OPHOĐENJE SA KOMŠIJOM KOJI SE BAVI SIHROM

Alejkumusselam. Sihr (crna magija) sa svim njegovim vrstama je zabranjen u svakom šerijatu i svakoj nebeskoj vjeri. Sihr je oprečan onome sa čime su došli vjerovjesnici i što je objavljeno u knjigama. Većina učenjaka ovog Ummeta, od kojih su učenjaci tri mezheba hanefijskog, malikijskog i hanbelijskog, je na stavu da je sihrbaz kjafir i da je obaveza na muslimanskom vladaru da ga ubije, a oko prihvatanja njegove tevbe (na dunjaluku) učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.

Kaže Uzvišeni: “A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici učeći ljude sihru i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik‘…” (El-Bekare, 102). Riječi Uzvišenog “i ti ne budi nevjernik”, tj. praveći sihr, jasno ukazuju da je onaj ko se bavi sihrom kjafir. Dok je većina učenjaka unutar šafijskog mezheba na stavu da sihrbaz nije kjafir osim ako je ubjeđen da je sihr halal ili ako je na uvjerenju stanovnika Babila koji su činili ibadet sedam planeta. Ispravan je prvi stav da je onaj ko se bavi sihrom kjafir ohalalio ga ili ne.

Prenešeno je u vjerodostojnim predajama da je skupina ashaba naredila da se ubiju sihrbazi, s tim da nije dozvoljeno muslimanima pojedincima primjenu tog propisa nego je to odgovornost muslimanskog vladara. Takođe, u šerijatskim tekstovima je došlo da je jedan od najvećih i upropaštujućih grijeha bavljenje sihrom. Zbog toga nije dozvoljeno optužiti nekoga za sihr, tj. da je sihrbaz oslanjajući se ne glasine, pretpostavke, sumnje i slično.

Osnova je da je musliman čist od grijeha i šerijatskih prekršaja sve dok se jasno ne pokaže suprotno tome. A ako se potvrdilo na osnovu jasnih znakova i dokaza da se ta bavi sihrom, na vama je obaveza da je posavjetujete i upozorite na taj veliki grijeh, tj. da je bavljenje sihrom zabranjeno Kur’anom i Sunnetom, da se onaj koji se njime bavi ubija, da time upropaštava svoj i dunjaluk i ahiret itd. Pa ako se ne pokaje i ne prestane time baviti, izbjegavajte tu osobu, prekinite sa njom svaki kontakt, a istovremeno se štitite šerijatskim zikrovima sa kojim se čovjek štiti od zla sihra i sihrbaza (što možete naći u knjizi “Zaštita i liječenje od sihra i džina” i drugim sličnim knjigama).

Takođe, ne uzimaje od nje hranu koju vam šalje ili daje, a nema smetnje i da je bacite, s tim da je ne dajete drugim ljudima ili životinjama, jer neke vrste sihra su spravljene da djeluju na onoga ko ga pojede bez određenja. Na vama je da upozorite ostale komšije na zlo te osobe, osim ako se bojite da će se time izazvati veća fitna i veći problem nego što jeste za sve vas.

A ako vi nemate jasnih i pouzdanih argumenata da se ta osoba bavi sihrom, nego su to mogućnosti i pretpostavke, ne trebate razglašavati ovaj problem jer nije pouzdan. S tim da radi predostrožnosti nema smetnje da jedete njenu hranu ali je ne bacajte, pokušajte je ubijediti da vam ne šalje hranu jer ti vrstu kao ne jedete i tome slično. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com