Trebaju li muslimani sad, kad postoje savremena prijevozna sredstva, izostavljati post na putu?

Putniku je prepušteno da izabere hoće li postiti ili će mrsiti. Za to ćemo navesti neke dokaze. Allah, dželle šanuhu, kaže: “…a ko se razboli ili se na putu zadesi neka isti broj dana naposti…” (el-Bekara, 185). Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, putovao je sa svojim drugovima, ashabima, pa su neki postili a neki nisu, i niko nikom nije prigovarao. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, postio je na putu, kako to pripovijeda Ebud-Derda, radijallahu anhu: “Putovali smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu ramazanu, a bilo je veoma vruće, i samo su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Abdullah b. Revaha postili.” (el-Buhari, 1945, i Muslim, 1122)

Načelno je pravilo da je putniku prepušteno na izbor da izabere hoće li postiti ili će mrsiti, no, ipak, bolje je da posti ako mu post ne čini teškoće. Bude li putnik u tom slučaju postio, ostvarit će tri koristi: prvo, slijedit će Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, primjer; drugo, bit će mu lakše postiti sa saputnicima; i, treće, oslobodit će se obaveze posta.

Ako post putniku pak predstavlja teškoću, nije preporučeno da posti u tom slučaju. Kad je bio s ashabima na putovanju, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio je da se svijet okupio oko nekog čovjeka praveći mu hlad, pa je upitao: “Šta se dogodilo ovom čovjeku?” “On posti, pa mu je pozlilo”, oni odgovoriše. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaključi: “Ne spada u čestitost da čovjek posti na putu” (el-Buhari, 1964, i Muslim, 1115). Iako ovaj hadis ima općenit karakter, on se odnosi samo na čovjeka kome post na putu predstavlja teškoću.

Danas je putovanje uvelike lakše nego nekad, kako ste to rekli u pitanju, i u većini slučajeva na putu se ne osjeti velik napor, pa je bolje postiti.

Šejh Muhammed b. Usejmin