U posljednje vrijeme počela sam se suočavati, po mom mišljenju, sa simptomima depresije i tjeskobe. Konstantno sam osjetljiva, imam manjak samopoštovanja. Osjećam da drugima predstavljam teret i da im ne pružam nikakvu korist. Vratila sam se obavljanju namaza i vjerskih dužnosti, ali sam počela osjećati tjeskobu i udaljenost od Uzvišenog Allaha. Članovi porodice s kojima živim (nisu moja prava porodica) savjetovali su mi da stupim u brak, smatrajući da će mi brak pomoći da se prilagodim novom načinu života kao muslimanka, jer sam prešla na islam. Saglasila sam se sa njihovim mišljenjem smatrajući također da je ideja o braku odlična, ali sam ipak odbacivala svaku ponudu za brak koja mi se pojavila. Brak mi je sada postao nešto što najviše izbjegavam, smatram da nisam sposobna za brak s bilo kim. Kad god sam pokušavala razgovarati s nekim iz svoje blizine o tome šta osjećam prema braku, spominjući manjak samopouzdanja i samopoštovanja, niko mi nije vjerovao misleći da ih obmanjujem. Okrenula sam se bludu misleći da ću u tome pronaći sigurnost i ljubav, ali sam pogriješila. Kao rezultat takvog načina života počela sam još više osjećati nebitnosti. Bilo me je sram, a sve što mogu uraditi jeste pokajanje. Sada imam nemiran san tokom noći, sanjam uznemirujuće i košmarne snove. Budim se oblivena hladnim znojem, osjećam da me nešto progoni, bojim se da ne poludim, imam osjećaj da koračam po raskomadanim leševima. Dugo vremena provodim plačući zbog najmanjeg razloga, konstantno se osamljujem provodeći dan u suzama i spavanju. Našla sam novu ljubav koja dolazi do izražaja samo u materijalnim stvarima, što mi je uzrokovalo da se još gore osjećam, jer nikada po prirodi nisam bila materijalista. Ovo me doista plaši. Ne poznajem put ka sreći. Često nakon školskog dana odlazim u džamiju. Osjećam se usamljeno kod kuće, jer je majka zauzeta konzumiranjem alkohola u društvu svoje prijateljice, dok je brat pod utjecajem droga. Život koji živim odvest će me u propast i svjesna sam da su mi neophodni savjeti. Htjela bih, sasvim iskreno, život koji se odvija u okvirima vjere. Razmišljam da se prisilim na brak kako bih ujedno dobila savjete i pomoć koje želim, ali ne znam šta bih trebala činiti.
Podrška: pitajucene@gmail.com
Hvala Allahu!
Poštovana čitateljice, nije nikakvo čudo to što si sebi učinila, otvorila si pandorinu kutiju briga, tuge i boli koje si mogla izbjeći da si postupala prirodno, onako kako to radi većina ljudi koji sebe prisiljavaju da budu čvrsti onda kad se nađu u situaciji kao što je tvoja.
Neko te je posavjetovao da bi trebala stupiti u brak, mislim da je to i dalje neophodno. Ali, ti bježiš od braka koji je oličenje čistote, usto ti pruža i prebivalište, naklonost, ljubav i smirenost. Međutim, u šta si se ti upustila, poštovana čitateljice, odala si se bludu!
Koja normalna osoba će takvo što reći i prihvatiti?! Ne kažemo da si kao onaj koji u vatri traži zaštitu od toplote!!
Ne, već si ti odbacila hladovinu, napustila si duh i sreću, odabravši vrućinu i žegu, bez bilo kakvog opravdanja i razloga, la havle vela kuvvete illa billahi.
Tvoja obaveza je da počneš sebe popravljati.
Prvo, trebaš se iskreno pokajati zbog onoga što si učinila i zbog situacije u kojoj si se našla. Očisti se pokajanjem i kajanjem kako bi sprala sa sebe sve brige, terete i tuge, a onda otvori novu stranicu, čistu i bijelu, pomoću koje ćeš se okrenuti svome Gospodaru i posvetiti se sebi. Imaj povjerenja u svog Gospodara i osloni se na Njega. Čini što više dobrih djela, teoretski i praktično, kako bi ti Uzvišeni Allah pomogao i saprao s tebe sramotu. Uzvišeni Allah kaže: „I idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.
I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!“ (Hud, 114-115)
Nema sumnje da je ono što je za tebe najbitnije jeste to da težiš stupiti u prikladan brak, s dobrim čovjekom, onim koji bi ti nadomjestio sve što ti je promaklo i pomogao ti da poraviš svoju vjeru, kako bi postala čedna.
Pored toga, doista nam se čini da trebaš posjetiti psihologa ili psihijatra, možda će ti on pomoći savjetima ili korisnim liječenjem prije nego što se situacija pogorša, usto da se, prije toga a i poslije, prihvatiš ovog vjerskog tretmana na koji smo ti gore ukazali.
Upozoravamo te da nije dozvoljeno boraviti u kući u kojoj živi muškarac koji ti je potpuni stranac, jer bi se iz toga mogli izroditi različiti problemi. Pokušaj živjeti s roditeljima, ili s ocem, makar bio i nevjernik. Ako ti ne bude uopće lakše, onda možeš živjeti s pouzdanom prijateljicom dok ti Uzvišeni Allah ne podari dobar brak. Sustegni se od svega onoga što navodiš.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info