We alejkumu selam.

Islamski učenjaci se razilaze u mišljenju po ovom pitanju. Jedan veliki dio uleme smatra da isticanje krvi kvari abdest. Kao dokaz navode hadis Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem , koji je rekao: „Ko od vas izgubi abdest u namazu, pa ga stid da izađe, neka stavi ruku na nos kao da mu je potekla krv!“ Hadis ukazuje na to da puštanje krvi kvari abdest, međutim hadis nije jasan, tj. kategoričan.

Ispravno je, a Allah najbolje zna, da puštanje krvi ne kvari abdest. Jer, jasnog argumenta za to nema. Nakon što čovjek abdesti, njegov abdest ne može ništa pokvariti, osim jasan dokaz da je izgubio abdest! Dokaz tome je i predaja koju prenosi Ebu Davud u svome „Sunenu“ i Buharija u svome „Sahihu“ da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem jedne prilike izašao s ashabima i da je ostavio jednog od ashaba da stražari pored njih. Jedan mušrik je prišao i gađao tog ashaba strijelama dok je on bio u namazu. On se nije htio pomjeriti dok ga nisu oborile strijele. Kada su drugi ashabi ustali i vidjeli šta je bilo, on im je rekao: „Bilo mi je teško da prekidam namaz.“ Na ovom slučaju vidimo kako isticanje krvi ne kvari namaz – jer, ako čovjek biva pogođen strijelama, sigurno će i krvariti. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem , ga nije ukorio da je poticanjem prve krvi izgubio abdest. InšaAllah da je to ispravno mišljenje.

Međutim, ko smatra da poticanje krvi kvari abdest, nije došao s novotarijom. To je također ispravno mišljenje kod islamskih pravnika.

mr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

We alejkumu selam.

Po islamskim kriterijama, džamija ima svoj hurmet i svoju svetost, i u njoj se ljudi uopće ne bi smjeli svađati. Na to nam ukazuju neki etički propisi. S Allahovom kućom se ljudi ne smiju poigravati. Kada je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem jedne prilike izašao pred ashabe kako bi ih obavijestio o noći kadr, zatekao je dva ashaba u prepirci. Na to je rekao: »Subhanallah, zaboravio sam.« Allah mu je dao da zaboravi samo zato što su se njih dvojica prepirali. Pogledajte koliko je ‘štete’ jedna prepirka u džamiji izazvala; šteta u kojoj je Allah dao hajra, jer mi ne znamo kada je noć kadr. Allah nam je osigurao veću nagradu upravo zbog toga što je tražimo. Da nije bilo te nesuglasice među ashabima, danas bi cijeli ummet znao kada je noć kadr.

U ovom pitanju se vjerovatno misli na raspravu u pogledu načina obavljanja namaza – sa jasnim argumentima i u cilju traženja Allahovog zadovoljstva i istine. Kako god, u džamiji nije dozvoljena svađa. Ukoliko čovjek misli da može smiriti situaciju, dužnost mu je da se umiješa. Međutim, ako misli da će svojim izjavama prouzrokovati još veće zlo, obaveza mu je da se strpi i šuti. Allahu najbolje zna.

mr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Trgovina s nevjernicima je dozvoljena, i u tome nema nikakve zabrane za jednog muslimana. Ali je preče čovjeku da kupuje od svog brata muslimana. Opći šerijatski propis jeste, da je muslimanu dozvoljeno da kupuje kako kod muslimana, tako i kod nemuslimana.

mr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Elhamdu lillahi vesselatu vesselamu ala Resulillah. Nema smetnje da nemusliman ili nemuslimanka dođu u mesdžid kako bi se okoristili da'vom i tako saznali o islamu ono što bi ih moglo uvesti u njega. Prilikom posjete mogu gledati kako muslimani klanjaju – možda im se tako namaz „omili“. Treba znati da žena mora biti propisno obučena (mahrama, kao i propisno pokriveno tijelo) i da se ne treba miješati s muškarcima kako ne bi izazvala fitnu (smutnju) među njima. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zavezao je Sumamu b. Usala el – Hanefija u Mesdžidu prije nego je on primio islam. Delegacija sekifa i kršćana Nedžraana je boravila u Mesdžidu prije primanja islama, jer su u tome velike koristi: slušanje hutbi i vazova, primanje savjeta, gledanje klanjača, slušanje učača Kur'ana i sl.

Nemuslimanima je zabranjen ulazak u El – Mesdžidul Haram u Mekki, kao i u njegov harem. „O vi, koji vjerujete! Zaista su mušrici nečisti, pa neka se ne približavaju el – Mesdžidul Haramu, nakon ove njihove godine.“ (Tevbe, 28.) Neki učenjaci im zabranjuju ulazak i u sve ostale mesdžide, analogno ovom ajetu. Međutim, ispravan i sahih stav jeste da nema smetnje da ulaze u druge mesdžide zbog nepostojanja dokaza o zabrani. Allah, subhanehu ve te'ala, najbolje zna.

hfz.mr.Muhammed Fadil Porča

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ve ‘alejkumu-s-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Ves-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme'in. Mnogobrojni su hadisi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, koji ukazuju na vrijednost samog ezana, kao i onoga ko ga uči; muezzina. Tako u hadisu Ebu-Se'ida el-Hudrija, radijallahu te'ala ‘anh, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ništa neće, džin, čovjek ili nešto drugo, čuti glas muezzina a da mu neće svjedočiti na Sudnjem danu.” (Buharija, 609) U hadisu Mu'avije b. Ebi-Sufjana, radijallahu te'ala ‘anhuma, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ljudi s najvećim vratovima na Sudnjem danu bit će muezzini.” (Muslim, 387) Imam En-Nevevi u svome komentaru na Muslimov Sahih (3/955) komentarišući riječi “Ljudi s najvećim vratovima …” spomenuo je više značenja od kojih su: 1) muezzini će biti ti koji će najviše priželjkivati i iščekivati Allahovu milost, a onaj koji nešto iščekuje isteže svoj vrat kako bi vidio očekivano; 2) kada ljudi na Sudnjem danu budu obliveni znojem i znoj im bude dopirao do određenih dijelova tijela, vratovi muezzina bit će izduženi kako im znoj ne bi dopro do usta; 3) bit će vođe i predvodnici, jer, Arapi bi svoje vođe i uglednike nazivali ljudima s najvećim vratovima; …” i druga značenja. Takođe, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, učio je dovu da Uzvišeni Allah oprosti muezzinima. (Hadis je vjerodostojan: Ebu-Davud, 517; Tirmizi, 207; od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala ‘anh) Dakle, velika blagodat pripada onima koji budu učili ezan i ikamet pošto se i ikamet u hadisima Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, naziva ezanom: “Između svaka dva ezana je namaz.” (Buharija, 624; Muslim, 838) Tj. između ezana i ikameta. A Allah najbolje zna.

Knjige fikha govore o šartovima ezana, njegovim sunnetima, osobinama muezzina, kao i greškama koje se čine tokom učenja ezana i na svakom muslimanu je da se upozna sa svim tim, budući da je ezan jedan od najvećih znakova vjere islama i na njemu se ustrajavalo od trenutka kada je propisan sve do smrti Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, noću i danju, na mjestu mirovanja i na putovanju. Nije poznato da se ovaj ‘ibadet ikada ostavio i takav odnos prema njemu treba da ostane do Sudnjeg dana, a Allaha Svevišnjeg molimo da nas učvrsti na njegovom očuvanju.

Što se tiče zajedničkog zikra poslije namaza, on je novina u vjeri, a svaka novina u vjeri je novotarija i svaka novotarija je zabluda, ma kako je ljudi smatrali lijepom, kao što kaže Ibn-Omer, radijallahu te'ala ‘anhuma (Šerh usuli ‘itikad ehli-s-sunne vel-džema'at, 1/92) Ono što je poznato od Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, i njegovih ashaba jeste da su nakon završetka svojih namaza pri zikru podizali glas, međutim, to su činili pojedinačno, svaki za sebe spominjao bi Uzvišenog Allaha, a ne grupno. Od Ibn-Abbasa, radijallahu te'ala ‘anhuma, se prenosi da bi se glas podizao u vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, kada bi ljudi završili svoje propisane namaze. (Buharija, 841; Muslim, 583) (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Fetava erkanil-islam, 340. str)

Dakle, pojedinačni zikr bilo je ono što je činio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, poslije svakog propisanog, obaveznog namaza. To je bila praksa pravednih halifa i ostalih ashaba, tabiina i svih koji su ih slijedili u dobru. Najbolja uputa jeste uputa Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem. Ko se raziđe sa njom i učini nešto na čemu nije bio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, to mu se odbija, ne prima. Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ko u ovu našu vjeru uvede nešto što nije od nje, to mu se odbija!” (Buharija, 2697; Muslim, 1718) A najbolje pojašnjenje prakse Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, jesu postupci Ashaba. Oni su bili ljudi najčišćih prsa, najznaniji i najumjereniji, bez ikakvog pretjerivanja u vjeri ili pomanjkanja. Uzvišeni Allah ih je odabrao za drugove Svoga vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, odabrao ih je za utemeljivače i nosioce Njegove vjere. Zato poštujmo njihovo pravo. Držimo se njihovog puta. Doista, oni su bili na ispravnom putu. Uzvišeni Allah je rekao da je zadovoljan njima, tj. onome na čemu su oni bili od čistog tevhida, namaza, hidžre, zekata, posta, hadža, džihada i drugih djela. Kako da radimo djela koja oni nisu radili i da se opet nadamo Allahovom, subhanehu ve te'ala, zadovoljstvu?! Zar nismo svjesni riječi Uzvišenog Allaha: “Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini šta hoće, i bacitćemo ga u Dž‍ehennem, – a už‍asno je on boravište!” (Prijevod značenja En-Nisa’, 115) Hasan el-Basri, rahmetullahi te'ala ‘alejh, je rekao: “Onaj koji čini novotariju neće povećati svoj post i svoj namaz, a da ga to neće sve više udaljiti od Allaha, subhanehu ve te'ala!” (Predanje je vjerodostojno: Ibn-Veddah, 69) Hasan b. ‘Atije, rahmetullahi te'ala alejh, je rekao: “Neće jedan narod uvesti neku novu stvar u svoju vjeru, a da Allah neće istrgnuti neki od sunneta njihove vjere i neće im ga vratiti sve do Sudnjeg dana!” (Predanje je vjerodostojno: Darimi, 98)

Na osnovu izloženog i drugog, zajednički zikr nema osnove u islamu. Kao takav novotarija je i njegovo praktikovanje je grijeh. Onaj koji smatra suprotno, ili tvrdi da, iako je novotarija, treba ga činiti radi zajedničke koristi i očuvanja džemata, treba da donese dokaz. Onaj koji želi nagradu ezana i ikameta, ako mu se ne uslovljava da uči i zikr poslije namaza na spomenuti način, neka uči ezan i ikamet. U protivnom, ne bi trebao učiti ezan i ikamet, jer je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ono što sam vam zabranio u potpunosti ga ostavite, a ono što sam vam naredio, radite koliko možete.” (Buharija, 6777; Muslim, 1337) I svakako na svima nama je da molimo Svevišnjeg Allaha da prosvijetli prsa svih muslimana svjetlom Kur'ana i Sunneta.Ve billahi-t-tevfik!

Hajruddin Ebu-Muhammed, prof.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com