Es-Selamu alejkum! Redovno čitam vaše postove, odgovore i pitanja. Ovo je prvi put da vas ja nešto pitam, iako je često postavljano pitanje ja moram da ga ponovim. Danas sam bio kod hodže koji liječi učenjem Kur’ana. Pošto se je sve danas desilo, dok mi je još svježe u sjećanju pokušaću da vam što tačnije i detaljnije prenesm šta se desilo. Došao sam do njega oko 12h, tek što je ezan učio tako da sam ga zatekao u džamiji kako klanja podne namaz. Lijepo smo se pozdravili, uljudan čovjek, 40-ih godina.
Pomalo hladan, vjerovatno mu je to postala svakodnevica ali ne bi škodilo da na neki način otprilike objasni šta će raditi i kako. Ali nebitno, OKe je to. Uveo me u prostoriju u kući, prazna, bez slika i ogledala, sa mnogo knjiga na stolu, Kur’ana i ostalih, sve su islamske, Na zidu samo jedna slika, sa arapskim slovima. Ne znam šta piše. Miris je bio čudan. Na prvi mah je bio neugodan ali onda je nekako postao lijep. Rekao mi je da sjednem, da se ne bojim i da mu ukratko opišem simptome. Šta sam rekao njemu, reći ću i vama.
Ono šta mi se sad dešava bilo je mnogo intenzivnije prije tri godine. Naime, upisao sam fakultet u drugom gradu i otišao od kuće. Svoj nemar i nezainteresovanost fakulteta sam tada pripisao tek stečenoj slobodi. Ne znam jesam li u pravu ili nisam, ali činjenica je da mi taj fakultet nije išao “od ruke” i da sam nakon obnove prve godine promijenio fakultet. Sad sam II godina, i opet mi se javljaju isti simptomi baš kao i tad. Ljudi mi postaju mrski, nemam želju da se družim ni sa kim, pa ni sa najbližim osobama. Osjećam neku odbojnost prema svijetu i neko ne pripadanje. Naveče sam uznemiren, često osjećam strah, od nečega, i ne mogu da spavam. Ne osjećam umor, a kada i zaspem, obično se probudim oko 2 do 3h i onda ne mogu do jutra da zaspem. Ponekad me bude i strah pa ne smijem leći ako mi svjetlo nije upaljeno pa čak i tad se osjećam neprijatno. Ako počnem da čitam, da učim, umorim se brzo i toliko se iscrpim da jednostavno moram leći spavati, umor je tako jak. A kad zaspem opet me muče snovi. Sanjam džine, svjesno sanjam, dakle, svjestan sam da ležim u krevetu da sam okrenut na lijevu-desnu stranu i svjestan sam da me “muči” neko ili nešto. Učenjem određenih sura to prestaje ali čim zaspem opet se dešava. Postalo je toliko često da mi je čudno ako noć ili san prođe normalno. Također mi se dešava da se budim tik pred ezan, znači par sekunda prije, na sabah mislim.
On je cijelo vrijeme pokušavao da odveže neki čvor, što mi je bilo čudno, a onda sam vidio da su to bile novine, preporod, zamotane u papir, na koje je onda zapisao nečija imena. Vjerujem da to ne predstavlja ništa, ali da kažem tačno šta se desilo. Zatim mi je rekao da ustanem, pokazao mi u kom pravcu je kibla da se okrenem, da zatvorim oči i da se opustim. Onda je počeo da uči Kur’an. naravno, moja prva reakcija je bila strah, jer je počeo naglo i bez nekog upozorenja, nisam se ni snašao moja noga je počela da se trese, da trza, potom i druga. Bio sam zaprepašten jer koliko god pokušavao smirit nije mi uspijvalo duže od par sekunda. Najzad sam se prepustio. skoncentrisao na njegov glas. Prepoznao sam neke sure koje je učio. Molio sam Allaha dž.š da mi pomogne, i da to samo završi. Nakon nekog vremena, drhtanje nogu je postalo intenzivno, ali ništa više. Nije me bilo strah. Nisam vidio nikakav lik ni oblik. Nisam čuo nikakve glasove iako mi je djelovalo da je on razgovarao sa njim.
Pitao ga je ime, pleme i vjeru. Dva puta. Zatim dio kada je govorio, parafraziram, ako u tijelu ima nečistoća od ljubavnog sihra, magije, ne sjećam se kako je tačo rekao. neka se tijelo pomjeri napred-nazad, ništa se nije desilo. I tako je to uradio po dva ili tri puta, ali nijednom se ništa nije desilo. Osim tog drhtanja nogu, druge reakcije nije bilo. Prije ovoga zadnjeg dijela, u jednom momentu me je poprskao vodom, po licu, po glavi i rukama. Kako je počeo, tako je i stao. Rekao mi je da sjednem i izišao negdje. Zatim se vratio sa bocom vode. U nju dodao neku zelenu travu. Rekao mi je da mi neće nikakav zapis praviti i da je dosta ta voda na koju je učio. Da to popijem u par dana, da sačekam reakcije. Povraćanje ili veliku nuždu. I da, to sam zaboravio. Nakon što je pitao ime, pleme i vjeru, rekao mu je da izađe ili na prste, na uši ili kroz usta, zatim me pitao ide li mi se na wc i da li mi se povraća. Nije bilo ništa od toga.
