Koji su ruknovi i šartovi “la ilahe ilallahu”?

RUKNOVI LA ILAHE ILALLHU:
Ove velike riječi imaju dva rukna, a to su: negacija i potvrda.

Prvi rukn: la ilahe (nema boga) to je negacija obožavanja svega drugog mimo Allaha, ukidanje
širka i obaveza poricanja svega onog što se obožava ičemu se čini ibadet mimo Allaha.

Drugi rukn: illallahu (osim Allaha), to je potvrda obožavanja Jedinog Allaha i izdvajanje Uzvišenog Allaha kroz upućivanje svih vrsta ibadeta samo Njemu. Dokaz su Allahove riječi:
“Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu.” (El-Bekara, 256.)

Allahove riječi: Onaj ko ne vjeruje u taguta su u značenju prvog rukna (la ilahe), a Allahove riječi: a vjeruje u Allaha su u značenju drugog rukna (illallahu)

ŠARTOVI LA ILAHE ILALLAHU:
Svjedočenje da nema boga osim Allaha (la ilahe illallahu) ima sedam šartova, sve dok se ti šartovi ne upotpune neće to svjedočenje koristiti onom ko ga izgovori, a to su sljedeći šartovi:

1 – Znanje o značenja la ilahe illallahu, kao što je Uzvišeni rekao:
“Znaj da nema boga osim Allaha!” (Muhammed, 19.)

2 – Ubjeđenje, to jest da onaj koji donosi šehadet bude ubjeđen u ono na što taj šehadet
upućuje, pa ako bude u sumnji i nedoumici neće mu to svjedočenje koristiti. Rekao je Uzvišeni: “Pravi vjernici su oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju.” (El-Hudžurat,15.)

3 – Prihvatanje onog na što taj šehadet upućuje, to jest da se samo Allah obožava i da se
ostavi obožavanje svega drugog mimo Allaha, pa ko izgovori ovaj šehadet, a ne prihvati da samo Allahu ibadet čini biva od onih o kojima je Allah rekao: “Kada im se govorilo: „Samo je Allah Bog!“ – oni su se oholili i govorili: „Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika.“ (ES-Saffat, 35-36)

4 – Predanost i pokornost onom na što taj šehadet upućuje, rekao je Uzvišeni:
“Onaj ko svoje lice preda Allahu, i uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu.” (Lukman, 22.)

Predati svoje lice Allahu znači biti Mu predan i ponizan, a najčvršća veza je la ilahe illallahu.

5 – Istinitost, to jest da izgovori te riječi istinski, iz srca, kao što je rekao Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem: „Nema toga ko svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik, istinski iz svog srca, a da ga Allah ne zabrani vatri.“ *89

6 – Iskrenost, to je čistoća djela od svih primjesa širka, tako da ne bude namjera izgovorom
tog šehadeta ostvarenje bilo kakve dunjalučke želje. Rekao je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem: „Doista je Allah zabranio Džehennemu da prži onog ko kaže la ilahe illallahu tražeći time Allahovo lice.“ *90

7 – Ljubav prema ovim riječima, onom na što upućuju i onima koji ih izgovaraju i po njima rade, rekao je Uzvišeni:
“Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El-Bekara, 165)

*89 Hadis bilježi Buharija, knjiga: Znanje, poglavlje: Ko izdvoji grupu ljudi i pouči ih a ne pouči ostale bojeći se da neće razumjeti, broj: 128.
*90 Hadis bilježi Buharija, knjiga: Vrijednost namaza u mekkanskom i medinskom mesdžidu, poglavlje: Zajedničko obavljenje nafile namaza, broj: 1185.

Nosioci la ilahe illallahu iskreno vole Allaha nepomiješanom ljubavlju, a mušrici čine širk i čine
druge Allahu ravnim pa uz Allaha vole i one koji se mimo Allaha obožavaju a to je u suprotnosti sa la ilahe illallahu.

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif