Esselamu alejkum. Zavisno od ishrane, imam česte gasove ( vjetrove). Od strane doktora je utvrđeno da imam gastritis. To je utvrđeno prije godinu dana. Naprotiv se ja danas fala ALLAHU osjećam dobro, i jedem sve što naša kuhinja pruža. Problema nemam, ali ponekad imam neprestane vjetrove. U tom odstojanju da moram abdest obnoviti prije nego što sam započeo klanjati, pa u namazu moram biti mnogo oprezan da bih sačuvao abdest. Kroz potragu za pitanjima koji se tiču ove problematike sam zapamtio: da ako se vjetar ne može čuti i ako se ne može mirisati, da abdest jeste validan. Želim znati da li je to istina, kao i vaš stav i savjet za moj problem.
Podrška: pitajucene@gmail.com
Alejkumusselam. Što se tiče hadisa u kojem je došlo da je se neki čovjek požalio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem da mu se nešto pričinjava u namazu (da je izgubio abdest puštanjem vjetra) pa mu je rekao: “Neka ne napušta namaz sve dok ne čuje glas (vjetra) ili ne osjeti miris”. Hadis je mutefekun alejhi. Hadis se odnosi na čovjeka koji nije siguran jel pustio vjetar ili nije, u tom slučaju se vraća na glas i miris. Međutim, ako je siguran da je pustio vjetar, svejedno čuo on glas i ne, osjetio miris ili ne osjetio, on je izgubio abdest a ako je na namazu pokvario je i namaz.
A što se tiče tvojih problema oko puštanja vjetrova ponekad što ti predstavlja poteškoću prilikom obavljanja namaza, ovaj tvoj slučaj se ne ubraja u ono što je poznato kao sahibi-uzur, tj. osoba koja neprestano, nekontrolisano i bez njegove volje gubi abdest zbog poremećaja ili bolesti. Primjer sahibi-uzra je osoba koja neprestano nekontrolisano pušta vjetrove, s tim da je to stalna osobina te osobe, takođe, žena u stanju istihaze, tj. neprestanog izlaska obične krvi iz polnog organa. Na tebi je da vodiš računa da svjesno ne doprinosiš uzrokovanju puštanja vjetra, tj. da vodiš računa o ishrani i o onome šta ti pospješuje puštanje vjetrova. S druge strane, moraš se naviknut da čuvaš abdest dok ne obaviš namaz. Takođe, vodi računa da ne konzumiraš hranu pred nastupanje namaskog vremena, nego jedi nakon što obaviš namaz. Od adaba ove vjere je da musliman ne pretjeruje u jedenju hrane. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Čovjek ne puni goru posudu od stomaka, dovoljno je sinu Ademovom onoliko jela sa koliko će uspraviti svoju kičmu. A ako baš treba da se najede, neka trećinu stomaka napuni hranom, trećinu sa vodom i neka ostavi trećinu za disanje”. Hadis bilježe Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed. A ocjenjuju ga vjerodostojnim Hakim, Zehebi i Albani, a dobrim Tirmizi. Ovaj hadis je temelj na kojem se zasniva sva medicina. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com