U sredinama gdje muslimani dominiraju postoji veliki
broj organizacija i udruženja koja u pravom smislu riječi ostvaruju
međumuslimansko potpomaganje i podršku na koje upućuju riječi
Uzvišenog: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima ..• “
(Et-Tevbe, 71 ), i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
koji je rekao: ‘ ‘Ko iza sebe (nakon smrti) ostavi imetak, on pripada
njegovim nasljednicima, a ko iza sebe ostavi gladnu i nemoćnu čeljad,
oni su moja briga … “. Međutim, u sredinama gdje muslimani nisu većinsko stanovništvo, islamski vjernici uglavnom žive i egzistiraju kao
pojedinci i samotnjaci. Naše pitanje glasi: da li je ovoj vrsti muslimana
obaveza da osnuju organizacije i udruženja kako bi se u njima okupljali,
ili nema nikakve smetnje da i dalje nastave živjeti kao pojedinci? Isto
tako, pod pretpostavkom da se muslimani organiziraju i osnuju neko
udruženje, interesira nas koje su šerijatske ovlasti ovog udruženja
i koje su naše obaveze spram njega, u pogledu poslušnosti i pokoravanja
organima koji upravljaju tim udruženjem?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Mišljenja sam da ljudi nikada i ni u čemu neće postići
nikakav ozbiljan rezultat niti će biti spomena vrijedni ako budu rastureni,
raštrkani i neorganizirani. Čovjek je po svojoj prirodi društveno biće
i u potrebi je da mu nakon pomoći koju mu pruža Uzvišeni Stvoritelj,
pomoć pruže i stvorenja, tj. drugi ljudi. Stoga smatram da se muslimanske
manjine moraju organizirati i zajednički djelovati kroz instituciju
džemata – zajednice, te na takav način pozivati druge u Allahovu vjeru.
Isto tako smatram da ovakvi džemati moraju imati svog emira – vođu
i predvodnika, koji će biti njihov autoritet i kojem će se obraćati, shodno
smjernicama i pravilima koja smo prethodno pojasnili.
Što se tiče pitanja o načinu organiziranja i uspostave samog džemata,
tu ne mogu biti decizivan niti ponuditi neko opće pravilo koje bi moglo
važiti za sve prilike i situacije jer se ove organizacije i džemati u mnogo
čemu razlikuju jedni od drugih, te je među njima evidentna razlika
u ljudskim, materijalnim i intelektualnim resursima. Međutim, ukoliko
budu mudro postupali i djelovali, muslimani će kroz ova udruženja i
džemate ostvariti zacrtane ciljeve i postići ono što su planirali. Neki
između njih će se ljudima obraćati u džamijama i pojašnjavati im vjeru,
a drugi će ljudima o vjeri govoriti posebno, tj. obraćat će se ljudima
ponaosob. Neki iz ovog muslimanskog džemata bit će zaduženi
da prikupljaju materijalna sredstva i dobrovoljne priloge, dok će jedan
izmedu njih biti povjerenik kase u kojoj se nalaze ta prikupljena sredstva
itd. Opet ponavljam, ja ne mogu dati neko opće pravilo koje bi se ticalo
organiziranja i rukovođenja udruženjem, jer se prilike i okolnosti
itekako razlikuju, međutim ono na što posebno moraju obratiti pažnju
jeste odabir predvodnika udruženja koji će im biti autoritet i onaj kome
će se obraćati u svemu što je vezano za rad i djelovanje.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf