POJAVA MELEKA U LIKU ČOVJEKA (u Siriji)

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Vjerovanje u postojanje meleka je jedan od šest imanskih šartova, temelja i ruknova akide svakog muslimana. U šerijatskim tekstovima Kur'ana i vjerodostojnog Sunneta je prenesen dataljan opis ovih Allahovih stvorenja.

Pojašnjen je smisao njihovog stvaranja i postojanja, od čega su stvoreni, šta rade i sa čime ih je Uzvišeni zadužio. Takođe, opisane su vrste meleka i spomenuti poimenično najpoznatiji među njima. Sve ovo se može naći u bilo kojoj akidetskoj knjizi u kojoj se govori o vjerovanju u meleke.

Od svega ovoga bitno je podsjetiti na dvije stvari a koje imaju direktnu vezu sa gore postavljenim pitanjem i koje ujedno daju odgovor na njega.

Prva stvar – da je postojanje meleka stvar gajba (kao i postojanje džina, Dženneta i Džehennema i slično), tj. meleci su nama nevidlji svijet koji postoji.

Oko toga da je postojanje meleka stvar gajba (nevidljivog i nepoznatog) nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta. Mi znamo i vjerujemo da meleci postoje na osnovu vijesti o njima koje došle u Kur'anu i vjerodostojnom Sunnetu (kao i u prijašnjim nebeskim objavama). Mi meleke ne vidimo niti osjećamo njihovo prisustvo, čak ni dva meleka koji su zaduženi za pisanje naših djela niti dva koji nas čuvaju jedan sa prednje a drugi sa stražnje strane. Dakle, meleci postoje u nama nevidljivom svijetu i rade ono za što su zaduženi, mi vjerujemo u njihovo postojanje što je sastvni dio naše akide u stvari gajba, s tim da ih ne vidimo niti imamo kontakta sa njima u smislu da smo toga svjesni svojim čulima.

Druga stvar – da se meleci mogu pretvoriti u ljudski oblik. Dokaza za ovo je mnogo:

– poput pokazivanja meleka Džibrila Merjemi, majci Isa, alejhisselama, a o čemu nas Uzvišeni obaviještava u kur'anskom ajetu. Kaže Uzvišeni: „Mi smo njoj meleka Džibrila poslali i on se njoj pokazao u liku savršeno stvorena muškarca“ (Merjem, 17).

– dolazak Džibrila, alejhisselam, u liku čovjeka (jako bijele odjeće i jako crne kose) Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u prisustvu ashaba, pri čemu ga je pitao o islamu, imanu, ihsanu i Sudnjem danu i njegovim predznacima. Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu. Da je taj čovjek bio Džibril, alejhisselam, niko od ashaba (među kojima je bio i Omer, radijallahu anhu) nije znao sve dok Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije o tome obavijestio Omera, radijallahu anhu.

– u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava da je od načina na koji mu je spuštana Objava bilo to da mu melek dođe u obliku čovjeka te mu prenese Objavu (ajete ili suru). U rivajetu kod Nesaija (kojeg je Albani ocijenio vjerodostojnom) kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da bi Džibril, alejhisselam, došao u liku ashaba Dihjeta El-Kelbija, radijallahu anhu.

Ono što je bitno zaključiti iz svih ovih primjera i njima sličnih da je pojavljivanja meleka u liku čovjeka nama poznato samo na osnovu obavještenja iz Kur'an ili od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

A ajet u kojem Uzvišeni kaže: „Hoće, ako budete izdržljivi i poslušni, i ako oni vas napadnu odmah, Gospodar vaš će vam poslati u pomoć pet hiljada meleka, sve obilježenih“ (Ali Imran, 125), taj ajet govori o onome što se desilo u bici na Bedru kada su ashabi sa Poslanikom, sallallahu laejhi ve sellem, saburali i bili izdržljivi pa ih je Uzvišeni pomogao sa 5 hiljada meleka kao što im je obečao. Bilježi Begavi (Tefsir El-Begavi, 2/99) u tefsiru ovog ajeta da su Ibn Abbas, radijallahu anhuma, i Mudžahid rekli: „Nisu se meleci borili u nekoj bitki osim na dan Bedra, a mimo toga (Bedra) oni prisustvuju bici ali se ne bore, …“.

Ovaj stav, da meleci nisu učestvovali u nekoj bitki osim na Bedru, je ono na čemu je većina učenjaka. A o učestvovanju meleka u bici na Bedru je prenšeno mnoštvo hadisa koji po nekim učenjacima dostižu stepen mutevatira. Učenjaci su se razišli oko toga da li je učešće meleka na Bedru bilo u fizičkom učestvovanju u borbi (našto ukazuju predaje) ili u duhovnom i psihičkom jačanju mu'mina i ubacivanjem straha u srca mušrika. Nema smetnje da je bilo i jednog i drugog.

A što se tiče odgovora na spomenuti slučaj u Siriji, on proizilazi iz gore spomenutih postavki.

Naime, osnova o svijetu meleka je gajb (nevidljivo), tj. da ono šta meleci rade da mi ljudi to ne vidimo. Sa druge strane, kada se melek (ili meleci) pretvori i pokaže u liku čovjeka kojeg mi vidimo, mi ne znamo da je taj čovjek ustvari melek niti možemo tvrditi i biti sigurni u to, kao što Omer, radijallahu anhu, nije znao da je čovjek koji je postavljao pitanja Posalniku, sallallahu alejhi ve sellem, bio Džibril, alejhisselam, sve dok ga o tome nije obavistio

Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok ne budemo obaviješteni Objavom (Kur'anom ili Sunnetom). A spuštanje Objave je prekinuto sa smrću Posalnika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko tvrdi da je to melek nema dokaza za svoju tvrdnju i govori o gajbu (nepoznatom i nevidljivom). Naravno, nije dokaz bijela odjeća, pomaganje i slično, jer sve to mogu da čine i džini i šejtani.

Ako još ovome dodamo da je spomenuti događaj prenešen video snimkom, onda stvar postaje još sumnjivija zbog mogućnosti mijenjanja i dodavanja na originalni snimak.

Znači, moguće je da se ovo neko ismijava sa akidom muslimana i poigrava sa njihovim osjećanjima podmetanjem prepravljenog ili lažnog videosnimka. Moguće je da je u pitanju djelo džina ili šejtana. A da bi taj čovjek bio melek nedostaje nam Objava koja će to potvrditi.

Prema tome, na osnovu dva akidetska temelja o melecima:

prvi – da je svijet meleka svijet gajba koji mi ne vidimo,

drugi – da za pretvaranje i pokazivanje meleka u liku čovjeka (što je moguće i dešavalo se) ne znamo osim putem Vajha (Objave) a on je prekinut,
jasno se zaključuje da nije ispravno niti dozvoljeno tvrditi je taj čovjek (ili neki drugi sličan slučaj) bio melek, jer je to govor o gajbu kojeg samo Uzvišeni zna. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com