ih iskušava halalom i haramom, kako ne bi skrenuli na put neistine i napustili istinu.

Zato Allah Uzvišeni kaže: “Oni u čijim srcima je zastrana”, tj. napuštanje istine i prihvaćanje neistine, “oni slijede nejasne ajete”, tj. oni uzimaju ono što je nejasno, kako bi to mogli iskriviti prema svojim pokvarenim namjerama, budući da postoji mogućnost promjene izraza. Što se tiče onoga što je jasno utvrđeno, oni se time ne bave jer to ih žigoše i stoji kao dokaz protiv njih.

Zato Allah Uzvišeni kaže: “u težnji za smutnjom”, tj. za dovođenjem u zabludu onih koji ih slijede, pokazujući im prividno da se oni bore protiv njihovih novotarija u vezi s Kur'anom, iako je to dokaz protiv njih a ne u njihovu korist. Tako kršćani dokazuju kako Kur'an govori da je Isa Božiji Duh i Riječ koju je On spustio Merjemi kao Svoj Duh, ostavljajući pritom dokaze u riječima Allaha Uzvišenog:

Primjer Isaa kod Allaha je isti kao i primjer Adema: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ‘Budi!’ i on bi!” (3:59), te druge utvrđene i jasne ajete koji kazuju da je on jedno od Allahovih stvorenja, rob i jedan od Njegovih poslanika!

“i svojim tumačenjem”, tj. iskrivljavanjem po svojim željama kao da oni znaju šta jeste i šta će biti. El-Buhari, Muslim i Ebu-Davud navode predanje od El-Aknebija, odnosno od Aiše, r.a., koja kaže da je /465/ Allahov Poslanik, sallalla­hu alejhi ve sellem, kazao ovaj ajet:

“On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu …” do riječi “…Samo razumni shvaćaju!” Zatim kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vidite one koji slijede nejasne ajete, to su oni koje je Allah žigosao, pa ih se pričuvajte!” Ovo je predanje El-Buharija, a prenosi i Et-Tirmizi.

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Umame koji prenosi da je Vjerovjesnik rekao u vezi s riječima Uzvišenog: /466/ “Oni u čijim srcima je zastrana”, “To su haridžije, tj. secesionisti!” Najmanje što se može reći za ovaj hadis je da je “mevkuf”, tj. predanje govora ashaba Allahovog Poslanika, a značenje mu je vjerodostojno, jer je prva velika novotarija u islamu bila pobuna ha­ridžija koji su se pojavili zbog ovosvjetskih razloga, odnosno prilikom Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, podjele ratnog plijena iz Bitke na Hunejnu. Njima se tada učinilo u njihovim pokvarenim umovima da on nije pravedno izvršio podjelu, pa su ga iznenadili svojim stavom! Jedan od njih, po imenu Zul-Huvejsire, rekao je: “Budi pravedan, jer nisi pravedno postupio!” Allahov Poslanik, sallallahu alej­hi ve sellem, na to je rekao: /467/ “Ako nisam bio pravedan, onda za mene nema nade i propao sam! Allah mi je povjerio sve stanovnike Zemlje, a vi mi ne vjerujete?!” Kada je čovjek otišao, Omer ibn El-Hattab je zamolio, odnosno prema drugoj verziji, Halid ibn El-Velid je zamolio da ga ubije. On je rekao: “Ostavi ga…! Od ovog čovjeka (njegove vrste) pojavit će se ljudi koji će biti tako pobožni, da ćete vi potcjenjivati vlastiti namaz poredeći ga s njihovim, i vaše učenje s njihovim, ali koji će izlaziti iz vjere kao što strijela izlazi iz luka! Gdje god ih sretnete, ubijajte ih, jer u njiho­vom ubistvu je nagrada za onoga koji ih ubije!” Na­kon toga, oni su se pojavili u vrijeme Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i on se s njima borio u Nehrevanu. Od njih su nastali mnogi narodi, plemena, mišljenja, sljedbe, tekstovi i frakcije, zatim su iz toga proizašle kaderije (indeterministi), mutezile, džehmijje (fatalisti) i druge grupacije o kojima govori iskreni i posvjedočeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: /468/ “Ovaj ummet će se podijeliti na se­damdeset i tri grupe. Sve one će u Vatru izuzev jedne!” Kazali su mu: “A koja je to, Allahov Poslaniče?”, a Vjerovjesnik je odgovorio: “Ona koja bude na onome na čemu sam ja, i moji ashabi!” To navodi Hakim s ovim dodatkom u svom “Mustedre­ku”.

“njihovo tumačenje zna samo Allah!” Učači Kur'ana se razilaze u pogledu stajanja ovdje; neki zastaju na Imenu Uzvišenom, kao što stoji u naprijed navedenom predanju od Ibn-Ab­basa, r.a., koji kaže: “Tumačenja imaju četiri vrste: tumačenje za koje niko nema opravdanja da ga ne zna, tumačenje koje znaju Arapi samim poznava­njem jezika, tumačenje koje znaju upućeni u znanost i tumačenje koje zna samo Allah!” Ibn-Merdevejh navodi predanje s lancem od Ibn El-Asa, koji navodi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /469/ “Kur'an nije objavljen da bi jedan dio drugom kontrirao. Stoga, ono što spoznate iz njega radite po njemu, a u ono u čemu se dvoumite vjerujte!” Abdurrezzak navodi predanje od Ibn-Tavu­sa, koji navodi od svoga oca da je rekao: Ibn-Abbas je čitao:

“a tumačenje njihovo zna samo Allah, a oni pak koji su u znanost upućeni kažu: ‘Mi u to vjerujemo!?…’ Isto tako, Ibn-Džerir prenosi od Omera ibn Abdul-Aziza i Malika ibn Enesa, da oni u to vjeruju ne znajući “njegovo tumačenje”. Od Ibn-Džerira se navodi da u učenju Abdullaha ibn Mesuda stoji: “da je njegovo tumačenje samo kod Allaha, dok upućeni u znanost govore: “Mi vjerujemo u to!…” Ovako se navodi i od Ubejja ibn Ka'ba, a i Ibn-Džerir se opredjeljuje za ovo mišljenje.

Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Muhammeda ibn Džafera ibn Zubejra: Njegovo tumačenje, kojim je htio to što je htio, niko ne zna osim Allaha, a upućeni u znanost kažu: “Vjerujemo u to.” Zatim tumačenje nejasnih (nefiksiranih) ajeta dovode u vezu s onim što znaju iz tumačenja jasnih (fiksiranih) ajeta, koje niko ne može tumačiti na više od jednog načina. Ovim se Knjiga čini koherentnom, tako da jedan dio potvrđuje drugi, potvrđuje se kao dokaz, pokazuje razložnost, otklanja laž i odbacuje nevjerstvo. Prema jednom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Ibn-Abbasa i rekao: /470/ “Allahu, daj mu razumijevanje vjere i pouči ga tumačenju!”

Govoreći o njima, Allah Uzvišeni navodi da oni kažu: “Vjerujemo u to”, tj. u ono što je nejasno,

“sve je to od Gospodara našega”, tj. svi ajeti, i jasni (fiksirani) i nejasni (nefiksirani) istini­ti su i pravi. Svaki od njih potvrđuje istinitost drugoga i posvjedočuje ga, budući da su svi od Allaha, a ništa od Njega nije proturječno. Allah Uzvišeni kaže:

“A zar oni ne razmišljaju o Kur'anu? Da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti!” (2:82) Zato Allah Uzvišeni kaže: “Niko ne shvaća osim razumni!” To znači da samo oni koji imaju zdravog razuma i pravog ra­zumijevanja shvaćaju, razumiju, promišljaju i razma­traju prava značenja! Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Šuajba, koji to navodi od svoga oca, a on od djeda, da je rekao kako je /471/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo jednom da polemiziraju, pa je rekao: “Propali su oni koji su to činili prije vas, jer oni su suprotstavljali jedan dio Alla­hove Knjige drugome, iako je Allahova Knjiga objav­ljena da svaki dio potvrđuje drugi. Stoga, ne pro­glašavajte lažnim jedan dio pomoću drugoga! Ono što znate iz nje, to i go vorite, a ono što ne znate, tražite od onoga ko to zna!”

Zatim Allah Uzvišeni kaže za upućene u znanost da oni mole Allaha govoreći:

“Gospodaru naš, ne­moj skrenuti srca naša nakon što si nas upu­tio!”, tj. ne okreni ih od Pravog puta nakon što si ih postavio na njemu i ne učini nas kao one u čijim srcima je pristranost i koji slijede ono što je u Kur'anu nejasno, nego nas učvrsti na Tvome Pravom putu!

“i daruj nam Svoju milost!” kojom ćeš učvrstiti naša srca, kojom ćeš nas ujediniti, kojom ćeš nam povećati uvjerenje i vjeru.

“Ti si, doista, obilni Darovalac” Ibn-Merdevejh navodi predanje od Aiše, r.a., kako je rekla: /472/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često bi molio: “O Ti, Koji srca okrećeš, moje srce učvrsti na Tvojoj vjeri!”, pa sam mu rekla: “Allahov Poslaniče, mnogo učiš ovu dovu!?” On je rekao: “Nema srca koje nije između dva prsta Svemilosnog, ako On hoće da ga učini postojanim, On će to i učiniti, a ako hoće da ga izok­rene, i učini to! Zar ne slušaš riječi:

‘Gospodaru naš, nemoj skrenuti srca naša nakon što si nas uputio i daruj nam Svoju milost! Ti si, doista, obilni Darova­lac! Ovaj hadis je “garib” u ovoj ver­ziji, ali je njegova osnovna verzija navedena u dva Sahiha, te drugim zbirkama, u više predanja bez do­datka ovog časnog ajeta.

“Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na Dan u koji nema sum­nje!” Dakle oni u svojim dovama govore: “Doista ćeš Ti, Gospodaru naš, sakupiti Svoja stvorenja na Dan njihova povratka, razvrstati ih i suditi im u stvarima u kojima su se razilazili, nagrađujući svako­ga za njegovo djelo na ovome svijetu, bilo dobro ili zlo.”

———————————-

Preuzeto iz “Tefsir Ibn – Kesir”

Skraćeno izdanje autora Muhammed Nesib er-Rifa'i

Preuzmite tefsir ovdje: https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2020/08/Skraceno_izdanje_tefsir_ibn_kesir.zip