Esselamu aleykum.
Utjecem se Allahu dz.s. od nepravde, bilo da je meni iko nanese bilo ja ikome.
Postovani, odrasla sam u hadzijskoj porodici. Islam na prvom mjestu. Zavrsila GHB Medresu. Udala se. Djeca se izrodila, rat bio i prosao, a u kuci sve gore. Kada je poceo djecu tuci pa onda i mene otisla sam. Djecu sa sobom. Proslo je vremena. Srela sam covjeka koji je imao slicno iskustvo, razveden nakon 21 godine braka. Bio je fin u pocetku. Vjencasmo se. Djecu prihvatio. Helem, nakon samo dva mjeseca braka pocese tanjiri letjeti po kuvi, vrata se izvaljivati, psovati. Subhanallah! Niti razumijem niti znas zasto. Kad se smirio prznade-dijagnoza bipolarnost. Odlucim ostati. U to vrijeme sam studirala medicinu, pa ko Velim izboricu se s tim. Sve i nekako, ali djeca opet slusaj svadje, lupanja, moje suze. Ja i dalje uporna. Izboricu se. Namaz, Kur'an… Ali djaba. Poceo se mijenjati, dugo ostajati iza posla. Po cijeli dan piše poruke s nekim, pjeva, plese. Jednom uhvatim priliku i pogledam- 23 godine mladja kolegica s posla. U meni sve stalo. Sa mnom tek po koju poruku bi izmijenio tokom dana. S njom romani. Tada mi se slomilo srce u hiljadu komada. Kada sam mu rekla napao me. Hodala sam tamnim.ulicama, plakala. Ni jednom nije pitao gdje sam. Ne znam je li sta vise j blize bilo, ali znam da ju je i na rucak par puta vodio. Onda poceo kriti poruke. Prijetiti razvodom ako ne odem psihijatru. Kaze sve sam umislila. Poruke sve izbrisao, kucu razbacao, zidove polomio. Odlucim ici. Place, ostani. Promijenicu se. Od tada sumnja je moja muka, tuga, bolest. I svasta smo prosli. Da ne duzim, ja nikako povjerenje da vratim. Ostario je mnogo za tih 12 godina koliko smo skupa, ali niti sta hoce u kuci pomoci niti za racun koji pitati. S posla pravo pred TV, igra igrice do spavanja. Ja ni jednog prijatelja vise nemam. Prestala sam se smijati odavno. Danonoćno dovim, klanjam i molim za uputu kako dalje. Isla bih , ali kao da sam omadjijana. Ostajem i cutim. Kaze ne piše ni sa kim vise, ali poslovni telefon je pod šifrom. Zene na poslu znaju kako mi je tesko i drze njegovu stranu, jer im je napricao da sam psihicki labilna. Subhanalla, sta da radim? Da idem? Da li sam grijesna sto mu ne vjerujem više? On bude neko vrijeme dobar kad vidi da sam rijesila traziti razvod, ha malo vremena prodje on opet po svom. Halalite na dugom pitanju.
Srlam i hvala.
1 Odgovor