Šta živi može uraditi za umrlog?

a) dova za umrlog
Umrla osoba će imati koristi od dove živoga. Otuda je veoma bitno da, prilikom klanjanja dženaze ili nakon nje, proučimo neku dovu za umrloga. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je jednom prilikom proučio dovu nekom od ashaba. Navodi se da je prenosilac ove dove ‚Avf b. Malik, r.a, rekao: Tako me se ta dova dojmila, da sam poželio da sam ja taj umrli! Šta je Poslanik, s.a.v.s, proučio za umrlog?
Pogledajmo: Allahummegfir lehu verhamhu, ve ‚afihi va’fu ‚anhu, ve ekrim nuzulehu, ve vessi‘ mudhalehu, vagsilhu bi-l-mai ve-s-seldži ve-l-beredi, ve nekkihi mine-l-hataja kema nekkajte-s-sevbe-l-ebjeda mine-d-denesi, ve ebdilhu hajren min darihi, ve ehlen hajren min ehlihi, ve zevdžen hajren min zevdžihi, ve edhilhu-l-Džennete ve e’izhu min ‚azabi-l–kabri ve min ‚azabi-n-nari. / Allahu, oprosti mu i smiluj mu se. Sačuvaj ga i oprosti mu grijehe. Učini ugodnim njegovo prebivalište i učini ga prostranim. Operi ga vodom, snijegom i ledom i očisti od grijeha kao što čistiš bijelu odjeću od prljavštine. Zamijeni mu kuću boljom, porodicu boljom i ženu boljom. Uvedi ga u Džennet i spasi od kaburske kazne i kazne u Vatri. [50]

b) upotpunjavanje neizvršenih ibadeta (post, zavjet i sl.)

Ukoliko je umrla osoba bila obavezna izvršiti neki ibadet, a nije ga obavila, to će nadoknaditi neko od njene porodice ili nasljednika. Tako ‚Aiša, r.a, prenosi hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s, ističe: Ko umre, a bude ostao dužan post, napostiće za njega njegov bližnji![51]

U Muslimovoj predaji, Burejde, r.a, prenosi da je neka žena upitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s: Allahov Poslaniče, majka mi je bila dužna postiti mjesec dana, pa hoću li ja to nadokanditi? Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: Posti za nju! Žena je primjetila: Ona nikada nje obavila hadž , pa mogu li ja to učiniti za nju? Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: Obavi hadž za nju![52]

c) vraćanje duga

Ako umrla osoba bude imala kakav dug, njegovi najblži dužni su vratiti taj dug. To je najbolje učiniti prije klanjanja dženaze. Brojni su primjeri iz Poslanikove, s.a.v.s, prakse koji govore tome u prilog. Tako, naprimjer, u predaji Džabira b. ‚Abdullaha, r.a, spominje se da Vjerovjesnik, s.a.v.s, nije htio klanjati dženazu nekom čovjeku koji je umro pod dugom, dok Ebu Katade, r.a, nije preuzeo obavezu platiti njegov dug, pa je tek tada Poslanik, s.a.v.s, prešao pred džemat i klanjao mu dženazu![53]

d) dobro djelo koje učini dijete umrlog

Sve što dijete uradi od dobrih djela, ide u prilog i umrlim roditeljima i oni u tome imaju nagradu, a djetetu se ništa od sevapa ne umanjuje. Brojne su predaje koje bilježe Buharija, Muslim, Nesaija, Tirmizija, Ebu Davud, Ibn Madže, Malik, Ahmed, Bejheki i dr. u kojima ashabi pitaju da li de imati nagradu i oni i njihovi roditelji, ako oni za njih podijele sadaku ili učine neko dobro djelo. Poslanik, s.a.v.s, je odgovarao potvrdno.
Također, dova djeteta za svoga roditelja itekako se uvažava i uveliko doprinosi umrlom roditelju. Ebu Hurejre, r.a, prenosi Vjerovjesnikove, s.a.v.s, riječi koje to potvrđuju: Kada čovjek umre njegova djela se prekidaju, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se drugi iza njega koriste i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini![54]

e) trajna sadaka – vakuf

Umrla osoba će imati izuzetnu korist od trajne sadake, odnosno vakufa, bilo da je ona to ostavila ili neko to čini od njene imovine nakon njene smrti. To može biti gradnja džamije, puta, bolnice, česme ili bilo šta što koristi ljudima i sve dok traje taj hajrat njemu će nagrada teći i on će od toga imati koristi, što vidimo, eksplicite, iz citiranog hadisa.

f) učenje koje je ostavio

Svako učenje, knjiga, savjeti i sl. koje čovjek ostavi iza sebe, a što koristi ljudima, biće vrednovano na Sudnjem danu a umrla osoba će od toga imati koristi i nakon svoje smrti. Ako to čini neko od njegove porodice, podstaknut njegovim učenjem, također će mu doprinositi i poslije njegovog nestanka sa životne pozornice, kako je i istaknuto u spomenutoj Muslimovoj predaji.

(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)

—————————-
fusnote:

50 Muslimova zbirka hadisa, 1/418-419; hadis br. 477.
51 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 30 – Kitabu-s-savmi, 42 – Babun me mate ve `alejhi savmun, hadis br. 1952 i Muslim u Sahihu: 13 – Kitabu-s-sijam, 27 – Babu kadai-s-sijami `ani-l-mejjiti, hadis br. 1147.
52 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: Cit. kitab i bab, hadis br. 1149. Vidi, također: Muslimova zbirka hadisa, 1/517; hadis br. 606.
53 Hadis bilježi Ahmed u Musnedu, 3/330 sa dobrim senedom. Ovaj hadis bilježe još Bejheki, Tajalisi i Hakim, koji ga ocjenjuje autentičnom predajom a s njim se slaže i hafiz Zehebi. (Vidi: Albani, Ahkamu-l-dženaiz, str. 16).
54 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 25 – Kitabu-l-vasijjeti, 3 – Babun ma julhaku-l-insanu mine-s-sevabi ba’de vefatihi, hadis br. 1631.