KASTRACIJA DOMAĆIH ŽIVOTINJA

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
O kastriranju (uškopljavanju) domaćih životinja su prenešeni određeni hadisi i predaje ashaba. Takođe, prenešeni su stavovi ashaba, tabi'ina i učenjaka četiri mezheba i šire po ovom pitanju.

Hadisi i predaje o uškopljavanju domaćih životinja

Prenose Aiša i Ebu Hurejre, radijallahu anhum, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao za kurban dva uštrojena ovna. Hadis bilježe Ibn Madže, Ahmed i Bejheki.

Takođe, bilježi ga Hakim u rivajetu od Ebu Rafi'e, radijallahu anhu, sa tekstom: „dva rogata šarena uštrojena ovna“. A bilježe ga Ebu Davud i Bejheki u rivajetu od Džabira, radijallahu anhu, a Ahmed i Taberani u rivajetu od Ebu Derda’, radijallahu anhu.

Hadis su vjerodostojnim ocijenili Hakim i Albani, a dobrim Ibn El-Mulekkin, Šuajb Arnaut i Husejn Selim Esed.

Sa ovim hadisom skupina učenjaka dokazuje da je dozvoljeno uškopljavanje životinja čije se meso jede jer je to korisno za meso tih životinja.

Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio uškopljavanje konja i domaćih životinja (čije se meso jede), i kaže Ibn Omer, radijallahu anhuma: „U tome (nekastriranju životinja) je razmnožavanje stvorenja“. Hadis bilježe Ahmed, Bejheki i Ibn ‘Adijj u „El-Kamil“.

Kaže Ibn ‘Adijj da je hadis mevkuf, tj. da je to zabranio Ibn Omer, radijallahu anhuma, a ne Poslanik, sallahu alejhi ve sellem. A Bejheki i Hejsemi kažu da je u senedu ravija Abdullah ibn Nafi'a u kojem ima slabosti. Takođe, sened hadisa su ocijenili slabim Albani i Šuajb Arnaut, i kaže Šuajb da je hadis mevkuf, tj. da je to zabranio Ibn Omer, radijallahu anhuma.

Bilježe Malik i Bejheki od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je on smatrao pokuđenim uškopljavanje domaćih životinja. Ovu predaju je Bejheki ocijenio vjerodostojnom.

Takođe, prenosi Bejheki od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je Omer, radijallahu anhu, zabranjivao uškopljavanje domaćih životinja.

Kaže Bejheki da je sened munkati'a, tj. ima prekid, što znači da je slab.

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio uškopljavanje domaćih životinja (čije se meso jede) žestokom zabranom. Hadis bilježi Bezzar, a Hejsemi kaže da su ravije u senedu hadisa iz Sahiha, takođe Ševkani kaže da mu je sened sahih (vjerodostojan). Albani je hadis ocijenio slabim, a Šuajb Arnaut kaže da u senedu ima slabosti.

Sa ovim hadisima i predajama od ashaba se dokazuje zabrana ili pokuđenost uškopljavanja domaćih životinja na čemu je skupina ashaba i tabi'ina. Međutim, sve što je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on zabranio uškopljavanje životinja je slabo. A od predaja ashaba vjerodostojne su predaje pokuđenosti od Ibn Omera, a slabe su predaje od Omera, radijallahu anhuma.

S tim da mnogi učenjaci predaje od ashaba svode na pokuđenost i zabranu ako u uškopljavanju domaćih životinja nema fajde i koristi.

Prema tome, hadis od Aiša, Ebu Hurejre, Ebu Rafi'e, Džabira i Ebu Derda’, radijallahu anhum, jasno ukazuje na dozvolu uškopljavanja domaćih životinja, jer da to nije bilo dozvoljeno Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi upozorio i obavijestio da nije dozvoljeno ili da je pokuđeno uškopljavanje domaćih životinja.

A sve što je prenešeno o zabrani ili pokuđenosti je slabo, osim što je u vjerodostojnim predajama prenešno da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, smatrao to pokuđenim ili zabranjenim. A ova pokuđenost ili zabrana se prenosi i od drugih ashaba i tabi'ina.

Stavovi mezheba i učenjaka o uškopljavanju domaćih životinja

Prvi stav – dozvola uškopljavanja domaćih životinja.

Ovo je stav hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. (El-Hidaje 8/131, Ez-Zerkani 2/237, Hašijetu ‘Amire 3/204, El-Mugni 8/625)

Bilježi Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu (12/226-228) da su na ovom stavu takođe: Urvetu ibn Zubejr, Ata’, Hasan El-Basri i Muhammed ibn Sirin.

Šafije ograničavaju ovu dozvolu dok je životinja mala i kažu da je uslov da uškopljavanje ne vodi životinju u propast. A hanabile smatraju uškopljavanje konja pokuđenim.

Argument ove dozvole je vjerodostojan hadis (gore spomenuti) u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao za kurban dva uštrojena ovna, hadis se prenosi od skupine ashaba.

Takođe, ovaj stav dokazuju time da je u uštrojavanju domaćih životinja korist i za životinje i za ljude, kao i da time meso životinje biva ukusnije.

Drugi stav – zabrana uškopljavanja domaćih životinja.
Muhaddis Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu (12/226-228) prenosi ovaj stav od Omer, Enes, Ibn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhum.

Ova zabrana se dokazuje hadisima od Ibn Omera i Ibn Abbasa, radijallahu anhum, u kojima je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio uškopljavanje domaćih životinja. Oba hadisa su slabi, o čemu je već bilo govora, te se sa njima ne može dokazivati zabrana.

Treći stav – pokuđenost uškopljavanja domaćih životinja.
Muhaddis Ibn ebi Šejbe, takođe, u svom Musannefu (12/226-228) prenosi ovaj stav od Ikrime, Lejs, Ata’, Tavus, Mudžahid, Hasan El-Basri i Šehra.

I drugi i treći stav učenjaka se argumentira istim ajetom: „I sigurno ću im naređivati pa će stvorenja Allahova mijenjati!“ (En-Nisa, 119) Prenose Ibn Kesir, Begavi i Kurtubi od Ibn Abbasa, Enesa, Ibn Omera, Katade i Ikrime u tefsiru ovog ajeta da se mijenjanje Allahovih stvorenja u ajetu odnosi na uškopljavanje životinja.

Međutim, dokazivanju sa ovim ajetom se može prigovoriti sa dvije strane:

– da tefsir ovog ajeta ima i druga značenja koja se prenose čak od istih ashaba i tabi'ina,

– ako bi se složili da se ajet odnosi na uškopljavanje životinja, onda se to odnosi na uškopljavanje u kojem nema koristi ni za životinju ni za ljude.

Radžih (odabrano) mišljenje
Odabrano mišljenje je da nema smetnje u uškopljavanju domaćih životinja ako u tome ima koristi, poput tovljenja, proizvodnje mesa i slično, ili ako se time otklanjaju neke štetne posljedica, poput drugačijeg mirisa mesa, lošeg ukusa i slično.

Dokaz koji presuđuje po ovom pitanju je je vjerodostojan hadis kojeg prenosi skupina ashaba u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao za kurban dva uštrojena ovna.
A ako se uškopljavanje čini bez šerijatski opravdane koristi, onda je ono zabranjeno i na njega se odnose argumenti sa kojima se dokazuje zabrana uškopljavanja životinja.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com