Propis igranja šaha

AlejkumusSelam wr wb!
O ovoj temi sam vec pisao u svojoj knjizi “U Islamu je odgovor na sva pitanja i sve probleme”, pa evo kompletan tekst:
Šerijatski status igranja šaha
Zabranjeno je igranje šaha po idžma’u učenjaka ako je igra zasnovana na jednoj od tri sljedeće stvari[1]:
a. ako se igra za nagradu ili uz klađenje
b. ako vodu u ostavljanje vadžiba, poput namaza i slično
c. ako vodi u haram, izaziva laž, neprijateljstvo, mržnju i ružne riječi
A ako je igranje šaha čisto od gore spomenutih stvari učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Razlozi razilaženja učenjaka oko propisa šaha su prije svega što šah nije bio prisutan i poznat za vrijeme života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego tek nakon islamskih osvajanja. Takođe, što se šah uveliko razlikuje od nerda (igre sa kockama)jer se uglavnom oslanja na razmišljanje za razliku od nerda koji se oslanja na sreću.
Učenjaci imaju tri mišljenja oko igranja šaha:
Prvo mišljenje: opća zabrana igranja šaha.
Ovo je stav većine učenjaka, tj. stav hanefijskog[2] i malikijskog[3] mezheba, većine učenjaka hanbelijskog[4] mezheba i fetva Stalne komisije za fetve iz Saudijske arabije[5] i Muhammeda ibn Ibrahima[6].
Dokazi:
1. Riječi Uzvišenog u prijevodu značenja: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti.” (El-Maide 90-91). A šah je vrsta kocke.
2. Hadis u kojem je došlo da je , da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Proklet je onaj ko igra šaha, a onaj ko je posmatra je poput onog ko jede svinjsko meso”[7].
Prenešeno je na temu igranja šaha nekoliko hadisa, međutim, najbolji od njih je gore spomenuti, dok su ostali veoma slabi ili krivotvoreni te nema potrebe za njihovim navođenjem.
3. Kaže Alija, radijallahu anhu: “Šah je kocka nearapa”[8], a kada je prolazio pored ljudi koji su igrali šaha, rekao je: “Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?”[9]
4. Kaže Ibn Omer, radijallahu anhu: “Šah je gori od nerda”[10].
5. Šah je zabranjen analogno nerdu, jer je igra koja odvraća od spominjanja Allaha i obavljanja namaza.
Drugo mišljenje: igranje šaha je pokuđeno.
Ovo se prenosi od Šafije[11] a na tome su većina učenjaka šafiijskog mezheba[12]. Kaže Šafija: “Mi ne volimo igranje šaha a ono je blaže od nerda”[13].
Dokazuju svoj stav sljedećim:
1. Šah je igra od koje nema koristi zato je pokuđena.[14]
2. Prenosi se da su Se’id ibn Džubejr, Muhammed ibn Sirin, Hišam ibn ‘Urve, Š’abi i Behz ibn Hakim igrali šaha.[15]
Treće mišljenje: igranje šaha je dozvoljeno.
Penosi se da je na ovome bio Ebu Hurejre, Se’id ibn el-Musejjib i Se’id ibn Džubejr[16], Ebu Jusuf od hanefija[17] i neki učenjaci malikijskog mezheba[18].
Dokaz dozvole je:
1. Nema šerijatskog teksta koji upućuje na zabranu niti je šah sličan nekoj zabranjenoj igri.
2. Šah sliči planiranju i sticanju iskustva u vođenju rata, te je poput natjecanju sa kopljem i konjima.
Komentar navedenih dokaza:
Odgovor na dokaze prvog mišljenja:
– ajet govori o kocki koja je uz nagradu ili klađenje, a razilaženje je ako nema nagrade;
– spomenuti hadis je slab, prema tome ne može biti dokaz;
– a zabrana Alije i Ibn Omera, radijallahu anhum, je oprečna dozvoli nekih drugih ashaba, a kada se raziđu oni nisu dokaz jedan protiv drugog;
– upoređivanje šaha sa nerdom nije ispravna, jer nerd je zasnovan na slušajnosti i sreći a šah sliči sposobnosti planiranja i sticanju iskustva u vođenju rata, pa je bliži natjecanju sa kopljem i konjima.
Odgovor na dokaze trećeg mišljenja:
– upoređivanje šaha sa treniranjem za vođenje rata nije cilj kod većine igrača šaha nego im je namjera igra, zabava i klađenje.
Radžih je pokuđenost igranja šaha ako je igra čista od zabranjenih stvari, jer nema jasnog i vjerodostojnog šerijatskog teksta niti ispravnog kijasa (analogije) koji upućuje na zabranu, dok sa druge strane imamo predaje da su mnogi od selefa dozvoljavali a i sami igrali tu igru. A ono što je spomenuto od dokaza validno je da sa njima pokudi ova igra, naročito ako imamo u vidu da su većina islamskih pravnika odbijali svjedočenje onih koji igraju šah[19].
Činjenica je da od igranja šaha nema neke koristi, osim što je dobro sredstvo za ubijanje dragocjenog vremena i što obično oni koji igraju dođu u stanje na kojem je idžma’ učenjaka da je tada haram igrati šah, poput ostavljanje namaza, izazivanja neprijateljstva, mržnje i slično.
[1] Metalibu ulin-nuha (3/702) i Medžmu’-fetava (3/216).

[2] El-fetava el-hindije (4/368) i Bedai’us-sanai’i (6/270).

[3] El-Mudevvenetu el-kubra (4/79).

[4] Keššaful-kinna’a (4/39) i Muntehel-iradat (2/611).

[5] Broj fetve 2342 (16/3/1399 po hidžri), 3900 (29/8/1401 po hidžri) i 4010 (20/10/1401 po hidžri).

[6] Fetava Muhammed ibn Ibrahim (8/122-128).

[7] Bilježi ga ‘Alauddin el-Hindi u knjizi Kenzul-‘ummal (40636). Hadis je slab zbog dvije stvari: 1- što je mursel, tj. Habbetu ibn Muslim kaže da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te je u lancu prenosilaca je izostavljen ashab, 2- što je Habbetu ibn Muslim medžhul, tj. nepoznat kao ravija sa strane pouzdanosti.

[8] Bejheki (20928) i kaže Bejheki da je ova predaja mursel (slab), ali ima rivajeta koji je podupiru.

[9] Bejheki (20929), prenosi Ibn Kudame u “El-Mugni” (14/155) da je Imam Ahmed rekao da je ovo najvjerodostojnije što je prenešeno o šahu.

[10] Bilježi ga Bejheki (20934).

[11] Muhtesar-muzeni (5/257) i El-Havi el-kebir (17/177).

[12] El-Muhezzeb (2/415) i Revdatut-talibin (11/225).

[13] El-Umm, Šafija (8/189).

[14] El-Muhezzeb (2/415).

[15] Bilježi Bejheki (20922, 20923, 20924 i 20926).

[16] El-Mugni (14/155) i Nejlul-evtar (8/259).

[17] Fethul-kadir (8/498).

[18] Ez-Zehire (8/283).

[19] El-Mugni (14/156).

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice:n-um.com