Ko je taj ko loše djelo sprječava rukom?

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, opisuje vjernike kao one koji sprječavaju da se čine loši postupci, a na dobre podstiču. Rekao je Uzvišeni: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.“ (Et – Tevbe, 71.)

Uzvišeni također kaže: “I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.” (Ali ‘Imran, 104.)

Na drugom mjestu, Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Ali ‘Imran,  110.)

Ajeti koji govore o naređivanju dobra i odvraćanja od zla su, zbog velike važnosti ove tematike i izražene potrebe za njom, mnogobrojni.

U jednom vjerodostojnom hadisu Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, kaže: “Ko od vas vidi neko loše djelo neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, a ako i to ne može, onda neka to učini srcem – a to je najslabiji iman.” (Muslim, Sahih, poglavlje: “Iman”, 49.)

Loše djelo, je rukom dužan otkloniti onaj, koji je u mogućnosti, kao što su državni organi i organizacije koje su legitimne – svako u okviru svoje nadležnosti. Pojedinac je dužan loše djelo spriječavati rukom naspram svojih mogućnosti; (npr.: unutar svoje porodice). Onaj ko to nije u stanju učiniti, ili se plaši da bi njegov postupak prouzrokovao veću fitnu (nered) i sukob, nije dužan zlo otkloniti rukom, već je dovoljno da to učini jezikom. Učenjaci su saglasni da se loše djelo ne otklanja rukom, ukoliko će to rezultirati zlom, a ne dobrom.

Šejh Ibn Baz, “El – buhus”, 36, str.121-122