U koje džamije je dozvoljeno putovati?

Zabranjeno je poduzimanje putovanja osim u tri džamije

Ebu Seid el-Hudri prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Putovanje se poduzima samo u tri džamije: Mesdžidul-haram, Mesdžidul-aksa i moju džamiju. ‘92

Basra b. Ebu Basra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Putovanje se poduzima samo u tri džamije: Mesdžidul-haram, moju džamiju i Mesdžidul-aksa. ‘93

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, poduzimanje putovanja dopušteno je samo u tri džamije: Mesdžidul-haram, u Meki, Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju, u Medini i Mesdžidul-aksa, u Kudsu, jer one imaju posebnosti i odlike koje druge džamije nemaju.

Drugo, poduzimanje putovanja u posjetu grobova dobrih ljudi i odabranih mjesta radi traženja blagoslova i namaza na njima zabranjeno je. To su ashabi zabranjivali. Tabiin Kaza rekao je: “Upitao sam Ibn Omera mogu li posjetiti Sinajsku goru, na šta mi je odgovorio: ‘Pusti Sinajsku goru, nemoj ići na nju; putovanje se poduzima samo u tri džamije.”‘94

Ali mnogi od onih što slijede strasti dopustili su ovu novotariju. Njima se suprotstavio šejhul-islam Ibn Tejmijja. Zato je i uzet kao “primjer suprotnog mišljenja”, i kada god hoće reći da postoji neistomišljenik, kažu: “Poput Ibn Tejmijje … ” To su iskoristili neki prvi učenjaci kada su inicirali kampanju protiv njega i rekli: “Ahmed b. Tejmijja zastranio je, ne slijedi put vjernika i dobrih generacija, suprotstavio se imamima i mudžtehidima, izjašnjavajući se da posjećivanje kabura vjerovjesnika i dobrih ljudi nije dopušteno, posebno kada je riječ o kaburu posljednjeg poslanika Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.”

Šejhul-islam živio je u vremenu kada su živjeli ljudi koji nisu poznavali džahilijet, paganstvo, pa su počeli uvoditi njihove običaje, a za vođe uzeli neznalice koje su ih odvele na stranputicu, koje ne žele da ljudi dokuče njihovo stvarno neznanje, jer time bi se prekinula njihova dominacija nad običnim svijetom i zarađivanje varanjem, pa su pribjegli učvršćenju temelja praznovjerja koje su uspjeli podići zahvaljujući tome što tadašnja generacija nije poznavala Kur'an i Hadis. Usljed toga izgrađene su kupole i kaburovi koje su ljudi obožavali mimo Svevišnjeg Allaha, kod njih su klanjali, oko njih tavafili, njima se zavjetovali. Allah se smilovao pjesniku, kao da je živio među njima, kada je spjevao sljedeće stihove:

“Zar živi nemaju opskrbu,/ a mrtvi na hiljade zlatnika imajui/Ko će mi kazati kakvu to sreću nude/mrtvi u grobovima svojim,/iznad kojih ljudi klanjaju i za njima žude!”

I u blagoslovljenoj okolici Damaska šejhul-islam pozivao je u ispravno shvatanje islama, i to je dalo dvostruke razultate: tamo je zasijalo sunce Hadisa obasjavajući i Istok i Zapad; glas istine proširio se. Ljudska priroda, koju su šejtani iskvariti, počela se popravljati. Okoštali običaji na kojima su se generacije rađale i umirale, zbog kojih je zapostavljen Kur'an – osim kojih ljudi ništa drugo nisu poznavali ni držali za mjerodavno – počeli su nestajati. Ta je sahva, buđenje, uzdrmalo vođe neznalice i pobilo njihove tvrdnje i novotarije. A kada su vidjeli da je, Allahovom, dželle šanuhu, voljom, njihova laž otkrivena, posegnuti su za izvitoperivanjem stvarnosti i iskrivljavanjem riječi, nakon što su shvatili njihovo pravo značenje: vidiš ih kako iskrivljuju značenje jasnih i autentičnih šerijatskih tekstova, da bi onaj ko ne poznaje šejhul-islama Ibn Tejmijju, njegov pravac i shvatanje vjere u koje poziva ljude – pogrešno razumio.

Pročitajte više u knjizi na strani br. 254

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf