Esellamu-alejkum,
Ja bih imao jedno pitanje povodom djece. Naime slušao sam na jednom dersu gdje je govor bio o budućoj djeci(ako hoćeš znati kakvo će ti biti dijete a to vrati se dvadeset godina unazad vidi kakvi su mu oba roditelja i eto odgovora). Pa sam slušao da je dječak bio lopov te da su mu roditelji bili dobri a on lopov (Hodža je reko kad su ga upitali dali zna zašto, on je reko pitajte njegovu mater kojim haramom se služila dok je bila trudna tim djetetom. Pa sam isto slušao da ako sin ne govori ocu ili neće da kontaktira sa ocem,ili prosto mrzi svoga oca, da njegova mati nije zatrudnila od toga čovjeka (da je zinaluk počinila a da ovaj nije svjestan toga), te dokaz je da dijete bježi od njega,ne želi ili mrzi toga oca..
Ja vas pitam ima li istine u ovome po Šerijatskim osnovama ili po hadisima..Ja sam tražio u Buharijevoj zbirki hadisa ali nisam naišao na takvo što ili nisam razumio nešta…Allah dž. neka vas nagradi za odgovor…
Alejkumusselam!
Ovakvo tumačenje ponašanja ljudi, pri čemu se dovodi u vezu njihov trenutni život sa onim što su njihovi roditelji radili prije dvadeset, više ili manje godina, ili majka u stanju trudnoće i slično, nema nikakve osnove u šerijatskim tekstovima niti u zdravoj ljudskoj pameti.
Na samom početku da pojasnimo da optužba neke žene da je zatrudnila zinalukom zato što sin ne govori sa ocem, ne voli ga, neće da kontaktira sa njim, i dr. se u Šerijatu smatra potvorom za koju, ako ne dođe sa četiri svjedoka koji će potvrditi zinaluk te žene, tj. da su je oni lično vidjeli da je počinila zinaluk, on se bičuje sa osamdeset bičeva kao kazna za potvoru. Zbog toga musluman ne smije ni u šali da potvori neku ženu a kamoli da od toga napravi teoriju prepoznavanja ljudskih karaktera.
Allah, dželle še’nuhu, dadne da od roditelja kjafira, zulumćara, velikih griješnika, negativnih ličnosti u svakom pogledu da odraste dijete koje bude moralno, savjesno pametno i slično. Kao što kod muslimana bude čest slučaj da od roditelja koji ne klanjaju, ne drže se nikako vjere izraste dijete koje se čvrsto prihvati vjere i bude primjer čednosti, poštenja, bogobojaznosti itd.
Isto tako, nerijedak je slučaj da iz vjerničke porodice i od pobožnih roditelja, sa čije strane je uložen sav mogući trud u vjerskom odgoju djece, da odraste dijete nepokorno, neposlušno, koje se prepušta svim vrstama grijeha i slično.
Allah, subhanehu, nam navodi u Kur’anu mnoge događaje i porodične slučajeve koji utjeravaju u laž tu “hodžinu teoriju”. Pa tako u priči o susretu Musaa, alejhi selam, i Hidra se navodi da je Hidr ubio dijete (slijedeći vahj) iz straha da ono neće kada poraste odvesti svoje roditelje u kufr a oni su bili dobri ljudi. Takođe, sin Nuha, alejhi selam, nije se odazvao njegovom pozivu i nije postao vjernik kao i njegova žena. Isto tako, žena Luta, alejhi selam, je bila kjafir i nepokorna što sve ukazuje da iz vjerničke porodice može izrasti nevjernik a iz nevjerničke da izraste mu’min, vjernik Allahovom milošću.
Znači, sve ove priče nemaju osnova u Šerijatu i nije odzvoljeno oslanjati se na njih u tumačenju karaktera djece. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com