Pitao me je imam li majku, za njeno zdravlje. Pitao me je imam li oca, a onda i za njegovo zdravlje, te da li žive skupa. Otac mi je ratni vojni invalid i ima teške bolove glave, i ostalih rana. Nije me pitao nikakve datume, imena niti bilo šta tako. Rekao mi je da s njima popričam o ovome i da bi bilo pametno da i oni odu kod nekog.
Napomenuo mi je da imam nešto, da to nije upitno, zbog drhtanja nogu, ali da nije ništa opasno, i da ćemo uz Allahovu pomoć riješit to brzo. Rekao mi je da mu se javim čim dođe do neke reakcije. Na putu kući već sam osjećao mučninu. Pri dolasku kući popio sam dvije čaše te vode ali bilo kakva reakcija je izostala.
Odlučio sam reći roditeljima. Mama je zaprepaštena. Ali razumije. Zatim sam evo sjeo vama da opišem tačno kako se desilo pa da sačekam vaše mišljenje. Da li da pijem tu vodu i da li da se ja vratim kod tog čovjeka? Iskreno, pomalo sam prestravljen, jer ako sam bio kod sihirbaza koji nema namjeru da mi pomogne, bojim se da ću svojim neodlaskom da ga naljutim. Nije mi tražio nikakve pare, niti bilo kakvu nadoknadu. Bar ne još uvijek.
Alejkumu Selam! Slava i zahvala pripadaju samo Allahu swt. Prije nego vam dam odgovor da li da nastavite posjećivati tog čovjeka/liječnika ili ne, proći ću malo kroz vaše pitanje. Neki od problema koje ste spomenuli mogu imati uzrok u džinskom djelovanju. Ovdje posebno naglašavam teške snove kojima ste opterećeni kao i teškoću ostvarivanja odnosa spram ljudi koji vas okružuju. Ovo zadnje je, po vašim riječima, posebno iskazano u nastojanju da se izolujete. Zbog toga, a posebno zato što vas to ometa u procesu obrazovanja, smatram da je potrebno da posjetite nekoga ko liječi Kur`anom.
Umor također mođe biti uzrokovan džinskim napadima. Međutim, razmislite. Moguće i da vas je cijela ova situacija izmorila i da ste zamijenili dan i noć. Ako spavate danju, a nekako se i to nazire u vašem pitanju, onda svakako da nećete biti umorni noću. Pokušajte se izboriti sa pospanošću i umorom danju. Čitajte, pa i literaturu koja nema direktne veze sa ispitima, a kad se umorite nemojte zaspati nego izađite šetati, ili otiđite obaviti namaz u džematu. Borite se da ne legnete. Neki ljudi lakše od drugih prođu kroz proces studiranja. Može biti da vam sihr/džinsko djelovanje otežava studiranje, ali nemojte se predati. Jednom ste odustali od fakulteta. Ako ste se pronašli na ovom na kojem ste trenutno, ne odustajte, ma kako teško bilo.
Ostao sam vam dužan odgovor o čovjeku kojeg ste posjetili. Nemojte ga više posjećivati. Rekao vam je da nema potrebe da vam daje zapis jer je dovoljna voda za koju tvrdi da je naučena. Ovo je dovoljan razlog da više ne posjetite tog čovjeka. Sama mogućnost da će u nekom periodu biti poteban zapis naznaka je da se bavi i pisanjem zapisa/hamajlija. Onaj koji ispravno praktikuje liječenje Kur`anom ne piše zapise. Nije mi poznato da se nekakva trava stavlja u vodu kako bi je bolesnik pio. Ne mogu tvrditi da je to pogrešno, ali ostavlja sumnju. Poznata mi je primjena čajeva u procesu liječenja sihra, ali ne ovako kako ste spomenuli.
Prilikom tretiranja bolesnika moguće je ostvariti kontakt sa džinom napasnikom i pitati ga o nekim stvarima. Ovo teba izbjegavati jer su džinni poznati kao lažljivci i smutljivci. Način na koji je to čovjek koga ste posjetili radio govori o tome da on dovoljno ne poznaje problematiku sihra. Pitanja bez odgovora, traženje postupaka bez njihovog nastanka, i govor `u prazno` su znakovi neznanja liječnikovog. Liječnik u tom slučaju na sebe priziva probleme jer džinni se poigravaju sa neznalicama koje ih izazivaju. Važnije za vas je da posjećivanjem šarlatana agonija u kojoj se nalazite biva produžavana.
Nemojte opteretiti roditelje riječima koje vam je uputio čovjek kojeg ste posjetili, a tiču se tvrdnje da bi se i oni trebali liječiti. Iz ovoga što ste napisali ne vidi se da imaju problem sa sihrom. Ne smije vas biti strah reakcije tog čovjeka ukoliko odbijete da ga ponovo posjetite. Svakom čovjeku se dešava ono što je Allah swt odredio, a ne ono što ljudi hoće, makar se i svi ljudi udružili u namjeri prema nekome. Tako, ni vi ne možete biti ugroženi od bilo koga, osim ako je takva Allahova swt odredba.
Na pitanje odgovorio Almin Omerašević
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com