Šta je to sudbina i ima li čovjek slobodu volje?

U pravu ste, ovo pitanje zbuni mnoge ljude, pa na njega sebi pokušavaju odgovoriti te se zapletu u nerazmrsiva pitanja i dileme. Svevišnji Allah počastio je čovječanstvo dini-islamom, u kojem je sve jednostavno, lahko i, nama možda najvažnije, sukladno zdravom razumu i neiskvarenoj prirodi. Pa, neka je dragom Allahu velika i vječna hvala zbog toga.

Pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, Allah, džellešanuhu, odredio je sve šta će se dogoditi, pa i najstinije detalje u vezi sa svime. Sveznajući Allah rekao je: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu uistinu lahko…” (El-Hadid, 22).

Evo o predodređenju nekoliko predanja. Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, kaže: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, dok je Arš, Njegov prijesto, bio na vodi’” (Muslim).

Ubada b. Es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Allah je prvo stvorio pero i obratio mu se: ‘Zapiši!’ ‘Šta ću zapisati?’, pero je upitalo, a Allah mu je rekao: ‘Zapiši sudbinu!’, i pero je zapisalo sve šta će se dogoditi do Časa suđenog” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Bejheki i mnogi drugi muhadisi).

Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da ga je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, posavjetovao: “O dječače, poučit ću te nekim stvarima! Čuvaj Allahove granice, i On će tebe čuvati; pazi na Allahove granice, naći ćeš ga uza se; znaj za Allaha u blagostanju, pa će On znati za tebe u poteškoći; kad moliš, moli od Allaha; kad tražiš pomoć, traži od Allaha! Znaj, kad bi se svi ljudi ujedinili radi neke tvoje koristi, ne bi mogli ništa učiniti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! A kad bi se ujedinili da ti naštete, ne bi ti mogli ništa naštetiti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! Pera su podignuta, a listovi su se osušili.” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Hakim).

Dakle, nemoguće je da se dogodi ono šta Allah nije predodredio, niti je moguće da se ne dogodi ono šta je Allah odredio. Odatle se i nameće logično pitanje, koje Vi ste naveli: ako je predodređeno da čovjek počini neki grijeh i ako taj isti grijeh nije mogao izbjeći – znano je da se sudbina ne može izbjeći – zbog čega će odgovarati pred Gospodarom svjetova za ono šta mu je bilo predoređeno i šta ni u kojem slučaju nije mogao izbjeći?!

Isto ovo pitanje, jer je blisko zdravom razumu, ashabi su postavili Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, koji ih nije osudio zbog njega, nego im je objasnio suštinu stvari. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, pripovijeda: “Neko je upitao: ‘Božiji Poslaniče, je li određeno ko će ući u džennet a ko u džehennem?’ ‘Da, to je već određeno’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori. ‘Pa čemu onda ulaganje truda?’, upita onaj čovjek. Na ovo je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ‘Trudite se; a svako je upućen na činjenje djela koja će ga naposlijetku dovesti do konačnog staništa.’” (Et-Taberani. Ovaj su hadis preko Alije, radijallahu anhu, zabilježili El-Buhari i Muslim)

Kad je posrijedi pitanje slobodne volje, imamo dvije krajnosti i sredinu. Prva je krajnost vjerovanje džebrija, sekte koja se pripisuje islamu, a koje tvrdi da je čovjek prisiljen na sve šta čini, to jest, vele da čovjek nema nimalo udjela u svojim djelima i da se ni u kojem slučaju ne može oduprijeti sudbini. Druga je krajnost oličena u vjerovanju kaderija, sekte koja negira postojanje sudbine, tvrdeći da je ljudska volja iznad Allahove volje. A sredina je oličena u stavu ehli-sunneta, kojem, hvala našem Uzvišenom Allahu, mi pripadamo.

Ehli-sunnet kaže da čovjek posjeduje slobodnu volju i da sâm se opredjeljuje za djela koja će činiti, ali ta njegova volja ni u kojem slučaju ne može izaći izvan okvira Allahove, džellešanuhu, volje. I to je zaista središnji put. Još jednom, hvala Ti Veliki Allahu što si nam ukazao Svoju milost!

O, kako je lijepo da se čovjek ne zamara sudbinom, i kako je lijepo da se trudi čineći dobra djela! Sudbinom se ne treba zamarati utoliko jer je ona nama nedokučiva. Imam Et-Tahavi, rahimehullah, u svojoj je poslanici zapisao: “Kader, predodređenje, u osnovi je Božija tajna koju ljudi ne mogu dokučiti. U kader ne može proniknuti ni melek čestiti ni poslanik bliski…” Na drugom mjestu kaže da će onaj ko se bavi istraživanjem sudbine na koncu upasti u velike neprilike, sumnju i da će neopisivo pogriješiti. Onaj koga zanima više datelja u vezi s ovim pitanjem neka čita komentar Et-Tahavijeve poslanice. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna i On ukazuje kome hoće na Pravu stazu.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com