Zašto je Kur'an objavljen?

Cilj objavljivanja Kur'ana jeste razumijevanje njegovih značenja, razmišljanje o njima i njihovo sprovođenje u praksu, kao što Uzvišeni Allah kaže:

Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. (Sad, 29.)

Mi smo im o ovome često govorili da bi razmislili… (El-Furkan, 50.) A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. (En-Nisa, 82.)

Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci! (Muhammed, 24.)

Što rob više razmišlja o Kur'anu, više će se okoristiti, a strahopoštovanje prema Allahu i vjerovanje će mu biti veće.

Upravo zbog toga što je najviše razmišljao o Kur'anu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najbogobojazniji čovjek.

Prenosi se od Abdullaha b. Mesu'da da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Uči mi Kur'an.“ Abdullah upita: „Allahov Poslaniče, zar tebi da učim, a tebi se objavljuje?“ Poslanik odgovori: „Ja volim da slušam drugog kako ga uči.“ Abdullah, zatim, pripovijeda: „Učio sam suru En-Nisa’, dok nisam stigao do ajeta: A šta će, tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? Tada sam podigao glavu i vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako plače.“ (Buhari)

Nema sumnje da razmišljanje o Kur'anu i crpljenje njegovih pouka dovodi do pomanjkanja želje za ovim svijetom, a s druge strane utiče na povećanje čovjekove želje da stekne dobra onoga svijeta.

Hasan El-Basri veli: „O čovječe, ukoliko budeš čitao Kur'an i povjerovao u njega, tvoja tuga će na dunjaluku dugo trajati, tvoj strah će se povećati i mnogo ćeš plakati.“6

Koliko li je samo nesretnih ljudi našlo uputu u Kur'anu!? Kur'an ih je, nakon što su nesretni bili, učinio srećnim, izveo ih iz zablude i spasio Vatre.

Ljudi koji su ispoljavali svoju mržnju i neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku, su prihvatili ovu vjeru nakon što su čuli Kur'an i tako je bilo u mnogim generacijama, za što postaje pouzdane i poznate predaje koje to dokazuju.

Jedna od zanimljivosti koje se spominju na ovu temu jeste i kazivanje o pokajanju imama Fudajla b. Ijjada koji je bio razbojnik. Tako je jedne prilike ašikovao sa svojom komšiniciom, pa kada se penjao na zid da dođe do nje, čuo je učača kako uči: Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene? Nakon toga je kazao: „Da, moj Gospodaru, vrijeme je nastupilo.“ Vratio se i noć ga je zatekla u jednoj ruševini gdje je odsjela neka karavana. Neki od njih su predložili da krenu, dok su drugi kazali: „Sačekat ćemo jutro, jer putem možemo zateći Fudajla koji nas može presresti i opljačkati.“ Ja sam, veli Fudajl, razmislio i kazao: „Noći sam provodio griješeći, a ovdje su ljudi muslimani koji od mene strahuju. Smatram da me je Allah do njih doveo kako bih sve to napustio. Allahu moj, ja ti kajem i kao znak mog pokajanja boraviću u blizini Svetog hrama (u Mekki).“7

6 Nuzhetu-l-fudala, 1/448.
7 Nuzhetu-l-fudala, 2/600.

————————————-
Ibrahim ibn Muhammed el-Hakil

Prijevod: Senad Muhić
Revizija: Ersan Grahovac

Preuzmite pdf ovdje:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2021/04/bs_Ramazan_i_Kuran.pdf