Otac je dužan da svoju djecu poziva na najljepši način?

Smatram da ih treba postepeno pozivati, birajući pritom
najbolji način. Ukoliko imaju više grijeha, treba se usredotočiti na
otklanjanje najvećeg od njih. S njima prvo treba razgovarati o tom
grijehu, sve dok Allah Uzvišeni ne olakša stanje i djeca ne ostave taj
grijeh. Ukoliko mu se ne odazovu, treba biti svjestan da su grijesi
različiti i da nisu svi iste težine. S nekim grijesima ne možeš se nikako
pomiriti da ih dijete čini, a neki su na manjem stepenu. Kada čovjek
dođe u situaciju da mora birati između dvije štete, tako da se jedna
ili obje od njih moraju ostvariti i ne mogu se nikako izbjeći, onda je
ispravno i bolje da se počini manja od njih.
Međutim, problem koji se često susreće sročen je u obrnutom pitanju,
a glasi: Neki mladići i djevojke su u situaciji da su im očevi ili čak oba
roditelja na stranputici, dok oni, kao njihova djeca, slijede Put istine.
Ja ovim roditeljima savjetujem da se boje Allaha, dž.š., i da ovaj put
kojim su krenula njihova djeca, posmatraju kao blagodat, na kojoj trebaju
zahvaljivati Allahu. Ispravnost njihove djece koristit će im i u ovom životu
i nakon smrti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada čovjek
umre, prekidaju se njegova dobra djela, osim u tri slučaja:
trajne sadake, znanja kojim se drugi koriste ili dobrog djeteta koje moli za njega.” 1
Savjetujem ujedno sinove i kćeri, da ne slušaju roditelje kada
im naređuju nepokornost, jer u toj situaciji oni to nisu ni dužni. 2

1 Muslim, br. 1631, od Ebu Hurejre, r.a., Knjiga o oporuci, Poglavlje 3.
2 Od Alije, r.a., prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘ ‘Nikome
se (čovjek) ne smije pokoravati ako ta pokornost znači nepokornost Uzvišenom
Allahu. Pokoravati se treba samo u onome što je dobro i lijepo”. Ovaj hadis
bilježi Buhari, br. 7145, Knjiga o propisima, Poglavlje o tome da je obavezno
slušati nadređenog osim ako naređuje nešto što je grijeh i nepokornost.

Suprotstavljanje roditeljima u takvim okolnostima, makar to izazvalo
i njihovu srdžbu, ne smatra se neposlušnošću prema njima, već
zapravo dobročinstvom, kako se njihovi grijesi i nedjela ne bi još više
povećali kada ih djeca poslušaju i učine ono što im roditelji narede.
Kada djeca odbiju poslušati roditeljsku zapovijed da učine nešto što
je haram – zabranjeno, u suštini, ona im na takav način čine dobro,
jer su ih spriječili da jos više griješe. Stoga im se nikako i ne trebaju
pokoravati u grijesima. U pogledu pokornosti čije se ostavljanje ne
smatra griješenjem, tj. ukoliko roditelji zabrane djetetu da učini neko
lijepo i po islamu pohvalno djelo čije ostavljanje nije grijeh, u tom
slučaju čovjek treba da gleda na ono što je bolje i korisnije. Ukoliko
smatra da je korisnije da im se suprotstavi, i da pored njihove zabrane
ipak učini djelo koje je pohvalno, neka onda to i učini. Ako je to djelo
koje namjerava učiniti od onih djela koja je moguće skriti na način da
roditelji s njim ni ne budu upoznati, onda će tako i postupiti, a ukoliko
se radi o onim djelima koja nije moguće raditi tajno, neka ih onda čini
javno. Treba im o tome govoriti i na svaki način se potruditi da ih uvjeri
da za njih nema nikakve štete u činjenju dotičnog djela.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf