Poštovani, selam alejkum.
Muškarac s kojim se želim vjenčati primoran je stanovati sa mnom i mojom obitelji prije sklapanja našega braka. Stranac je koji još nije zaposlen u našoj zemlji pa ne može plaćati stanarinu.
Naravno, ne bismo htjeli da je to tako, ali nitko od nadležnih nije bio voljan sklopiti samo vjerski brak i tako učiniti da naš suživot bude halal, a procedura prijave vjenčanja sa strancem traje vrlo dugo.
Iskušani, u istome stanu na već mjesec dana, nažalost, pišem ovo sa sramom, počinili smo haram. Imali smo analni odnos.
Kasnije smo saznali da većina učenjaka i takav odnos smatra zinalukom. Brak između dvoje ljudi koji su počinili zinaluk moguć je samo ako se pokaju. No, muči me sljedeće. Klonimo se navedenoga grijeha (stupanja u analni odnos) te ljubljenja i grljenja. Međutim u različitim izvorima navodi se da bismo trebali prekinuti bilo kakav kontakt da bi pokajanje bilo iskreno, što je teško s obzirom na situaciju.
Ujedno me zanima i sljedeće. Ako se pokajemo (priznamo svoj grijeh, pokajemo se, tražimo oprost, obećamo da se grijeh više neće ponoviti) i klonimo fizičkoga kontakta kao što je gore opisano (no ipak stanujući u istome stanu) možemo li i dalje stupiti u brak koji će biti važeći?
Postoji li period čekanja koji mora proći nakon navedenoga nezakonitog odnosa, a prije sklapanja braka?
Unaprijed hvala na odgovoru.
Allah Vas nagradio Džennetom.
Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Kaže Uzvišeni: “I ne približavajte se bludu! Doista je to razvrat, i to je ružan put!” – a zatim u nekoliko ajeta nabraja i druge velike grijehe, da bi na kraju rekao: “Sve ogavnosti što su u tome, tvome su Gospodaru mrske.”
(Prijevod značenja: El-Isra’ 32 i 38)
Učenjaci su složni da nije dozvoljeno prije sklapanja bračnog ugovora da se čovjek osamljuje sa ženom koju može oženiti (kojoj nije mahrem), da je ne smije dodirivati, grliti i slično. To je grijeh koji vodi u mnogo veći grijeh.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Čovjeku je određen udio u bludu, što će on neminovno i učiniti: blud očiju je pogled, blud ušiju je slušanje, blud jezika je govor, blud ruku je dodir, blud nogu je koračanje, duša želi i nada se, a spolni organ to sve potvrđuje ili negira.” (Buhari i Muslim)
Značenje hadisa: “Čovjek će neminovno počiniti određeni vid bluda”, osim koga Allah sačuva. Zatim je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naveo primjere za to: “blud očiju je pogled”; kada čovjek pogleda ženu, pa makar i bez strasti, učinio je vid bluda – blud očiju. “Blud ušiju je slušanje”; kada čovjek sluša ženu i naslađuje se, učinio je blud učima. “Blud ruku je dodir”, tj. dodir žene i sl. “Blud nogu je koračanje”, tj. kada čovjek ide na mjesta gdje se čini blud, ili vidi ženu pa je prati i sl. duša želi i nada se. Čovjek je naklonjen ovome, što predstavlja blud srca. “a spolni organ to sve potvrđuje ili negira”: tj. ako učini blud putem odnosa, onda je potvrdio blud ostalih organa, a ako ne učini blud putem odnosa onda je to negiranje bluda ostalih organa. Ovaj hadis ukazuje na opasnost vezivanja za žene, bilo da se radi o slušanju i pogledu, trudom da se ode do njih ili da se srcem požele, jer sve je to vid bluda. Zato razuman i čedan čovjek mora da pazi da neki od ovih organa nije vezan za neku ženu.”
Vidjeti: Ibn Usejmin, Šerhu rijadis-salihin, (6/358-359).
Taj čovjek ne smije živjeti sa vama u kući (šerijatski je sporno takvo nešto) u protivnom očekuje te opet isto. Ponižavaš sebe sa svih strana. Islam je došao da ženi podari posebno mjesto i počast joj dadne. Žena treba da traži čovjeka koji je najbolji za njenu vjeru, a zatim da je u stanju da je izdržava i da joj pruži normalan život, a ne da je u svakom trenutku može imati on ili neko drugi. Žena treba da bira sebi muža koji će se oznojiti da dođe do nje. U ovome niko nije gubitnik osim ti. U većini slučajeva pretjerano sažaljevanje suprotne strane nije dobro.
Što se tiče sklapanja braka, nije vam dozvoljeno da stupite u brak dok se ne pokajete od toga i dok ti ne prođe jedno mjesečno pranje.