Pozivanje u islam je obaveza ?

Poziv ka Allahu, dž.š., je obaveza, kao što kaže Uzvišeni: “I na putu svoga Gospodara mudro i lijepim savjetom poziva i s njima se na najljepši način raspravljaj” (En-Nahl, 125).
Uzvišeni Allah naredio je pozivanje u Istinu na tri načina: poziv putem mudrosti, putem lijepih riječi i putem rasprave. Onaj koga pozivamo možda je potpuni neznalica koji se neće
usprotiviti pozivu u vjeru niti će se raspravljati u vezi s tim, pa se takav poziva mudro, tj. koristeći metodu mudrosti. A šta je mudrost? Mudrost je pojašnjenje istine ukoliko postoji
mogućnost da je kao takvu prezentiramo. Lijepe riječi upućuju se onome koji se ili blago suprotstavlja, ili je ravnodušan i suzdržan prema prihvatanju istine. Kada kod takvoga vidiš
udaljenost i neprihvatanje istine, onda ga trebaš lijepo posavjetovati. Neka taj savjet bude podsticajan, ponekad i zastrašujuci, a nekada i jedno i drugo, ukoliko to trenutna situacija nalaze.
Što se tiče rasprave, ona se vodi sa onim koji je udaljen od istine i koji joj se suprotstavlja. Sa takvim čovjekom raspravlja se na najljepši način, tj. riječima koje će ga uvjeriti u ono u što ga pozivaš. Dio navedenog ajeta koji se odnosi na raspravu: “…i s njima se na najljepši način raspravljaj”, podrazumijeva:
najljepše riječi, što znači obraćanje najjasnijim i najsadržajnijim riječima, uz korištenje najuvjerljivijih termina;
najljepši način uvjeravanja, tj. iznošenje argumenata najjasnijom metodom, sve dok se istina u potpunosti ne ukaže.
Pogledaj pristup Ibrahima, a.s., prema onome koji se sa njim raspravljao oko njegovog Gospodara. šta je rekao? Uzvišeni Allah o tome kaže: “Zar nisi čuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovom Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kada Ibrahim reče: ‘Gospodar moj je Onaj koji život i smrt daje.’ – On odgovori: ‘Ja dajem zivot i smrt!’ – ‘Allah čini da Sunce izlazi sa istoka’ – reče Ibrahim – ‘pa učini ti da grane sa zapada!’ I nevjernik se zbuni. -A Allah silnicima neće ukazati na pravi put.” (El-Bekare, 258)
Kako je ovaj čovjek oživljavao i usmrćivao? Tako što bi mu doveli čovjeka koji je zaslužio da bude ubijen, pa ga ne bi ubio. On je tvrdio da je ovo oživljavanje!? Ili, doveli bi mu čovjeka koji ne zaslužuje da bude ubijen, pa bi ga on ubio, smatrajući to usmrćivanjem.Ako se bude diskutiralo sa čovjekom koji tvrdi ovakvo nešto, reci će mu se: Kada ti se dovede čovjek koji zaslužuje da bude ubijen, pa ga ne ubiješ, ti ga nisi oživio, jer je život u njemu već otprije prisutan.
Ti si ga samo zadržao u životu tako što ga nisi ubio. Također, može se reći da, ako ubije onoga ko ne zaslužuje da bude ubijen, on ga nije usmrtio, nego je bio povod njegove smrti. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o Dedždžalu, rekao da će mu biti doveden mladić koji će posvjedočiti da je on Dedždžal o kome je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa će ga Dedždžal ubiti i prepoloviti na dva dijela i između njih hodati kako bi pokazao da su ta dva dijela tijela u potpunosti razdvojena. Zatim će ga Dedždžal pozvati, pa će on ustati smijući se i reći: ‘ ‘Ja svjedočim da si ti Dedždžal o kojem nas je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”
Potom će mu ponovo prići da ga ubije, ali to više neće moći. Ovo je dokaz da su sve stvari u Allahovoj, dž.š., u ruci i da On svime istinski upravlja. Sa ovakvim čovjekom može se raspravljati na ovaj način. Međutim, Ibrahim, a.s., htio je iznijeti drugi argument oko kojeg ne postoji potreba
za raspravom, pa mu je rekao: “Allah čini da Sunce izlazi sa istoka” – rece Ibrahim – “pa učini ti da grane sa zapada!” Sagovornik je ostao nemoćan da na ovo odgovori, pa je, kako je u ajetu spomenuto, ostao zbunjen.
Pod riječima Uzvišenog: “…i s njima se na najljepši način raspravljaj”, želi se naglasiti da je potrebno upotrijebiti najbolji stil obraćanja i uvjeravanja, kao i najbolji stil argumentiranja, tako da
poslije takvog pristupa nema nikakvoga izmotavanja. Obaveza nam je da pozivamo ka Allahu, dž.š., sve dok za to postoji mogućnost.Onaj ko ostavi pozivanje u Allahovu vjeru, a u mogućnosti je da poziva, treba se prisjetiti sljedećeg: Pozivanje u Allahovu vjeru je kolektivna obaveza, pa ako jedna skupina to izvrši na zadovoljavajući način, obaveza spada sa ostalih. Ako vidiš dotičnu osobu da je zalutala i u tvojoj blizini nema onih koji bi je pozivali, tebi je, onda, stroga pojedinačna obaveza da je pozivaš. Učenjaci, govoreći o kolektivnoj obavezi, kažu: “Ukoliko nema nijedne druge osobe koja bi pristupila njenom izvršavanju, onda je to dotičnoj osobi stroga obaveza.”

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin

Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf