Traženje znanja ili pozivanje u Allahovu vjeru?

Znanje je neophodno, a ljudi se, kao što je već poznato, razlikuju u svojim sklonostima. Svako ima svoju užu specijalnost i svako želi da se usavrši u određenom pravcu. Zato ćemo nerijetko
sresti tragaoce za znanjem koji daju prednost pitanjima ispravnog islamskog vjerovanja i njegovog izučavanja i svemu onome što je o tome rečeno i napisano, dok drugi pak daju prednost fikhu i njegovim propisima, a treći, opet, daju prednost pozivu ka Allahu, naređivanju dobra i zabranjivanju zla. Ovo je Allahova, dž.š., blagodat, jer je dao da su njihova usmjerenja različita. Da su se svi oni posvetili jednoj te istoj stvari, mnogo štošta bi ostalo zapostavljeno. Čovjek koji smatra da ima snage za traženjem znanja, treba sebi kao prioritet postaviti upravo to i ne izlaziti pozivati druge sve dok se ne usavrši, jer kako vidimo, islamske države atakovane su u svakom pogledu, bilo da se radi napadu na islamsko vjerovanje ili moralne vrijednosti muslimana.
Ukoliko čovjek nema obilno znanje sazdano na šerijatskim temeljima i razumskim argumentima, sigurno će zalutati. Ovom prilikom želim uputiti savjet tragaocima za znanjem da se u određenoj mjeri opskrbe i logičkim znanjem i dokazima. Zašto? Zato što je ljude danas, zbog slabosti njihove vjere, u nešto lakše uvjeriti onim sto je opipljivo, nego teorijama, tj. šerijatskim dokazima. Ovim
želim pozvati svoju braću, tragaoce za znanjem, da prošire svoje znanje i mimo šerijatskih propisa. Ako žele da me isprave zbog onoga što govorim, neka pogledaju govor šejhul-islama Ibn Tejmijje kojim je pobijao filozofe, racionaliste, logičare i druge, i uvidjet će kako je iznosio i šerijatske i racionalne argumente u svojim dijalozima. Ukoliko čovjek nema sposobnost za stjecanje obilnog i detaljnog znanja, tada će se posvetiti pozivanju ka Allahu, uz obavezu da poziva samo u ono što zna da je istina, bez iznošenja neosnovanih činjenica i citiranja hadisa bez ikakve osnove, tj. slabih i apokrifnih hadisa, iz želje da ljudi zaplaču ili da budu upućeni, kako to već čine neki koji pozivaju Allahu, jer takvi hadisi ne mogu poslužiti kao validni šerijatski argumenti i kao takvi nemaju vrijednost. Istina, neki učenjaci dozvolili su citiranje hadisa koji govore o podsticanju i zastrašivanju, vrijednostima i stvarima kojima se odvraća od zla, i to pod sljedećim uvjetima:
1 . da slabost hadisa ne bude velika,
2. da značenje hadisa ima utemeljenja u drugim predajama,
3. da onaj ko citira ove hadise ne bude uvjeren da se to vjerodostojno
prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Kažem: Ljudi se razilaze u svojim sklonostima, pa neki imaju sklonosti prema proučavanju nauke, a neki ne. Svako ima svoj domen u kojem treba da radi i djeluje shodno svojim mogućnostima
i sposobnostima.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin

Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf