Šta je nifak – licemjerstvo i kako se definiše?

Sidk (iskrenost) je temelj odnosa prema Allahu Uzvišenom ali i prema
stvorenjima, a to je da čovjek obavijesti o nečemu onako kako je u stvarnosti.
“Dosta je čovjeku laži da prenese sve što čuje.” – hadis. tj. ne trebamo pričati
ono što ne znamo tačno.
– Sidk je uslov ispravnosti šehadeta: La ilahe illellah jer je to
prikazivanje na djelima onoga što se nalazi u srcu.
– A što se tiče međuljudskih odnosa: “Najgori ljudi su sa dva lica.”
(Bilježe Buharija i Muslim)

Jezička definicija:
نفق) ) Gušterova jazbina (Spoljašnost jazbine je pijesak i zemlja a unutra
tunel, put), tunel i sl.

Šerijatska definicija:
Pokazivanje u javnosti islama i dobra, a skrivanje kufra i zla.
(إِنَّ الْمُنَافِقِينَ فِي الدَّرْكِ الأَسْفَلِ مِنَ النَّارِ وَلَن تَجِدَ لَھُمْ نَصِ يرًا)
“Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.”
(En–Nisa, 145)

Pravilo: Nikoga nemamo pravo proglasiti munafikom (licemjerom).
– Osobine munafika se nalaze u suri Et–Tevba (Pokajanje).

Početak licemjerstva (nifaka):
U Mekki nisu postojali licemjeri jer je u osnovi bilo opasno prikazivati islam
javno, ali nakon hidžre tj. nakon Bitke na Bedru određena skupina Medine iz
plemena Evs i Hazredž, ali i nekolicina židova javno su prešli na islam ali su
skrivali nevjerstvo u svojim srcima.

Vođa plemena Hazredž Abdullah ibn Ubejj ibn Selul kojeg su prije dolaska
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu željeli postaviti kao
vladara, međutim, to mu je izmaklo u trenutku, pa se okrenuo protiv njega
iako to ponekad javno nije pokazivao.
Među muhadžirima nije bilo munafika jer su oni dobrovoljno napustili Mekku,
a ne silom tako da nije uopće bilo potrebe za tim.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije htio ubijati munafike, kako je to
rekao Omeru, radijallahu anhu: “Ne volim da kažu Arapi kako Muhammed
ubija svoje drugove.”

– Licemjeri misle da će na Sudnjem danu moći slagati Allahu kao što na
ovom svijetu lažu vjernicima kada kažu: “Vjerujemo”, jer osnova je da
muslimani vrednuju ljude na dunjaluku shodno njihovoj spoljašnosti.
– Pohod na Tebuk: muslimani su krenuli dok su munafici ostali u Medini
a među njima i tri ashaba. Nakon pohoda, svi su davali isprike
(opravdanja) dok ova trojica rekoše da nemaju opravdanja a bilo im je
rečeno da slažu, međutim, odlučili su da kažu istinu. Pa im je rekao
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da idu dok Allah ne donese
presudu. 50 dana nema objave. U tom periodu porodice su otišle
svojim očevima, a zatim zabrana komunikacije sa ljudima…Nakon 50
dana, naveče je spuštena objava iz sure Et–Tevbe da im je oprošteno.
Onda dolaze ashabi i čestitaju im na tome. Pa, Allah objavljuje ajet:

(يَا أَيُّھَا الَّذِينَ آمَنُواْ اتَّقُواْ للهَّ وَكُونُواْ مَعَ الصَّ ادِقِينَ)
“O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Et–Tevbe,
119)

Zbog te iskrenosti, rekao mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Raduj se najboljem danu od kad te majka rodila.” tj. potvrda u
Kur'anu da mu je Allah oprostio. Poslije je ovaj ashab rekao: “Nikad
više neće laž na moja usta izaći.”

Vrste nifaka:
1. Veliki nifak (srčani ili nifak sa ubjeđenjem) – izvodi počinioca iz
islama.
وَبِالْيَوْمِ الآخِ رِ وَمَا ھُم بِمُؤْمِنِينَ ) ? (وَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ آمَنَّا بِا ِّ
“Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!’ – a oni nisu
vjernici”.
(El–Bekare, 8)
Neki učenjaci kažu da nema za njega tevbe, ali ispravnije je da se može
pokajati iskreno čineći tevbu.

Vrste Velikog nifaka:
1. Nijekanje Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
2. Nijekanje nečega od onoga s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem.
3. Mržnja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
4. Mržnja nečega od onoga s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem.
5. Radovanje slabljenju Poslanikove vjere.
6. Mržnja prema napretku Poslanikove vjere.
Ovo je šest vrsta nifaka i onaj kod koga se one nađu, biće na najnižem
stepenu u Džehennemu.
2. Mali nifak (nifak djelima) – ne izvodi iz islama.

Vrste malog nifaka:
1. Kad govori – laže,
2. Kad obeća – prevari,
3. Kad mu se nešto povjeri, on to pronevjeri,
4. Kad se raspravlja (svađa), prelazi granicu i
Od znakova nifaka: voli da bude pohvaljen za ono što nije učinio, prezire
pokudu koja je kod njega, prezire onoga ko mu ukaže na nedostatke, malo
spominje Allaha (zikr), lijeno obavlja ibadete i čak to radi zbog ljudi…
Ashabi su se bojali nifaka, npr. Omer ibnul Hattab i događaj sa Huzejfe
ibnul Jemanom, radijallahu anhuma, kada je Omer pitao da li je on na
spisku munafika jer je Huzejfe bio povjerenik tajni Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, pa je to znao.
Rekao mu je Huzejfe: “Nisi i nakon tebe neću nikome više reći.”
Pa se Omer brinuo da li je munafik ili ne a poznato je koliki je stepen
imana imao.
Kaže imam Buharija u Sahihu: “Rekao je Ibn ebi Mulejke: ‘Doživio sam 30
ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a svi su se za sebe bojali
nifaka.'”

Spominje se od Hasana da je rekao: “Boji ga se samo vjernik a siguran je
od njega samo licemjer.” I takođe: “Ko se ne boji nifaka takav je licemjer.”
Primjer Ebu Bekra i Hanzale kada su kazali da su licemjeri jer kada odu od
Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, nisu više na takvom stepenu imana…

Opasnost uzimanja dobrih dijela kao sredstvo do Allaha, a ustvari nije
iskreno, npr. Mesdžid Dirar koji je spomenut u suri Et–Tevbe.
Takođe je rekao Omer: “Allah se smilovao onom ko mi ukaže na greške.”
Omer ibn Abdulaziz je postavio čovjeka koji će ga pratiti (špijunirati), pa
mu kaže da šta god primjeti loše kod Omera da mu kaže: “Boj se Allaha!”
Lijek za nifak: rad tajnih ibadeta.

Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/