We alejkumusselam we rahmetullahi we berekjatuhu. To nisu muslimani. A za napuštanje mjesta se gleda veća šerijatska korist, i tu se uzima puno faktora u obzir. Musliman prije svega gleda u kojem mjestu na najpotpuniji način može da praktikuje svoju vjeru, i u kojoj ima manje javnih grijeha i onoga što mu šteti u vjeri a zatim u dunjaluku, jer to su glavne šerijatske koristi na kojima se zasniva želja muslimana da negdje živi. Ili drugim riječima, mjerilo muslimanu pri izboru zemlje u kojoj želi živjeti jeste to koliko je u određenom mjestu olakšano obavljanje vadžiba (od najvećih ka najmanjim) i klonjenje od harama (od najvećih ka najmanjim), zatim obavljanje mustehabba i klonjenje od mekruha, koliko se u tom mjestu sudi po Allahovom zakonu (ako to postoji) i koliko su u tom mjestu vidljiva vanjska obilježja islama (شعائر الإسلام الظاهرة), a tek nakon svega toga se gledaju dunjalučke upotpunjujuće stvari poput dobrih puteva, životnog standarda, dobre administrativne usluge itd. Ako bismo pretpostavili da jedna nevjernička i jedna muslimanska zemlja daju iste uslove za izvršavanje vadžiba i izbjegavanje harama, opet se treba izabrati muslimanska zemlja zbog vanjskih obilježja islama, jer muslimanu ne smije biti isto da gleda oko sebe nevjernike i njihova obilježja (crkve ili nešto drugo), i da gleda muslimane i njihova obilježja. Ovdje govorim o temeljnim principima islama kad je u pitanju ova tema, a ne o izuzecima za koje postoje posebna pravila.

Ako nemate gdje da odete niste grešni, ali ako možete biti u hairli komšiluku gdje su pobožni ljudi, to je svakako bolje i za vas i za vašu porodicu.

Odgovorio: prof. Ersan Grahovac