Poštovana sestro, obzirom da vaše pitanje tretira jedan značajan vid sujevjerja prisutan kod nas, odlučio sam i vama a i drugima koji posjećuju stranicu ponuditi malo detaljniji odgovor na ovo pitanje. Naime, mnogi su Bošnjaci u proteklom ratu prilikom odlaska na borbenu liniju oko vrata stavljali zapise i hamajlije. Smatrali su da će ih one zaštititi od metka srpskog agresora. Mnogi to danas rade s uvjerenjem da hamajlija ili zapis obješen o vrat ili stavljen ipod miške pomaže liječenju od bolesti ili čuva od nje. Osim toga, i danas ima onih koji na vrata kuće ili na auto vješaju konjsku potkovicu smatrajući da će ih to spasiti “propisane” nesreće ili uroka. Nur dova je, kažu, najbolja hamajlija. Ona ima čudotvornu moć. Onaj ko je nosi, ući će “direktno” u džennnet.

Mnogi preko veze žele da postignu zaštitu. Hamajlija ih mnogo manje košta. Ne moraju klanjati, ne moraju postiti niti druge vjerske dužnosti obavljati, jer tu je hamajlija. Njima ne treba Allahova zaštita pored hamajlije. Mogu biti i nemoralni i odlaziti tuđim ženama, jer navodno hamajlija će ih zaštititi. A ako se desi i neka bolest ili nesreća, tu je opet hamajlija koju napravi neki “hodža”, vidovnjak ili sihirbaz.

Šarlatani iskorištavaju neznanje i sujevjerje masa i prave im zapise i hamajlije, nad njima izgovaraju zakletve tvrdeći da oni čuvaju od djelovanja džina, urokljiva oka i zavidnosti i sl. Pravljenje hamajlija i prodaja već gotovih i friško spravljenih postali su unosan biznis. Muslimani moraju znati da vješanje školjčice ili perle kao amuleta ili čitanje zapisa s tajanstvenim oznakama radi zaštite ili lijeka, predstavlja neznanje ili zabludu koji su u suprotnosti s Allahovim zakonima u svemiru.

U mnogim hadisima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio vješanje hamajlija i talismana, a u slučaju bolesti propisao standarni način zaštite a to je preventiva i liječenje dozvoljenim sredstvima. On kaže: “Liječite se, jer Onaj ko je stvorio bolest, stvorio joj je i lijek.” (Ahmed) Dakle, liječenje je vadžib, što znači da onaj ko se ne liječi čini grijeh prema Allahu. U drugom hadisu kaže: “Ako u nečemu od vaših lijekova ima koristi, zasigurno je ima u troma: medu, puštanju krvi iz vene (hidžama) i spaljivanju rane.” (Buharija i Muslim) Ovo su propisani načini liječenja u što svakako spada i šeriatski način liječenja rukjom onih koji obole od sihira, džinskog dodira ili uroka.

Koliko je hamalija opasna i pogubna pokazuje nam ova hadis: “Ukbe b. Amir kaže da je došao u karavani sa deset ljudi kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik je sklopio sporazum sa devetoricom, a sa desetim nije. Upitali su ga za razlog, a on im je odgovorio: “Na mišici mu je talisman“. Čovjek je tada strgnuo zapis pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i sa njim sklopio sporazum, a potom rekao: “Ko objesi zapis počinio je širk.” (Ahmed i El-Hakim) Da su hamajlija i zapis vjerom propisani, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi naredio ovom ashabu skidanje zapisa.

U drugom hadisu kaže: “Ko okači nešto tome je i prepušten“. (Et-Tirmizi) Na nama je da izaberemo da li želimo Allahovu ili nečiju drugu zaštitu. Uz hamajliju veoma često pojedini sihirbazi svežu džina da čuva hamajliju i da pazi kako bi ona uvijek bila djelotvorna. Nekad je džin zadužen i da lično čuva osobu koja nosi hamajliju, jer u hamajliji stoji naredba. Kada drugi džin čovjeku pokuša da naudi ili sihir donese on mu se po naredbi svoga sihirbaza suprotstavi. Zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kaže da je osoba koja okači hamajliju njoj i prepuštena. Upravo u tome i jeste opasnost širka.

Vjerovati da potkovica, crvena traka, hamajlija ili zapis imaju moć čuvanja i sprečavanja zla pored Allaha je smiješno i neviđeni apsurd. Žalosno je da su ljudi skloniji vjerovati jednoj konjskoj potkovici nego Uzvišenom Gospodaru svjetova. Nur dovu najčešće nose oni koji, ili ne klanjaju nikako, ili to rade povremeno. Oni su ubijeđeni da će ih ona uvesti u džennet iako ne praktikuju ono što od njih traži Gospodar svjetova.

Na pitanje odgovorio: hfz. mr. Senaid Zajimović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Sihir možete pojesti, dobiti ga u poklonu, stati na njega… Brojni su načini da onaj ko želi – nanese vam zlo. Brojni su i načini na koji sami, bez pomoći drugih osoba, možete ustanoviti da li ste žrtva zla. Za početak, donosimo vam 40 najčešćih simtpoma opsihirene osobe. Osoba koja je nagazila na džinsko kolo, koja je pojela sihir i sl, može osjećati jedan ili više od navedenih simptoma.

1. Stalna bol u želucu

2. Nadimanje stomaka čak i nakon konzumiranja male količine hrane ili pića, nekada se stomak nadima i kada je prazan

3. Povremena glavobolja koja ne prestaje sa uzimanjem medicinskog lijeka

4. Jaka tegoba u predjelu prsa, naročito poslije ikindije pa do kasno u noć

5. Oboljela osoba sanja karakteristične snove, a to su kako pada sa visine, sanja da gubi zube bilo da ih drobi ili da ispadaju iz vilice ili bilo koji san u vezi sa zubima, sanja odredjenje životinje, zmije, škorpije i slično, sanja kako ga proganjaju u snu…

6. Utrnulost jednog dijela tijela

7. Grčevi, pogotovu poslije jutarnjeg protezanja u krevetu, obično se javljaju u mišićima lista potkoljenice

8. Škripanje zubima u snu (bruksizam)

9. Mijenjanja slike u očima, tako da muž (zaručnik) vidi svoju ženu (zaručnicu) u ružnom liku, makar ona bila izrazito lijepa i obrnuto.

10. Odvratnost prema susretima

11. Iznenadno pretvaranje ljubavi u mržnju

12. Uveličavanje povoda za svađu i raskol iako su oni beznačajni

13. Odvratnost opsihrenog prema svakom djelu koje poduzima njegov supružnik

14. Odvratnost prema mjestu gdje sjedi njegov supružnik. Tako ćete vidjeti čovjeka koji je van kuće sasvim normalan, ali sa ulaskom u kuću osjeti žestoku tjeskobu.

15. Čovjek vidi nepomične stvari kako se kreću, a pokretne vidi stabilnim i nepomičnim

16. Odsutnost duha, smetenost i velika pospanost

17. Nejasan smušen govor

18. Netremično gledanje u jedno mjesto

19. Želja za samoćom

20. Potpuna povučenost u sebe

21. Stalna šutnja

22. Smirenost, nepokretnost i konstantna ljenost

23. U snu čuje kako ga neko doziva

24. Čuje glasove koji ga dozivaju, a ne vidi osobe

25. Prestanak rada jednog čula

26. Konstantne “blokade” u životu po pitanju finansija, braka, bolesti

27. Iznenadno mucanje

28. Frigidnost i impotencija

29. Nemogućnost da se iznese trudnoća do kraja

30. Padavica ili epilepsija

31. Gubitak volje za obavljanjem vjerskih obaveza

32. Vanciklusno krvarenje kod žena

33. Osjećaj pretjerane ljubavi koja ide u ovisnost o osobi

34. Viđanje osoba u strašnim oblicima i likovima

35. Gubitak sposobnosti koncentracije i pamćenja

36. Osjećaj mržnje prema do jučer dragim osobama

37. Čest osjećaj vrućine u određenom dijelu tijela

38. Osjećaj neprirodnog straha

39. Osjećaj gušenja i pritiska u predjelu grudi

40. Bolovi u određenom dijelu tijela bez medicinskog uzroka…

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Draga sestro, kada već kažeš da vjeruješ u Allaha, onda vjerovatno znaš da tvoj Gospodar u Kur’anu kaže: “Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.” (El-Kehf, 49) “Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.” (En-Nisa, 40) Allah, dž.š., je Svoj Šerijat objavio ženama kao i muškarcima. Svaki ajet u kome se Uzvišeni obraća muškarcima odnosi se i na žene podjednako. Svaki propis koji se odnosi na muškarce odnosi se i na žene, osim ako postoji dokaz o postojanju razlike, kao što su propisi džihada, mjesečnog ciklusa, mahrema itd..

Ako se Allah, dž.š., obraća muškom rodu, misli se i na žene, na što nam ukazuje hadis od Aiše, r.a., u kom se kaže: “Upitan je Poslanik, s.a.v.s., o čovjeku koji nakon spavanja primjeti vlažan trag, a ne sjeća se spolnog snošaja?” “Mora se okupati,” odgovorio je. Nakon toga je upitan o čovjeku koji je sanjao spolni odnos, ali nije pronašao tragove polucije?” “Ne mora se kupati,” odgovorio je Poslanik, s.a.v.s. Zatim je Ummu-Sulejm, r.a., upitala za ženu koja isto to doživi, mora li se okupati? “Da,” rekao je Poslanik, s.a.v.s., tj. isto će postupiti kao i muškarac. (Ebu-Davud i Tirmizi 113, te još neki prenosioci. Tirmizi na kraju hadisa spominje slijedeći dodatak: “Žene su sestre ljudima”, Sahihul džami’, 2333.)

Slijedećih nekoliko ajeta i hadisa nam govore o nagradi koju će žena imati na Sudnjem danu: Prenosi se od Ummu-Seleme, r.a., da je rekla: “O Božiji Poslaniče, nisam primijetila da je Allah, dž.š., spomenuo žene u ajetima koji govore o Hidžri,” te su objavljeni slijedeći ajeti: ‘I Gospodar njihov im se odaziva: ‘Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko hrđavih djela preći i sigurno ću ih u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljepša.’” (Ali ‘Imran 195, a hadis prenosi Tirmizi 3023)

Ibn-Kesir, rahimehullah, u tefsiru ovog ajeta kaže: “I Gospodar njihov im se odazva…” tj. Gospodar njihov im je odgovorio. Riječi: “Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi,” su pojašnjenje Njegovog odazivanja, tj. obavijestio ih je da nikome ničiji trud i djela neće uskratiti, nego će svako naći i vidjeti ono što je radio, bio muškarac ili žena. Riječi Uzvišenog: “Vi ste jedni od drugih,” znače kod Mene ste u pogledu nagrađivanja svi isti.

Uzvišeni, također, kaže: “A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.” (En-Nisa, 124) Ibn-Kesir u tumačenju ovog ajeta kaže: “Allah, dž.š., ovim ajetom nam ukazuje koliko je On plemenit i darežljiv prema svojim robovima, i kako prima dobra djela od njih, muškaraca i žena, bez razlike, pod uslovom da budu vjernici. On im neće umanjiti njihova dobra djela ni koliko iznosi kožica na košpi hurme.

Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97) U tefsiru ovoga ajeta Ibn-Kesir kaže: “Ovo je obećanje od Allaha svim robovima koji budu dobra djela činili, tj. djela koja su u skladu sa Knjigom Uzvišenog Allaha i sunnetom Njegovog Poslanika, s.a.v.s., svejedno bila ta djela od muška ili ženska, uz uslov da vjeruju u Allaha i Njegova Poslanka, s.a.v.s. Ova od Allaha naređena djela propisana su kako bi onome koji ih čini Allah dao ugodan život na ovom i najljepšu nagradu na onom svijetu. Lijep život obuhvata sve vrste ugodnosti ma kakve one bile.”

Uzvišeni u Svojoj Knjizi kaže: “Ko učini zlo, biće prema njemu kažnjen, a ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je, u Džennet će; u njemu će imati u obilju svega, bez računa.” (El-Mu’min 40)

Naposljetku, želim ti navesti hadis koji će, uz Allahovu pomoć, u potpunosti iz tvojih prsa otkloniti sve šejtanske vesvese u pogledu spomena žene u Kur’anu: Od Ummu-’Umare, radijallahu anha, prenosi se da je došla Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i rekla mu: “Kao što vidim, muškarcima pripada sve, dok se žene uopće i ne spominju.”

Nakon toga je objavljen ajet: “Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama…” (Tirmizi, 3211 i 2565) U “Musnedu” imama Ahmeda prenosi se od Ummu-Seleme da je rekla: “O Božiji Poslaniče, kako to da se mi ne spominjemo u Kur’anu kao što se muškarci spominju?” Dalje priča: “Nisam se nikad više prestrašila kao onoga dana kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na minberu, uzviknuo: ‘O ljudi,’ tada sam se češljala, te sam povezala kosu, primakla se vratima od palminih grana i čula ga kako govori: ‘Uistinu Uzvišeni Allah kaže: ‘Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35)

Molim Allaha, dž.š., da nam omogući iskrenost u govoru, da nam pomogne u činjenju dobrih djela, te da nas učvrsti u vjerovanju. Neka su salavat i selam na Muhammeda, s.a.v.s.

Na pitanje odgovorio: Muhammed Salih Munedždžid
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumu-s-selam! Preferirajuće mišljenje je da je dozvoljeno općenito potirati po čarapama, pa čak i bile tanke, jer ovaj se uslov (da su čarape debele) nigdje ne spominje, nego to je analogno uspoređeno sa kožnim mestvama. Ovo mišljenje (da je dozvoljeno potiranje) zastupaju: ibn Hazm, ibn Tejmije, Usejmin i Šinkiti i dr., na osnovu slijedećih dokaza:

a) Mugire b. Šu’be kaže da se je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, abdestio i potrao po čarapama i obući.” (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed. Šejh Albani ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom) ‘

b) Ezrek b. Kajs je rekao: ”Vidio sam Enesa b. Malika kada je izgubio abdest kako pere lice, ruke i potrao po čarapama od vune, pa sam rekao: da li si potrao po njima? ”One su mestve, ali od vune.” reče on. (Bilježi ed-Dulabi u el-Kina. Šejh Ahmed Šakir je ocijenio ovu predaju vjerodostojnom) U ovoj predaji Enes, radijallahu anhu, pojasnio da su mestve širi pojam i ne odnose se samo na one od kože.

c) Pouzdano se prenosi da je 11 ashaba potiralo po čarapama, poput: Omera, njegovog sina Abdullah, Alije, ibn Mesuda, Enesa, radijallahu anhum edžmein, i dr.; i poznato je da im se nije niko po tom pitanju suprostavio.

d) Ebu Bekr el-Arabi kaže: ”Čuo sam Omera, radijallahu anhu, da kaže: ”Potiranje po čarapama je kao potiranje po kožnim mestvama.”’ (Musannef ibn Ebi Šejbe)

Što se tiče oblačenja čarapa na čarape i propis njihovog potiranja možemo svesti na slijedeće situacije:

1) Da se abdesti i obuje čarape preko čarapa, pa kada izgubi abdest, da potare po gornjim čarapama.

2) Da se abdesti i obuje čarape preko čarapa pa kada izgubi abdest da potare po gornjim čarapama i onda nakon nekog vremena skine gornje čarape, dozvoljeno mu je da potare po donjim čarapama jer je te obuo dok je bio pod abdestom.

3) Da se abdesti i obuje jedan par čarapa pa kasnije, nakon nekog vremena, dok je još pod abestom, obuje druge čarape preko prvih, kada bude ponovo uzimao abdest, dozvoljeno mu je da potare po kojim hoće čarapama (ili prvim ili drugim).

4) Da se abdesti i obuje jedan par čarapa i po njima potare pa nakon toga obuje drugi par čarapa preko prvih, pa ako ih je obuo pod abdestom, ispravno je da potire po gornjima zato što ih je obuo dok je imao abdest, ali ako potare po prvima pa izgubi abdest i onda obuje drugi par čarapa preko prvih, dok je bez abdesta, ispravno je da potire po donjim čarapama.

Što se tiče potiranja po obući, Mugire b. Šu’be kaže da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, abdestio i potrao po čarapama i obući.” (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed. Šejh Albani ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom) Na osnovu ove vjerodostojne predaje dozvoljeno da se potire po obući ukoliko su se obule na čarape i ako potare po obući onda vrijede isti propisi kao kod oblačenja čarapa preko čarapa. A Allah zna najbolje!

Na pitanje odgovorio: prof.Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Sve dok se ona smatra muslimankom dozvoljeno je da je musliman ženi. S tim, da je osnova da musliman ženi muslimanku koja redovno klanja, pokrivena je, posti Ramazan i slično, a i obrnuto. Problem nastaje kada u sredini u kojoj živimo ne možemo lahko naći djevojku muslimanku koja praktikuje osnovne stvari vjere.

Tako pitanje nije trebalo glasiti da li je dozvoljeno ovakvu ženu ženiti ili nije, nego u kojim situacijama nema smetnje da se ženi, a u kojim je bolje da se ne ženi takva žena. Naime, islam preporučuje prilikom izbora bračnog druga da buduća životna družica bude od onih koji se ističu u praktikovanju vjere, tj. pridržavanju islamskih propisa.

Prenosi Ebu Hurejre, radijellahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Ženu žene zbog četiri srvari: zbog njenog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere, izaberi onu koja praktikuje vjeru.“ (muttefekun alejhi, Buharija 5090, Muslim 3708) Hadis znači da ako bi mladić imao izbora između četiri djevojke: jedna je iz bogate porodice, druga iz ugledne familije, treća poznata po ljepoti i četvrta koju krasi čvrsto pridržavanje vjere, islam podstiče da oženi onu koja je prepoznatljiva po držanju vjere.

Pod praktikovanjem vjere u hadisu se ne misli na klanjanje pet vakata namaza, pokrivenost i slično, jer su to vadžibi, farzovi i temelji sa kojima musliman biva muslimanom i jer i ostale tri vrste djevojaka spomenutih u hadisu, bogata, ugledna i lijepa, moraju biti one koje se drže temeljnih propisa vjere (klanjanje i pokrivenost), nego se pod djevojkom koju krasi pridržavanje vjere podrazumijeva ono što je više od ispunjavanja temelja vjere (namaz, post, pokrivanje, i slično) i ostavljanja opće poznatih harama, poput mnoštvo ibadeta, prisustvovanje vjerskim kursevima, bavljenje davetskim aktivnostima, stid, neašikovanje i slično.

Sa druge strane, islamski pravnici kada govore o situacijama i okolnostima kada je mustehab ili vadžib (shodno razilaženju) mužu da dâ talak (tj. pusti) svojoj ženi, navode da je to slučaj kada ona ostavlja namaz, te ga klanja samo u njegovom prisustvu, ili kada ne vodi računa o propisnom pokrivanju (znači pokrivena je, ali nemarna u odijevanju) i tome slično. Naravno, ne možemo zanemariti sredinu i okolnosti u kojima živimo tj. da smo kao muslimanski narod prošli kroz pedesetogodišnje komunističko zatiranje vjerskih vrijednosti i odvraćanje od vjere, kao i da smo u periodu islamskog buđenja (sahve) i vraćanja islamskim vrijednostima, gdje oni koji sebe smatraju muslimanima ne izvršavaju ni osnovne temelje vjere, poput namaza.

Pa tako uzimajući u obzir gore spomenuto, tj. da islam podstiče na ženjenje djevojke koja se ističe u pridržavanju vjere (ne samo da klanja i da je pokrivena kakva treba biti svaka muslimanka), te da je mustehab razvesti se sa ženom koja je nemarna u praktikovanju vadžiba vjere (namazu, pokrivanju i slično), kao i okolnosti i uticaj sredine u kojoj mi musimani Bosne živimo, savjetujem te da postupiš na sljedeći način; da na lijep i mudar način podstakneš i ubijediš tu djevojku da počne klanjati beš-vakat (pet dnevnih namaza) i da se pokrije prije nego što sklopiš sa njom bračni ugovor, a ako neće bolje je da je ne ženiš (osim ako ona ima opravdan razlog za odbijanje).

Time ćeš uvidjeti da li je ona spremna i voljna da se pridržava vjerskih propisa i da li je iskrena u svojim obećanjima. U protivnom, ako bi je oženio u stanju u kakvom i jeste sa nadom da će sa vremenom sve doći na svoje, doći ćeš u neizvjestan položaj.

Da li će ona početi klanjati beš-vakat i pokriti se i kada će to biti, je veoma relativno i upitno. Moguće da prođe mnogo vremena a da se to ne desi, da dobijete djecu, da se brak učvrsti, a da ona pod raznoraznim izgovorima ne učini ono što ti je obećala i što joj je vjerska dužnost, pa ćeš doći u situaciju da postavljaš ponovo pitanje: živim sa ženom koja šara sa namazom ili klanja samo u mom prisustvu i odbija da se pokrije, je li dozovljeno živjeti sa njom, i trebam li se razvesti od nje? Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com