Kakvo je moje stanje

Esselamu Alejkum uvaženi brate

Volio bih da se posavjetujem sa vama o mom trenutnom stanju i kako da se nosim sa tim. Ja kada sam se htio vratiti vjeri u 2018 godini i kada sam izgovorio šehadet i učinio tewbu mnogo lijepo sam se osjećao. Međutim zbog lošeg društva u srednjoj školi mislio sam da se ne može biti musliman zbog društva u kojem sam bio i sumnjao sam da nisam ispunio šartove pokajanja tada pa sam rekao da ću se ponovo pokajati i izgovoriti šehadet. Tako je i bilo završetkom škole ja sam izgovorio šehadet i učinio tewbu i okupao se, nakon par dana nisan znao šta su dijela kufra pa mi se činilo da sve što radim su dijela kufra tako da sam izgovorao šehadet i činio tewbu skoro svaki dan, čitavu 2019 godinu. Početkom 2020 dobio sam da volontiram u opštini i tu sam bio okružen lošim društvom gdje se svašta ružnu pričalo i stvari koje izvode iz vjere. Jednom da Allah oprosti desilo se da je jedan od radnika opsovao najgoru psovku gdje sam se ja nasmijao tada. Mnogo mi je to teško palo i odmah sam htio da napustim taj posao jer nisam mogao da budem sa takvim društvom, onda sam opet izgovorio šehadet i učinio tewbu i pokajao se. Nakon toga pročitao sam knjigu dijela koja izvode iz vjere gdje sam imao ozbiljne probleme sa vesvesama koje su mi dolazile u obliku ismijavanja sa vjerom, o ružnih stvarima psovkama koje izvode iz vjere gdje bih se Neuzubillah nasmijao na to. Ja smatram da sam dosta pogriješio po pitanju ovoga čak i da sam izašao iz vjere zbog prepuštanja ovim vesvesama i smijanjem na njih, dosta je uticalo ovo na mene, ibadete cijelokupan život, imam osjećaj da sam se toliko preopteretio da mi je žao osjećaja koji sam imao kad sam se vratio vjeri. Od svega počeo sam imati depresiju i anksioznost, gledanje nemoralnog sadržaja, reagovanje na stvari od vesvesa u mislima od ismijavanja u vjeri, nezamislive stvari, ja doista smatram da sam sa nekim stvarima koje sam nakon pokajanja izašao iz vjere zbog prepuštanja tim vesvesama i reagovanjem na njih. Ja kada hoću da se ispravim sada jer ovo traje skoro 5 godine i kada želim da se popravim i izgovorim šehadet imam osjećaj da sam izgubio tu iskrenost kao prije što mi je mnogo žao, onda pritisak u mislima kada želim izgovoriti šehadet da izgovaram nijjet šta želim npr: izgovaram šehadet da se vratim vjeri, što me ometa kada želim reći šehadet. Mnogo mi je žao što sam uradio ovo sebi, žao mi je onog iskrenog osjećaja kada sam se prvi put vratio vjere, a sada jednostavno preispitujem se da li sam se ispravno vratio vjeri, nisam u stanju šehadet izgovoriti kako treba, klanja namaz. Jednostavno volio bih se izčupati iz ovoga. Ali imam problem da sam depresivan i da tek onako živim ako nisam iskreno rekao šehadet i opet se vratio vjeri. Volio bih ako možete da mi date neki savjet i da li se mogu smatrati muslimanom, jer ružne stvari su se izdešavale zbog reagovanja na vesvese. Osjećam da sam se mnogo udaljio od vjere. A najviše bih volio da znam svoje stanje.

Allah vam dao svaki hajr