Propisi o zekatu na trgovačku robu ?

Piše: Mr. Semir Imamović
1. Obaveznost davanja zekata na trgovačku robu

Dokaz za obaveznost zekata na trgovačku robu nalazimo u riječima Allaha, dželle šenuhu: «Ti iz njihovog imetka uzmi zekat kako bi ih njime očistio i duhovno unaprijedio» (Et-Tevbe, 103); i riječima Semure, radijallahu anhu: «Naredio nam je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, da dajemo zekat na ono što prodajemo i čime trgujemo.» (Hadis je zabilježio Ebu-Davud).

Rekao je šejhul-islam Ibnu-Tejmijje: «Stav je četvorice imama i ostalih učenjaka, izuzev neznatnog dijela učenjaka, da se na trgovačku robu daje zekat, bez obzira na to da li trgovac trguje u mjestu boravka ili na putu, da li čeka sa prodajom ili svakodnevno trguje, da li trguje odjećom ili hranom ili grnčarijom ili stokom ili nečim drugim.» (Medžmuul-fetava, 25/15, 45).

2. Uvjeti obaveznosti

Da bi čovjek bio obavezan davati zekat na trgovačku robu moraju se ispuniti tri uvjeta:

– Da stekne imetak vlastitim trudom ili djelovanjem ili postupkom kao što je prodaja, prihvatanje poklona, oporuka, najamnina i sl.

– Da ima namjeru trgovati tim imetkom i zaraðivati, jer dijela se vrednuju prema namjerama, a trgovina je dijelo.

– Da imetak kojim se trguje dostigne nisab (vrijednost na koju se daje zekat) i da kao takav prigodini. Ukoliko čovjek za imetak (novac ili trgovačku robu) koji je dostigao nisab kupi trgovačku robu ta roba nema posebno računanje nego se njeno računanje nastavlja na vremenski period koji je prošao od kada je dostigao nisab na imetak kojim je kupio trgovačku robu.

3. Način davanja zekata na trgovačku robu

Na kraju godine trgovac će precizno i detaljno odrediti vrijednost robe koju posjeduje i dati 2,5% od cjelokupne vrijednosti. U obzir će uzeti prodajnu vrijednost robe, tj. njenu trenutnu vrijednost, i neće gledati na to da li postoji razlika izmeðu kupovne i prodajne vrijednosti, jedino ako bude sumnjao da je došlo do promjene vrijednosti, a nije ubjeðen u to, uzet će u obzir kupovnu vrijednost. Osnova je da nije došlo do promjene vrijednosti i ta osnova ne može biti poništena sumnjom, šerijatsko pravilo kaže «Sumnjom se ne postiskuje ubjeðenje».

Imetak kojeg čovjek daje pod najam (kuća, stan, auto, zemlja i poslovni prostor, mašine) ne podliježe obavezi zekata, zekat se daje na najamninu koju on na taj način stekne ukoliko dostigne vrijednost nisaba i prigodini (godina se počinje računati od potpisivanja ugovora o najamnini).

Zekat se ne daje na instrumente koji trgovcu pomažu u poslu, kao što su: različita mjerila, transportna sredstva, i sl.

Zekat se ne daje prijevozno sredstvo kojeg čovjek koristi za vlastite potrebe i potrebe svojih ukućana, stambene objekte koji su predviðeni za stanovanje a ne iznajmljivanje, kućni namještaj i sve ono što nije predmet trgovanja i najamnine.

Prvi put objavljeno: nedjelja, 23 Ožujak 2008 22:02

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/