Pet velikih fikhskih stavki ?

Priredio: Emir Demir
”El-umuru bi mekasidiha” – Stvari se mjere prema namjerama.
”La darere ve la dirare” – Ne nanosi se šteta niti se na štetu uzvraća štetom.
”El-jekinu la jezulu biš-šekk” – Sumnja ne potire uvjerenje.
”El-mešekkatu tedžlibut-tejsir” – Poteškoća iziskuje olakšanje.
”El-adetu muhakkemetun” – Običaj je relevantan sudac.

Drugorazredne cjelokupne postavke:

1. Upotreba govora preča je od njegove ignorancije.
2. Kada je nemoguća suština, prelazi se na metaforu.
3. Općenita stvar tumači se u općenitosti, ukoliko ne doðe dokaz koji je pobliže odreðuje i ograničava u vidu šerijatskog teksta ili značenja koje se uzima iz njega.
4. Utemeljenje je preče od potvrde.
5. Kada je osnova nemoguća, prelazi se na alternativu.
6. Upravljanje i vladanje podanicima uokvireno je koristima.
7. čovjek će biti sankcionisan za svoje priznanje.
8. Šerijatska dozvola suprotna je garanciji.
9. Povjerljiva ruka neće garantovati štetu nečega, osim ako bude nasrnula ili bude nemarna.
10. Onaj ko dobija korist, daje i garanciju.
11. Ruka je obavezana onim što je uzela sve dok to ne isporuči.
12. Nema mjesta idžtihadu u prisustvu šerijatskih tekstova.
13. Ono čime se obaveza može isključivo izvršiti i ono postaje obaveza.
14. Ko ubrza nešto prije njegovog vremena, bit će kažnjen lišavanjem toga.
15. Ono što je potvrðeno Šerijatom ima prednost nad onim što je potvrðeno uvjetom.
16. Kada se zabrana vrati na isti ibadet, onda ga čini neispravnim, a kada se vrati na vanjsku stvar vezanu za ibadet, onda nije iskvaren.
17. U osnovi svi su nevini i nedužni.
18. Osnova je da ostane ono što je bilo i onako kako je bilo.
19. Dokaz je dužan iznijeti tužitelj, a zakletvu iznosi optuženi.
20. Ako je indicija jaka, dat će joj se prednost nad temeljem.
21. Dogovor je dozvoljen meðu muslimanima osim dogovora koji dozvoli zabranjeno ili zabrani dozvoljeno.
22. Muslimani se pridržavaju meðusobnih uvjeta, osim uvjeta koji dozvoli zabranjeno i zabrani dozvoljeno.
23. Osnova u ibadetima je zabrana, pa se u njima ne propisuje osim ono što su propisali Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s.
24. Osnova u običajima je dozvoljenost i od njih se ne zabranjuje osim ono što su Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., zabranili.
25. Zakondavac nareðuje samo ono u čemu je čista ili preovladavajuća korist, a zabranjuje samo ono u čemu je čista ili preovladavajuća šteta.
26. Ukoliko doðe do spora meðu koristima, daje se prednost najvećoj, a ukoliko doðe do sporenja meðu štetama, daje se prednost najmanjoj.
27. Nužda dozvoljava zabranjene stvari.
28. Propis kruži oko svoje suštine i zabrane u smislu postojanja ili nepostojanja.
29. Poenta u ugovorima je u namjerama i značenjima, a ne u terminima i jezičkim konstrukcijama.
30. Šerijatske kazne se ne sprovode ukoliko postoji sumnja.
31. Obaveznost je vezana za mogućnost, pa zato nema obaveze sa nemoći, niti zabrane sa nuždom.
32. Šerijat je sazdan na dva temelja: iskrenom ispovijedanju vjere Allahu i dosljednom slijeðenju Poslanika, s.a.v.s.

Ove postavke imaju veoma važnu ulogu u islamskom pravu. Izuzetno se koriste prilikom donošenja propisa za koje nema direktnog spomena u Allahovoj Knjizi i sunnetu Poslanika, s.a.v.s. Učenjaci su izvukli ova pravila iz ova dva šerijatska izvora kako bi olakšali dolazak do propisa o novonastalim stvarima i dogaðajima. Svaka od ovih postavki ima podrobnije pojašnjenje, koje ćemo prezentirati u narednim tekstovima, inšallahu te’ala.

Prvi put objavljeno: nedjelja, 01 Lipanj 2008 09:50

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/