Kako se pokajati od bluda?

Eselamu alejkum. Pišem ovdje prvi put jer mi je potrebna pomoć. Već godina se borim sa losim stvarima koje su mi se desile. Dok sam bila jako mlada desilo mi se nesto što nijesam htjela protiv moje volje. U pitanju je blud zbog kojeg i ako to nijesam htjela i dan danas patim i ako su godine prošle svakim danom patnja je sve veća. Ranije sam pokušavala da potisnem to i da živim kako moram. Ali mene sve to stize znam dosta o islamu ne sve. To sto mi se desilo još više me je približilo Allahu dragome, sa te strane sam srećna. Ali ne mogu nakon toga da pronadjem svoj mir jer ja to nijesam htjela. Potičem iz časne i dobre porodice. Osjećam se krivom i ako znam da sam tad koliko sam znala pokušavala to da spriječim, sve nakon toga sto sam radila radila sam da bih ispravila taj grijeh ali se osjećam kako da sam još više sebe uništila. Od kako mi se to desilo uvijek pomisljam na samoubistvo. Sada nakon više od 7 godina moje misli ka tome su sve veće. Nikad ne bih to uradila jer znam da je grijeh. počela sam i da kljanjam na sedzdi svakog puta imam grižnju savjesti zbog svega. I od roditelja me je stid jer ni oni nijesu zaslužili ovo sve. Oni vide da sam loše ali ja nemam snage da im kažem svu svoju bol ne radi straha prema sebi već zato što bi to promijenilo njihov život uništila bi ih. Voljela bih da to nijesam preživjela jer zbog toga ne mogu da živim časno i pravilno ne vidim izlaz. Nijesam osoba koja je zlobna bila prema drugima svjeano nikada uvijek sam davala sve svoje pomagala u svakom smislu. Ali sebe nikad nijesam cijenila. Ne znam kako da pomijenim sve ne znam jer mi je duša iskidana. Promijenila sam svoj život zadnjih godina ne izlazim naveče ne druzim se sa suprotnim polom, trudim se da ne izlazem sebe više lošim stvarima. Ali ne mogu da se izborim sama sa sobom kad god legnem jedino rješenje koje vidim je da me nema, a znam da to ne smijem. Kako da krenem dalje bole me mnoge stvari? Mnogo bi mo pomoglo da me neko posavjetuje. Jer ne mogu da govorim o tome sa svojim roditeljima zbog njihovog zdravlja i sreće. A druge ljude oko sebe ne osjećam da mogu da mi pomognu. Dolazim iz male sredine koja je puna osuda. Molim nekog ako moze da me posavjetuje. Hvala u naprijed. 😔