Koja su pogrešna shvatanja Allahovih imena i svojstava?

Ispravno razumijevanje Allahovih lijepih imena predstavlja temeljnu akaidsku postavku. Otuda je bitno ukazati na činjenicu da pogrešno razumijevanje Allahovih lijepih imena nije kao pogrešno shvatanje nekog drugog imena, jer to su imena Gospodara Uzvišenog i stoga svako pogrešno rezonovanje Njegovih lijepih imena predstavlja zabludu i zastranjivanje. Ova činjenica dovoljna je svakom razumom obdarenom da se udalji od neznalačkog tumačenja Allahovih imena i da svako mišljenje i stav o Allahovim imenima zasnuje na dokazu iz Kur’ ana i sunneta. Svako neznalačko i neargumentirano tumačenje Allahovih lijepih imena vodi ka zastranjivanju i zabludi.

Neargumentiran i proizvoljan govor o Allahovim imenima rezultirao je pripisivanjem Allahovim imenima kvalifikacija koje im ne pripadaju i ne dolikuju, te zabludjelom i neispravnom praksom. Nesvjesni svetosti i uzvišenosti Allahovih lijepih imena, mnogi su se upustili u opasan i neargumetiran govor o Allahovin imenima, čime su doprinijeli proširenju pogrešnih shvatanja među ljudima.

Ovo pitanje je veoma bitno i stoga se svaki musliman treba upoznati sa propisima o Allahovim imenima kako bi se sačuvao pogrešnih uvjerenja i prakse i kako bi ispravno shvatio svetost Allahovih lijepih imena.

Neke pogrešna shvatanja u pogledu Allahovih imena i svojstava su sljedeća:

● Tvrdnja, koja je proširena među običnim narodom i neznalicama, da svako od Allahovih imena ima svoje ljekovito svojstvo za određenu bolest. Tako za bolest oka ljekovito svojstvo ima odgovarajuće Allahovo ime, za bolest uha, zglobova, glave – za svaki oboljeli organ ljekovito svojstvo ima odgovarajuće Allahovo ime, što je bez imalo sumnje neispravno i čista zabluda, jer za takvo nešto Allah nije objavio nikakav dokaz. Na taj način ljudi upadaju u grešku s dva aspekta:

Prvi: Uvode u vjeru novotariju, praksu koja nije propisana.
Drugi: Okupirani su nečim što ih odvraća od zikra i rukje propisane Kur’ anom i sunnetom.

● Vješanje raznih talismana i hamajlija na kojima se nalaze Allahova imena, u autima ili u kućama, s namjerom da ih to štiti i čuva od uroka, zavisti i slično tome. Ovakav postupak svakako da je neispravan, jer u Kur’ anu i sunnetu nije naveden nikakav dokaz za to. Naprotiv, postoje dokazi o zabrani ovakvog postupanja, kao što su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko okači hamajliju na sebe, Allah mu neće ispuniti namjeru s kojom ju je okačio.“ (Ahmed, 4/154, Ibn Hibban, 6086, El-Hakim, 4/216)

● Ispisivanje Allahovih lijepih imena na ukrasnim levhama ili klesanje i pisanje po zidovima s ciljem uljepšavanja prostorija i mjesta za sjedenje. Ako se ispisivanje Allahovih imena obavlja krasopisom i dodatno ukrašava, to navodi onoga ko posmatra levhu da hvali njenu ljepotu i dotjeranost, što je pogrešno, jer ono što bi čovjek trebao da osjeti u pogledu Allahovih imena jeste bogobojaznost i povećanje imana, a to se ne može ostvariti na način koji nije propisan ovom vjerom.

● Mišljenje da se Allahova imena mogu obuhvatiti jutarnjim ili večernjim izgovaranjem, ili neposredno nakon dnevnih namaza i tome slično, navodeći u prilog tome hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Doista Allah ima devedeset i devet imena, stotinu manje jedno, ko ih obuhvati ući će u Džennet“. Sve ovo je novotarija koja nema nikakve osnove u islamu. Ranije smo govorili o značenju hadisa, a to je da spomenutu nagradu zaslužuje onaj ko tih devedeset i devet imena nauči napamet, razumije njihovo značenje i njima moli Allaha u dovi.

● Također je pogrešno da se čovjek u ibadetu fokusira na sintagmu ”Allahovo ime”. Dakle, nije dozvoljeno da neko kaže: ”Obožavam ime svoga Gospodara”, ili ”Činim sedždu imenu svoga Gospodara”, ili da kaže: ”O ime Gospodara moga, smiluj mi se”. Kada su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeni ajeti: ”Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg!“ (prijevod značenja El-Eala, 1) i ”Hvali ime Gospodara svoga Veličanstvenog!“ (prijevod značenja El-Vakia, 74), on je to odmah u djelo sproveo izgovarajući na sedždi ”subhane rabijel-E’ala”, i izgovarajući na ruku’u ”subhane rabijel-Azim”.

● Isto tako pogrešno je i dovu upućivati samom Allahovom svojstvu. Naprimjer da kaže: ”O milosti Allahova”, ili ”o Allahov oprostu”, ili ”o Allahova ruko” i tome slično. Sve to je pogrešno, jer se dova upućuje samo Onome kome te osobine pripadaju, a to je Allah, tebareke ve te’ ala.

● Jedna od grešaka u pogledu Allahovih imena jeste i nadjevanje imena ljudima poput Abdunnebij (Rob vjerovjesnika), ili Abdulkabah (Rob Ka’be), ili Abdulumer (Rob Omera) i tome slično. Islamski učenjaci su složni u tome da je nadijevanje ovakvih imena zabranjeno, jer je to širk u rububijjetu i uluhijjetu, jer su sva stvorenja pod Allahovom, tebareke ve te’ ala, vlašću i svi su Njegovi robovi. On Uzvišeni je jedini koji ih je stvorio, a stvorio ih je da samo Njega jednog obožavaju.

● Neispravno je također davati nekim Allahovim stvorenjima, poput Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili nekog drugog, neka od Allahovih plemenitih imena koja su svojstvena Njemu. Kao što neki govore: ”On je prvi i posljednji Muhammed, on je vidljivi i nevidljivi Muhammed”.

● Pogrešni su i postupci koji ukazuju na nedržanje do svetosti i uzvišenosti Allahovih plemenitih imena i bilo šta drugo što vodi ka nepoštivanju Allahovih imena. Jer, jasni dokazi ukazuju na zabranu nadijevanja imena stvorenjima koja su samo Allahu svojstvena. Kaže Allah Uzvišeni: ”Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite“ (prijevod značenja Nuh, 13), tj. Njegove veličine, ne držite do Njegove veličine i uzvišenosti, a Allahova imena su Allahova i veličanje Njegovih imena je veličanje Njega, subhanehu.

● Među današnjim svijetom proširena je praksa koja se uveliko kosi sa poštovanjem Allahovih imena, a to je bacanje na zemlju ili u smeće papira, knjiga i časopisa u kojima se nalaze Allahova imena. Ako Allahov Poslanik, slalallahu alejhi ve sellem, nije odgovarao na selam za vrijeme obavljanja fiziološke potrebe, iz poštovanja prema Allahovom imenu, kako onda da njegovim sljedbenicima priliči da bacaju u smeće bilo šta na čemu se nalazi neko od Allahovih imena.

prof. Tarik Beganović
Preuzeto sa minber.ba