Na koji način su moguće zaruke između muslimana i kršćanke?

Šejh Ibnu Usejmin, rhm., kaže: „Što se tiče sklapanja braka sa nevjernicama – takav postpak je zabranjen muslimanu, izuzev ako je u pitanju žena kitabijka – kršćanka ili jevrejka. Možda će neki musliman misliti da je svaka Amerikanka ili Evropljanka kršćanka ili jevrejka – što je očita greška. Kako će imati ljudi koji nose muslimansko ime ali su sekularisti ili komunisti (ateisti), tako i kod njih ima ljudi – i to u velikom broju – koji se pripisuju vjeri države u kojoj žive, ali u suštini nemaju ništa sa njom. Stoga, ko se želi oženiti nemuslimankom – moraju se ispuniti sljedeći uslovi:

–da zbilja bude kršćanka ili jevrejka, bez obzira na to što slijedi krivi put, zato što one spadaju u skupinu žena koje nam je Allah, dž.š., dozvolio da se možemo njima ženiti, shodno ajetu: „Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena; i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate..“ (el-Ma’ida, 5.) – a ateistkinje, budistkinje, vatropoklonici itd., ne dolaze u obzir i zabranjeno je sa njima stupati u brak, shodno ajetu: „Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala. Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u Džehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi Džennet i oprost, i objašnjava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili.“ (el-Bekara, 221.)

–da bude čedna i poštena, bez prethodno činjenog bluda ili imanja ljubavnika, shodno Allahovim, dž.š., riječima: „…i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas…“

-da musliman ima vilajet – pitanje i upravu, tj. da mu ona ne može usloviti vjenčanje u crkvi, niti da djeca prate nju u vjeri ili prezimenu, niti u bilo čemu drugo u čemu je ponos njoj i njenoj vjeri a poniženje njemu i islamu. Allah, dž.š., kaže: „Allah, dž.š., ne dozvoljava nevjernicima da naštete vjernicima!“ (el-Nisa’, 141.) Ovaj uslov nedostaje onima koji se žene na Zapadu, jer pored podložnosti njihovim zakonima – njihove države imaju upravu nad njegovom djecom (u slučaju razvoda), i njihove države i ambasade staće na stranu žena, i neće mu dozvoliti da djecu povede u svoje mjesto – ako one to ne dozvole itd.

Iako je dozvoljeno ženiti se kitabijkom, ne treba smetnuti sa uma to da plemeniti Šeri’at nam preporučuje brak sa ženom muslimankom, vjernicom, jer život jednog muslimana sa njegovom ženom treba da bude, koliko može više, savršen, skladan, čedan, sa obaranjem pogleda, čuvanjem kuće i djece – a sve ove stvari se, u globalu, ne mogu ostvariti osim sa ženom muslimankom-vjernicom.“ (Pogledaj: Tekmila Fetava el-Mevki’ šejh Muhammed b. Salih b. Usejmin rhm., br.95572.)

Dakle, shodno navedenom, musliman je izložen velikoj opasnosti ako se ženi nemuslimankom, pogotovu u njenoj državi gdje je on stranac – gdje uslijed mogućeg razvoda može izgubiti i djecu, koju će kasnije majka odgajati u njenom duhu – što nije interes niti islama niti dotičnog muslimana, pa zato imamo dosta uleme koji kažu da je muslimanu dozvoljeno ženiti kršćanku ili jevrejku samo pod uslovom ako će živjeti u muslimanskom mjestu-državi, u suprotnom ne!

Pa vam je moj savjet, da, prije svega, raščistite sa svojim nevjerstvom, pokajete se Allahu, dž.š., i prihvatite islam, iskreno – radi Allaha, dž.š., naravno, ne radi budućeg muža, da bi mogli, kao muslimanka, kasnije, nesmetano ući u brak.

Što se tiče zaruke, Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Nema braka osim uz dozvolu staratelja, a Sultan (imam) je staratelj onome ko staratelja nema!“ (Musned, Ebu Ja’ala, br.4749.) – pa ako smatrate da vaš roditelj-staratelj ne bi imao ništa protiv vašeg braka sa čovjekom muslimanom, onda nema ničeg lošeg u tome tražiti dozvolu za brak od vašega staratelja, a u slučaju da vam to ne htjedne dozvoliti – imate pravo udati se i bez njegove dozvole, jer nemusliman nema vilajeta i uprave nad muslimanom.

U slučaju da se udate za njega kao nemuslimanka – nemate pravo naslijediti njegovu zaostavštinu nakon njegove smrti, osim ako ne prihvatite u međuvremenu islam, i on ako se odluči oženiti sa vama moj mu je savjet da testamentom odredi, između ostalog, i to da će biti ukopan u muslimanskom mezarju po islamskim pravilima – jer se dešavalo da supruge nemuslimanke ukopaju svoje umrle muževe-muslimane, u neislamsko groblje ili pak da ih kremiraju, što je islamom zabranjeno i od čega se Allahu, dž.š., utječemo.

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha