Propis onoga što nije spomenuto u Kur'anu ?

Prije svega, mora nam biti jasno da je islam vjera cija su
pravila i norme propisani u vremenu poslanstva Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, i kao takva ona ostaju važiti do Sudnjega dana. Da su
u Kur'anu i sunnetu pojedinačno opisana i precizno definirana baš sva
dešavanja, pojave i događaji do Sudnjeg dana, onda bi Kur'an i sunnet
trebali biti neuporedivo mnogo veći i opširniji nego što to i jesu.

Međutim, islamski vjerozakon je specifičan po tome što se on gradi
na općim postavkama i generalnim pravilima, koja svojom opširnošću
obuhvataju, a ujedno i preciziraju ogroman broj pojedinačnih i sporednih
pitanja ciji broj zna samo Uzvišeni Allah. Razmislimo naprimjer
o riječima Uzvišenog koji kaže: “…i sami sebe ne ubijajte! Allah je
doista prema vama milostiv” (En-Nisa, 29), i o Njegovim rijećima:
“I rasipnicima imetke, koje vam je Allah kao sredstvo uzdržavanja
dao, ne uručujte…” (En-Nisa, 5).

Razmislimo i o riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji
kaže: “Nema štete (sebi) niti nanošenja štete drugima.” 1

Ovo su, dakle, opća Šerijatska pravila i njegove generalne postavke,
pa ćemo njima izložiti konzumiranje duhana i nargile:

Duhan je direktni povod smrti, ili bolje reći, njegovo konzumiranje
je neka vrsta samoubistva. Pogledajte samo statistike koje su napravljene
na tu temu pa ćete vidjeti koliki broj ljudi svake godine umre od
posljedica konzumiranja duhanskih proizvoda! Dakle, kao dokaz za
zabranu pušenja sigurno se može uzeti općenitost riječi Uzvišenog:
“…i sami sebe ne ubijajte!”

Pušenje je veliki uzročnik uništavanja i upropaštavanja imetka jer
od toga čovjek nema nikakve koristi. Uzvišeni Allah nazvao je imetak
sredstvom izdržavanja ljudi: “I rasipnicima imetke, koje vam je Allah
kao sredstvo uzdržavanja dao, ne uručujte…”. Imetkom se postižu
mnoga dobra za ovaj, pa i za budući svijet, dok se kozumiranjem duhana
ne ostvaruje apsolutno nikakva, ni ovosvjetska, a ni ahiretska korist.

Razmislimo o duhanu kroz prizmu riječi Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, koji je kazao: “Nema štete (sebi) niti nanošenja štete drugima” 2
. Svi doktori su saglasni u tome da je duhan izrazito štetan, pa su čak neke
napredne države, iako su u osnovi nevjerničke, zabranile njegovu upotrebu
na javnim mjestima i u javnim ustanovama, sve zbog njegove štetnosti i
pogubnosti. Stoga, zabrana njegove upotrebe se, bez sumnje, može uzeti
iz općenitosti riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao:
‘ ‘Nema štete (sebi) niti nanošenja štete drugima”. Dakle, nije bilo nikakve
potrebe da se zabrana duhana spomene u posebnom Šerijatskom tekstu koji
bi tretirao samo njega, kada je ovim općim tekstovima zabranjen i on i sve
ono sto mu nalikuje. To je, kako smo već i rekli, jedna od specifičnosti i
posebnosti vjere islama, da svojim općim pravilima, normama i postavkama,
definira ogroman broj pojedinačnih i sporednih pitanja kao i novonastalih
situacija koje će se dešavati do Sudnjega dana.

1 Ibn Madže, br. 2340 i 2341, Ahmed, 1/313. Ahmed Šakir, r.h., je u valoriziaciji
Musneda imama Ahmeda ovaj hadis ocijenio slabim (br. 2867) jer je Dzabir b.
El-Dza'fi, jedan od prenosilaca hadisa, nepouzdan. Medutim, značenje ovog
hadisa je ispravno i vjerodostojno potvrdeno predajom koju biljezi Ibn Madze od
Ubade b. Samita, r.a.

2 Izvor hadisa prethodno je naveden.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf