Stav islama o klimatskim promjenama

We alejkumusselam we rahmetullahi we berekjatuhu. Nije uslov da se svaka stvar spomene poimenice, neke se spominju kroz opšta pravila, neke se spominju poimenice ciljano, a neke se spominju poimenice kao primjer na osnovu kog se vrši analogija za slične stvari. Što se tiče spominjanja zelenila na Arapskom poluostrvu, ta je pojava spomenuta poimenice ciljano, tj. kao predznak Sudnjeg dana, što znači da će doći do velikih klimatskih promjena na globalnom nivou kao što je bilo i u prošlosti. A što se tiče našeg uticaja na globalno zagrijavanje, tu nam nije potrebno spominjanje događaja poimenice da bismo čuvali prirodu, već je dovoljno to što iz iskustva znamo da zagađivanje prirode šteti živim bićima, i što to spada u širenje nereda na Zemlji, pa da se toga klonimo, jer je jedno od velikih šerijatskih pravila: zabrana činjenja štete, pa kroz to pravilo znamo i šta se od nas traži spram tih pojedinačnih djela. Dakle, islam je svjetlo koje nam osvjetljava put ka Allahu, put činjenja dobrih djela i klonjenja od loših djela, na razne načine, i to je glavni cilj i poenta Objave, da bude uputa ljudima za ispravno postupanje na ovom svijetu, dušom i tijelom, tj. kako savršeno urediti naš odnos prema Stvoritelju i prema stvorenjima, dok je spominjanje svega mimo toga dodatna i propratna stvar koja služi ili za dokazivanje istinitosti islama, ili za učvršćivanje imana ili za podsticaj na činjenje dobrih djela i klonjenje loših. U te dodatne, propratne stvari spadaju kazivanja o vjerovjesnicima, kazivanja o raznim događajima u prošlosti, obavijest o raznim događajima u budućnosti, i u to spada spominjanje promjena koje će se dogoditi prije Sudnjeg dana. Tu uopšte nije nužno da budu spomenute sve pojave, jer njihovo spominjanje nije poenta i svrha Objave, tako da nespominjanje nečega ne znači da to nešto neće biti. Allah je čisto iz Svoje milosti spomenuo neke krupne događaje, ciljano, da bismo znali kako se ponašati, ali i da bi nas podsjećao na približavanje Sudnjeg dana, ali to je samo primjer, pa nije spomenuo sve krupne događaje, jer poenta Objave nije hronologija događaja nego Uputa ka vječnoj sreći, uz propratne stvari koje na tom putu pomažu čovjeku ispunjenje cilja.