Esselamu Alajkum, poštovani,
Da odmah pređem na stvar. Ja sam iz dobre muslimanske porodice koja je jako poštovana, trudimo se svi da klanjamo, postimo i radimo ono sto nam je Allah naredio. Međutim, ponekad zbog tradicije koja je jaka u nasim ljudima imam malih nesuglasica sa babom. On je jako dobar čovjek ali previse tradicionalan, a ja sam zbog nekog razloga veoma drugacija, vidim stvari drugacije od njega. Pošto nisam udata imala sam šansu da upoznam brata muslimana koji je presao na islam ima već 7 godina. To je nešto što bi moj babo prihvatio, ali stvar je u tome sto je taj muškarac koji mi nudi brak, crnac.
Poznavajući našu kultutu to bi bilo nešto veoma loše i bilo bi prica do bezkraja. Mene priče ne interesuju ali izgleda da bi interesovalo mog babu. Čovjek koji mi nudi brak je jako dobar, njegovo ponašanje kao muslimana je rijetkost vidjeti, kad razgovara sa mnom gleda u zemlju ili stranu, nikada ne koristi loše rijeći kao sto to znaju nasi ljudi ponekad, sve nase razgovore potvrdi hadisima, posto razgovaramo o zivotu i braku. Tako da bih ja pristala na taj brak ali šta da radim ako je moj babo protiv? Da li je u redu da ja ignorišem njegovo mišljenje i udam se za tog čovjeka ili da se odreknem nekoga koga je teško danas naći. Između dvije vatre sam i molim vas da mi pomognete. I ako je uredu udati se za njega kako ja da ubjedim oca u to. Unaprijed hvala i da vam Allah dz.s. da svako dobro za vaš rad.
Alejkumusselam.
Kaže Uzvišeni: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistini sve zna i nije Mu skriveno ništa” (El-Hudžurat, 13). I kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O ljudi, zaista je vaš Gospodar jedan i zaista je vaš otac jedan, nema prednosti arap nad nearapom niti nearap nad arapom, niti čovjek crvene kože nad crncem niti crnac nad čovjekom crvene kože osim sa takvalukom”. Hadis bilježe Ahmed u Musnedu, Bejheki u “Šu’abu” i Ebu Nu’ajm u “Hiljetu”, a šejh Albani i Šuajb Arnaut ga ocjenjuju vjerodostojnim. Bilal ibn Rebah El-Habeši je oženio sestru Abdurrahmana ibn ‘Aufa, radijallahu anhum, koja je bila Kurejšika, a on je bio crnac.
Ova dva šerijatska teksta i praksa ashaba ukazuju da je muslimanima dozvoljeno da se međusobno žene bez obzira na boju kože i rase kojoj pripadaju. Na ovom stavu je većina učenjaka ovog Ummeta.
Dok skupina učenjaka smatra da je šart da se dostatnost između čovjeka i žene mora ispuniti u porijeklu i ugledu porodice. Po njima su arapi dostatni samo jedni drugima, a Kurejšije su dostatni samo jedni drugima, te nearap ne može biti dostatan (tj. da odgovara i da je na istom nivou) jednoj ženi arapkinji, a obični arap nije dostatan ženi iz plemena Kurejš. Ovo je stav šafijskog i hanefijskog mezheba.
Oni dokazuju svoj stav hadisom u kojem je došlo: “Arapi su dostatni jedni drugima a nearapi su jedni drugima dostatni osim tkalaca i onih koji rade hidžamu”. Hadis bilježi Hakim a za njega kažu Ibn ebi Hatim i Ibn Abdulberr da je munker i izmišljen, a hadis ima mnogo rivajeta s tim da su svi veoma slabi i ništavni sa kojima nije dozvoljeno dokazivati neki propis. Nema sumnje da je ovaj stav slab i oprečan gore spomenutim argumentima.
Sa šerijatske strane nema smetnje da se muslimanka bijele kože uda za crnca ako je njen staratelj zadovoljan sa njegovim ahlakom i vjerom. Jer kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada vam dođe (u prosidbu kćerke) onaj sa čijom vjerom i ahlakom ste zadovoljni udajte kćerku za njega, a ako to ne učinite na Zemlji će nastati fitna i veliki nered”. Hadis bilježe Tirmizi, Bejheki i Taberani, a dobrim su ga ocijenili Tirmizi i Albani, s tim da u hadisu ima slabosti. U hadisu se Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, obraća starateljima a ne djevojkama i kćerkama. Znači, ibret je da staratelj bude zadovoljan sa vjerom i ahlakom prosca koji traži ruku njegove kćerke a ne kćerka.
Nije ti dozvoljeno da ignorišeš i ne mariš za mišljenje svoga oca, on je tvoj staratelj i bez njegove dozvole se ne smiješ udati. Da se ženi nije dozovljeno udati bez saglasnosti staratelja to je stav većine učenjaka, između ostalih, imama tri mezheba Malika, Šafije i Ahmeda. Dok kod hanefija nije šart valjanosti sklapanja bračnog ugovora dobijanje saglasnosti od staratelja. A ispravno je prvo jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Nema brak bez staratelja”. Hadis je prenešen u mnoštvu rivajeta, bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i ostali a većina muhaddisa ga ocjenjuje vjerodostojnim, a od savremenih muhaddisa šejh Albani i Šujab Arnaut.
Prema tome, ako tvoj otac da saglasnost i pristanak nema smetnje da se udaš za tog crnca. Na tebi je da upotrebiš žensku i kćerinsku sposobnost pridobijanja roditelja kako bi pristali. Prvo pridobi majku, a onda vas dvije zajedničkim snagama ubijedite oca. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com