Ko su behaije?

Na samom početku dat ćemo kratak uvid u ovu vjeru kako bi bilo jasnije i drugim čitaocima o kakvoj se vjeri radi. Behaije za sebe kažu da su posebna nebeska vjera koja ima posebnu svetu knjigu. Smatraju da je Behaullah poslanik od Allaha. Sebe ne smatraju pripadnicima islama, nego, kao što sam spomenuo, zasebnom nebeskom vjerom. Međutim, kažu da je njihova vjera u odnosu na islam poput kršćanstva u odnosu na judaizam, jer je Behaullah odrastao kao musliman i u islamskoj porodici, kao što je Isa, alejhis-selam, odrastao u židovskoj.Vjeruju u jednog Boga i kažu da priznaju sve nebeske knjige i vjere. Kada govore o islamu, kažu da je islam vjera od Allaha, da je Kur’an knjiga od Allaha, i da je Muhammed, ﷺ, poslanik! Sa idejom da je islam vjera od Allaha i da je Muhammed, ﷺ, Allahov poslanik, žele da se približe muslimanima i na takav način ih pridobiju za svoju vjeru. U tom kontekstu behaije koriste ajete iz Kur’ana i hadise Allahovog Poslanika, ﷺ, ali im iskrivljuju značenje.Tako, naprimjer, 85. ajet sure Alu Imran: “A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati”, tumače tako što kažu da “islam” u ajetu ne podrazumijeva vjeru sa kojom je došao Muhammed, ﷺ, nego to podrazumijeva predanost Bogu pa makar se manifestiralo i kroz druge religije i pravce. To je samo jedan primjer kako iskrivljuju značenje ajeta i hadisa.

Behaullah, kojeg smo već spomenuli, osnivač je ove vjere i njegovi sljedbenici vjeruju da mu je došla objava od Allaha. Njegovo pravo ime je Husein Mirza Ali en-Nuri. Rođen je 1817. godine u Teheranu, a umro je 1892. u Palestini. Behaije kažu da ih ima oko pet miliona. Većina ih se nalazi u Iranu, ali veliki broj behaija živi i u Americi.

Svi islamski učenjaci i vijeća za fetve saglasni su u pogledu toga da su behaije zasebna vjera i da nisu nikakav pravac unutar islama. U tom kontekstu smatraju se nevjernicima kao i sljedbenici svih drugih vjera i pravaca mimo islama!

Behaije navode da čak u Kur’anu piše da Muhammed nije posljednji Božiji poslanik uzimajući kao dokaz za tu tvrdnju ajet: “Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: ‘Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?’ Oni su odgovarali: ‘Pristajemo!’ ‘Budite, onda, svjedoci’, rekao bi On, ‘a i Ja ću s vama svjedočiti.” (Alu Imran, 81), što je suprotno temeljnim učenjima islama.

Komentatori Kur’ana – mufessiri, o navedenom 81. ajetu sure Alu Imran imaju dva mišljenja.

Ovaj ajet znači da je Allah uzeo obavezu od svakog poslanika da će povjerovati i potvrditi poslanstvo poslanika koji dođe poslije njega! Tavus, Hasan el-Basri i Katada kažu: “Allah je uzeo obavezu od vjerovjesnika da potvrđuju istinitost jedni drugima.”Allah je uzeo obavezu od svih poslanika da će povjerovati u Muhammeda, ﷺ, i da će ga slijediti ako ga zateknu!

Alija i Ibn Abbas, r. a., kažu: “Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika a da nije od njega uzeo obavezu da će, kada pošalje Muhammeda, ako bude živ, obavezno ga prihvatiti i podržati.”

Ahmed navodi predanje od Abdullaha b. Sabita, koji kaže: “Omer je došao Vjerovjesniku, ﷺ, pa mu je rekao: ‘Allahov Poslaniče, naredio sam svome bratu jevreju iz plemena Kurejza, pa mi je prepisao sentence iz Tevrata. Hoćeš li da ti ih pokažem?’, pa se promijenilo lice Allahovog Poslanika, ﷺ! Abdullah b. Sabit kaže: ‘Ja sam mu rekao: ‘Jesi li vidio što na licu Allahovog Poslanika, ﷺ?’ Omer je rekao: ‘Allah mi je Gospodar, islam mi je vjera, Muhammed mi je poslanik!’ To je obradovalo Vjerovjesnika, ﷺ, pa je rekao: ‘Tako mi Onoga u čijim je rukama moj život, da je među vama osvanuo Musa, alejhis-selam, i da ste počeli slijediti vjerovjesnika, a mene ostavili, bili biste na stranputici! Vi ste, doista, moja sudbina među narodima, a i ja sam vaša sudbina među vjerovjesnicima!’”

U suštini ne postoji kontradiktornosti između ova dva mišljenja jer se ustvari navodi da je od svakog vjerovjesnika uzeta obaveza da će vjerovati u poslanika koji dođe poslije i da će također povjerovati u Muhammeda, ﷺ, i pomagati ga ako ga zateknu, kao što je pojašnjeno u navedenim predajama, tako da ni u kojem slučaju ne ostaje prostora ni za bilo kakva mišljenja u kojima se navodi da spomenuti ajet upućuje na mogućnost dolaska poslanika poslije Muhammeda, ﷺ!

(Vidjeti: Tefsir Ibn Kesir, 1/492–493; Tefsirul Kurtubi, 4/132; Tefsirul-Kasimi, 2/81; Zadul-Mesir, 1/414; Tefsiru Dželalejn, 1/60; El-Mevsua el-Mujessera fil-Edjani vel-Mezahibil Muasara, str. 61)

Odgovorio: hafiz Dževad ef. Gološ