Šta je tevekkul, koje su vrste i kako se definiše?

Et-tevekkul (التوكل )u arapskom jeziku ima značenje oslanjanja i prepuštanja, pouzdanja. Oslanjanje na Allaha, subhanehu ve teala,znači: potpuno se osloniti na Allaha, subhanehu ve teala, u pribavljanju koristi i odagnavanju štete čineći razloge koje je propisao Allah.48

(48. To je istinski oslonac na Allaha, subhanehu ve teala, u svim djelima i stanjima uz poduzimanje potrebnih uzroka za ostvarenje željenog. Spomenuto je pravo značenje tevekkula, dok oni koji se oslanjaju samo na uzroke (sebebe), a i oni koji tvrde da se oslanjaju na Allaha ali ne rade uzroke, svi su pogrešno shvatili njegovo značenje i čine vjerom zabranjenu stvar.)

Takvo oslanjanje je vid potpunog imana i jedan od njegovih znakova, kao što Allah, subhanehu ve teala, kaže:

…a na Allaha se oslonite ako ste vjernici. (Kur’an, 5:23)

Ako rob bude iskren u oslanjanju na Allaha On će ga zaštititi od onoga što ga brine, kao što Uzvišeni kaže:

…onome koji se na Allaha oslanja, On mu je dovoljan. (Kur’an, 65:3)

Zatim, u nastavku ajeta, Allah  umiruje onoga koji se oslanja na Njega riječima:

Allah će, zaista, ispuniti ono što je obećao. (Kur’an, 65:3)

A niko Ga ne može spriječiti u onome što On želi.

Postoji više vrsta tevekkula:

Prva: Oslanjanje na Allaha Uzvišenog. Ovaj tevekkul je znak potpune vjere i znak iskrenosti. On je obavezan u vjeri jednog čovjeka, jer bez njega vjerovanje nije potpuno. Allah, subhanehu ve teala, kaže:

…a na Allaha se oslonite ako ste vjernici. (Kur’an, 5:23)

Što se čovjek više pouzda u Allaha, njegov iman biva jači. Potpuni tevhid se ne može ostvariti osim uz potpuni tevekkul na Allaha. Ibn Kajim, rahimehullah, spominje da je tevekkul uvjet imana, što upućuje na nepostojanje imana ako nema tevekkula.

Druga: Tajno oslanjanje na mrtvoga želeći ostvariti neku korist ili otkloniti neku štetu. Ovakav tevekkul je vid velikog širka, jer oslanjanje na mrtvog u sebi sadrži uvjerenje da taj mrtvi po svojoj prirodi ima neku tajnu moć. Pri tome, nema razlike da li je taj mrtvi poslanik, ili evlija ili tagut – Allahov  neprijatelj.

Treća: Oslanjanje na osobu u stvarima koje su u kompetenciji te osobe, i pri tome osjećati da je ona na visokom nivou, a onaj koji se oslanja pri tom osjeća kako je mali pred njim. Primjer tome je kada neko preko nekog čovjeka nastoji osigurati osnovne egzistencijalne potrebe i pri tome se osjeća manje vrijednim. Ovo je vrsta manjeg širka zbog jačine naklonosti njegova srca prema njemu i zbog oslanjanja na njega.

Međutim, da se čovjek osloni na njega samo kao na povod ili sredstvo preko koga mu je to Allah odredio, u tom slučaju ne bi smetalo, ali pod uslovom da onaj na koga se oslanja zaista ima neku ulogu u svemu tome.

Ibn Tejmije, rahimehullah, kaže: “Nije vezao čovjek svoje nadanje i pouzdanje u nekog drugog mimo Allaha, a da se nije razočarao sa te strane.”

Četvrta: Oslanjanje na drugog u situaciji kada treba zamijeniti onoga koji se oslanja, i to u slučajevima u kojima je dozvoljena zamjena. Ova vrsta tevekkula je, također, dozvoljena što potvrđuju i Kur’an i Sunnet i idžma‘.

Takav slučaj je bio i sa Jakubom  kada je rekao svojim sinovima:

O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova. (Kur’an, 12:87)

Ovim se hoće kazati da se Jakub oslonio na svoje sinove u traženju Jusufa i njegova brata.

Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je povjeravao prikupljanje zekata radnicima i čuvarima, povjeravao je utvrđivanje i sprovođenje šerijatskih kazni, opunomoćio je Aliju, radijjallahu anhu, da na oprosnom hadždžu podijeli kože i pokrivače deva od kurbana i da zakolje ostatak od stotine deva, nakon što je on svojom rukom zaklao 63 kurbana. Što se tiče konsenzusa po ovom pitanju on je općepoznat i može se zaključiti iz svega navedenog.

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com