Zašto Kur'an pridaje toliku važnost vjerovanju u Sudnji dan i koja je mudrost toga?

Časni Kur'an je prepun govora o Sudnjem danu, na svakom mjestu se bavi njegovim utvrđivanjem, u svakoj prilici na njega podsjeća i raznolikim jezičkim metodama potvrđuje da će se desiti.
Jedan od načina pridavanja važnosti Sudnjem danu u Allahovoj knjizi je da se često veže uz
vjerovanje u Uzvišenog Allaha, kao na primjer u riječima Uzvišenog Allaha: “Ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u Allaha i u Sudnji Dan.” (El-Bekara, 232.)

Od načina pridavanja važnosti Sudnjem danu je to što se Sudnji dan u Kur'anu često spominje, tako da gotovo ni jednu stranicu Kur'ana nećeš pročitati a da u njoj ne nađeš govor o budućem svijetu i događajima i strahotama koje će se tada desiti, govoreći o tome kroz brojne i različite stilove izražavanja. Od načina pridavanja važnosti Sudnjem danu je to što ga Allah naziva brojnim imenima koja upućuju na stvarnost dolaska ovog dana, kao na primjer: El-Hakka (Dan u kojem će se ostvariti ono što su nevjernici poricali), El-Vaki'a (Nesreća), El-Kijame (Dan kada će mrtvi ustajati iz svojih kaburova) i tako dalje. Neka od tih imena upućuju na strahote koje će se desiti toga dana, kao na primjer: El-Gašije (Dan koji će prekriti ljude svojim strahotama), Et-Tamme (Najveća nevolja i najstrašniji događaj), Es-Sahha (Glas zaglušujući) i El-Kari'ah (Udar).

U Časnom Kur'anu su pomenuta i brojna druga imena Sudnjeg dana, na primjer: Jeumud-din (Dan naknade), Jeumu-l-hisab (Dan polaganja računa), Jeumu-l-džem'i (Dan sakupljanja), Jeumu-l-hulud (Dan vječnosti), Jeumu-l-hurudž (Dan izlaska), Jeumu-l-hasre (Dan velike tuge), Jeumut-tenaad (Dan međusobnog dozivanja) i druga imena.

A što se tiče mudrosti pridavanja tako velikog značaja ovom temelju imana, navest ćemo neke od njih:
– Vjerovanje u budući svijet ima najjači utjecaj na usmjerenje čovjeka, njegovu samokontrolu,
ustrajnost u radu dobrih djela, strah od Uzvišenog Allaha i bogobojaznost. Na ovu mudrost ukazuje stil časnog Kur'ana u čestom povezivanju između vjerovanja u Sudnji dan i dobrih djela, kao u riječima Uzvišenog Allaha: “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u
Sudnji dan vjeruju.” (Et-Tevba, 18.)

I riječima Uzvišenog: “A oni koji u Ahiret vjeruju – vjeruju i Allahovu knjigu i o namazima svojim brigu brinu.” (El-En'am, 92.)

– Vjerovatno je od mudrosti tako velikog davanja pažnje podsjećanju na Sudnji dan to što ljudi
često zaboravljaju taj dan i nemarni su prema njemu, jer su privrženi dunjaluku i vole njegove užitke. Zato, vjerovanje u Sudnji dan i patnju i užitak koji su na njemu umanjuje i slabi žestinu ljubavi prema dunjaluku i podstiče na natjecanje u radu dobrih djela i pokornosti Allahu. Rekao je Uzvišeni: “O vjernici, zašto ste neki oklijevali kada vam je bilo rečeno: „Krenite u borbu na Allahovu putu!“ kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovom svijetu od onog svijeta? A uživanje na ovom svijetu, prema onom na onom svijetu, nije
ništa.” (Et-Tevba, 38.)

Ništa neće čovjeka odvojiti od dunjaluka – nakon vjerovanja u Allaha – kao budući svijet, to jest, vjerovanje da će svaki suvišni užitak kojeg se čovjek odrekne u dunjalučkom životu – iz pokornosti Allahu i sprovodeći Njegovu naredbu – biti nadoknađen na Ahiretu većim, trajnijim i vječnim užitkom, uz istovremeno vjerovanje da svako suprostavljanje Allahovoj naredbi u dunjalučkom životu, kako bi se postigao neki prolazni ovozemaljski užitak, za sobom
povlači bolnu patnju na Ahiretu. Kada čovjek vjeruje u budući svijet zna pouzdano da se svi dunjalučki užici ne mogu uporediti sa užicima na Ahiretu, a sa druge strane, nisu vrijedni da
se zbog njih provede niti jedan trenutak u Ahiretskoj patnji, a svaka dunjalučka patnja na Allahovom putu ne može se mjeriti sa patnjom na Ahiretu, a sa druge strane, ma koliko se patili na dunjaluku jedan trenutak ahiretskog užitka je vredniji od toga.

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif