Alejkumus-selam!

Sve što su vam te žene savjetovale nema veze nikakve sa islamom prije svega, a posebno sa zaštitom protiv uroka. To su sve narodne gatke koje su se nekad pričale po sijelima, a pričali su ih sihrbazi, posebno kad je u pitanju crvena boja, bilo da je končić u pitanju ili krpa, jer je crvena boja zaštitni znak sihirbaza koji sarađuju sa džinnima.

Urok kao urok postoji i veoma često pogađa baš manju djecu, jer dosta ljudi, diveći se njihovoj ljepoti, ne kaže „mašallah!“, i onda se, Allahovom voljom, desi urok ako osoba ima urokljive oči. Čak i majka može da urekne svoje dijete. Dijete se jedino uz Allahovu pomoć može zaštititi dovama i kur’anskim surama. Poznata je dova koju je Poslanik, s.a.v.s., učio svojim unucima Hasanu i Husejnu protiv uroka. Dakle, Poslanik, s.a.v.s., nije oko njih stavljao nikakve končiće, niti je na kakav konac učio sure, niti je stavljao crvene krpe, niti bijeli luk, nego je od Allaha kroz dovu tražio da ih zaštiti.

Stavio bi ih na svoja koljena i proučio: “Ui’zukuma bi kelimatillahi tamme, min kulli šejtanin ve hamme, ve min kulli aj’nin lamme“. Svoje dijete možete zaštititi na sljedeći način: Kad vam hoće doći gosti ili kad vi idete u goste, kod djetetove glave proučiti sure Felek, Nas i Ajetul-Kursijju te dovu koju sam već napisao, a koju je učio Poslanik, s.a.v.s. Kad završite učenje, blago puhnite djetetu u lice. Tokom učenja neka vam u srcu bude nijjet da dijete zaštitite od uroka. Isto to možete raditi svakodnevno, a posebno pred spavanje.

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumus-selam!

Dozvoljeno je da neko za neku osobu, posebno ko je bogobojazan, klanja istiharu. Liječnici Kur’anom to često rade u vezi nekih bolesnika. Ali, u vašem slučaju i na takav način, to nije dozvoljeno. Ustvari, takvoj osobi ne treba ta neka majica za istiharu, njoj treba neki trag od osobe kako bi se napravila magija i na osnovu tog nekog traga, da džinni podnesu „izvještaj“, pa će ona poslije vama da kaže kako je vidjela u snu to i to.

Što se tiče drugog dijela pitanja u vezi liječenja, sve zavisi od slučaja do slučaja. Teško da se može odjednom sve riješiti, može u nekim sučajevima ako je u pitanju opsjednutost koja je tek nastala. Dakle, ako džinn uđe u čovjeka pa mu se nakon kraćeg vremena prouči rukja, tokom učenja džinn može da se istjera ili ubije. Ali, kad je u pitanju sihr, a posebno teži i stariji, onda treba duže vremena.

Rukja ne bi trebala da bude manja od barem 30 minuta, a ako liječnik vidi da je bolje da prestane, te da terapijom umori i slomi džinna, onde je bolje da prestane pa nakon nekoliko dana da opet uči. Kažem ti, brate, samo slučaj lakšeg opsjedanja i uroka može se odjednom izliječiti, a za ostalo treba malo duže vremena. I svaki liječnik koji se boji Allaha, neće da gleda interes, nego Allahovo zadovoljstvo.

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Tri dove koje Allah, dž. š., bez imalo sumnje, sigurno uslišava jesu:

1. dova onoga kome je učinjena nepravda, pa čak i ako bi on bio nevjernik,

2. putnikova dova,

3. i roditeljska dova za svoje dijete ili protiv svoga djeteta.

Na pitanje odgovorio: šejh Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Ti se ne tretiraš kao oni koji nisu bili muslimani jer si ti rođena kao muslimanka u muslimanskoj porodici i vjerovala si u Allaha kako sama tvrdiš, međutim nisi praktikovala od vjere osim nešto malo što nije bilo dovoljno da se smatra da si ispunila svoje osnovne obaveze prema Allahu kao muslimanka.

Međutim, to ne znači da ti Allah neće oprostiti grijehe koje si radila prije nego što si se pokajala. Ako je tvoja tevba iskrena i ispravna Allah će ti oprostiti ono što si radila od grijeha, inšaallah. Da bi tevba (pokajanje) bila ispravna treba da ispuni sljedeće uslove: 1- da se iskreno pokaješ za te grijehe i prestaneš sa njihovim činjenjem, 2- da se kaješ zbog onoga što si činila od grijeha, 3- da se odlučiš da se nikada više nećeš vratiti na te grijehe.

Tako nije ispravno pokajanje koje je popraćeno istrajavanjem na grijehu. Znači, ti trebaš da učiniš tevbu koja ispunjava ova tri uslova.

Kaže Uzvišeni: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe, – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.” (Zumer 53-54)

Prenosi imam Ahmed od Enesa ibn Malika da je on čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, kada bi vi griješili tako da vaši grijesi napune ono što je između nebesa i Zemlje, pa zatražili oprosta od Allaha On bi vam to oprostio. I tako mi onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, kada vi ne biste griješili Allah bi došao sa narodom koji griješi, pa poslije traži oprosta od Allaha pa im On oprašta“. Hadis ocjenjuje Šuajb Arnaut vjerodostojnim na osnovu drugih rivajeta, a Hejsemi kaže da su njegove ravije pouzdane.

Zaista su vrata tevbe (pokajanja) otvorena sve dok duša ne dođe do grkljana ili dok Sunce ne izađe sa zapada. Pa tako je na tebi da se iskreno pokaješ za ono što si radila i da počneš novi život kao iskrena Allahova robinja. Za grijehe koje si činila nećeš odgovarati na Sudnjem danu ako si se iskreno pokajala jer iskrena tevba sa ispunjenim šartovima tevbe briše ono što je bilo prije nje. Pa tako ti možeš da počneš svoj novi, islamski život sa praznom knjigom na kojoj će biti pisano samo ono što radiš nakon tvoje tevbe (pokajanja). Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: prof.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

We alejkumusSelam! Jedno od najraširenijih i najpopularnijih sujevjerja jeste saljevanje strave. Stravu saljevaju stare žene, i to samo takve koje su `izunli`, što će reći da su dobile dopuštenje od druge stare žene da se mogu baviti ovim poslom.
Stravaruša ima samo jednu gvozdenu tavicu i jedan komadić olova; to je cijela ljekarna. Čim je tavica starija i čim ima više zakrpa na njoj, to će strava bolje djelovati.

Kada se dođe do stravaruše, najprije joj se kaže gdje se osjeća bol. Ona zatim, pomaže to mjesto komadićem olova i metne ga u onu poderanu tavicu, a na nju tri ugljena žerave, a zatim ga rastopi na vatri, i to na žegi, nipošto na plamenu. Kada se olovo rastopi, onda stravaruša pokrije bolesnika bilo kakvim pokrivačem (samo da bude crvene boje) po glavi, zatim uzme jednu čašu bistre vode i salije ono rastopljeno olovo nad glavom bolesnikovom, skupa sa onim trima ugljenicama u tu bistru vodu, nešto šapučući.

Kad se ugljen i olovo spoje sa vodom proizvedu veliku cvrku. To je, navodno, da se bolesnik od nečega mnogo prepao. Nakon ovoga,bolesnik biva napojen tom vodom i pomazan po bolesnom mjestu. Kad se olovo rastopi po drugi put, ne salijeva se iznad glave, niti se bolesnik pokriva po glavi, nego po bolesnom mjestu. Treći put salijeva se iznad glave. Pri svakom saljevanju bolesnika treba napojiti onom vodom iz čaše po tri puta puta i pomazati ga po bolesnom mjestu. Kada sve ovo bude gotovo, onda treba odnijeti vodu, ugljen i onaj komadić olova, te sve to baciti na raskršće, gdje se bar dva puta križaju.

Ko prvi nagazi na tu prolivenu stravu, na njega će sva skinuta bolest preći. To se neće desiti onda kada se strava opazi, a zatim se pljune i rekne:`Na kom si bila, na onog prešla!?`

Salijevajući stravu, stravaruša obavezno nešto uči, ali šta – to uvijek ostaje tajna. I to sveta. Ta se tajna može odati samo onda kada se od `viših nadležnih instanci` dobije dozvola, a dozvolu može dobiti samo stara ženska osoba, koja se obaveze da će svakodnevno klanjati izvjesni broj namaza i molitvi moliti.

Kao što je ranije istaknuto, ovo je jedno od najpopularnijih sujevjerja na području bivše Jugoslavije i šire. Sujevjerje se u ovom poslu ogleda kroz vjerovanje da nepismene i polupismene žene mogu odvojeno od Allahove volje koristiti i liječiti. Takodjer, vjerovanje i ubjeđenje da će onaj ko nagazi na stravu oboljeti, tj. udariti na probleme, predstavlja klasično sujevjerje. I ovdje je ogromno neznanje isljučilo Allahovu volju, odnosno vjerovanje i ubjeđenje koje se mora naći pri svakom muslimanu, da sve što se događa i biva od dobra i zla, biva voljom Gospodara svih ljudi i drugih stvorenja, Allaha dž.đ..

Rekao je Uzvišeni Allah:”…a oni (sihirbazi) nisu mogli nikome štetu nanijeti (sihirom) bez Allahove volje”. (El-Bekare, 102 ajet).

Ibn Džerir et Taberi prenosi u svome tefsiru of Sufjana es-Sevrija da ove riječi znače da nikome ne mogu nauditi ako to Allah tako nije odredio. Po pitanju ovoga, rekao je Hasan el Basri:`Ako Allah hoće, naudit će mu (sihr), a ako neće ne mogu mu nauditi.` Protiv svakog zla, nesreće i musibeta Allah stavlja dovu kao najjače i najefikasnije oružje muslimana.

Poznato je da stravaruše uče sure naopako sto ukazuje na šejtanov udio u ovom poslu. Takodjer, na sihir ukazuje i činjenica o bacanju strave na raskršća, a gdje god se spominju raskršća, to ima veze i sa šejtanom. Pored toga, šutnja o ovom poslu i odbijanje odavanja tajne dovodi do opravdanog pitanja – zašto je ovaj posao obavijen tajnom? Sve što je čisto i pošteno, a naročito liječenje i pomaganje ljudima obavlja se otvoreno, javno i transparentno.

Ono sto je vrlo sumnjivo u ovome poslu jeste uvjet za dobijanje izuna, tj. dozvole da se žena počne baviti ovim poslom, a to je, kao što je navedeno, preuzimanje obaveze o svakodnevnom klanjanju izvjesnog broja namaza i dova.
Kome se klanjaju ti namazi? Za koga se uče i kome se upućuju dove? Ranije je istaknuto da šejtan traži kao protuuslugu za informacije i znanje koje dostavlja sihirbazu, određeni ibadet da se obavi njemu, a ne Allahu dž.š..
Najčešći ibadeti ove vrste jesu, upravo namaz, tj. klanjanje. Tako šejtan zadovoljava svoju potrebu i raduje svoj ego.

Čovjekova potreba za salijevanjem strave nastala je kao i sva druga sujevjereja – zaboravom na Allaha dž.š. tj. na istinsku i čistu vjeru i znanje o toj vjeri. U takvim uvjetima i sa takvim načinom života, čovjek je, kao slabo biće, izložen mnogim strahovima. Ne poznavajući Allahovu Objavu i sunnet Njegova Poslanika a.s., takav čovjek hvata se za slamku `spasa`, odnosno prvu ponuđenu soluciju, a to je u ovom slučaju saljevanje strave.

Jedini istinski i pravi lijek nije u salijevanju strave, nego u predanosti Allahu dž.š. i pokornosti Njegovom Poslaniku a.s., a to znači povratku islamu i razumijevanju Njegovih uzvišenih normi i časnih postulata. To je pravi put, pa ko hoće pohitat će ka svom Gospodaru stazom islama, stazom oslonca na Allaha dž.š. kao što Moćni i Milostivi kaže:`Samo je Allah zaštitnik vas i on je najbolji pomagač` (Ali Imran, 150 ajet).

A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: prof. Jasmin Đanan
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com