Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Šerijatski status rada muslimana u vojsci, policiji, državnim političkim funkcijama i službama, ili bilo kojim drugim institucijama neislamske države, ovisi od stanja i okolnosti zbog kojih musliman radi u tim institucijama. Takav posao ne izlazi od jednog od tri sljedeća stanja:

1 – da je prinuđen da tu radi ili ima jaku potrebu za tim poslom,
U ovom slučaju je dozvoljeno, jer je opće šerijatsko pravilo da se u prinudi dozvoljava ono što je zabranjeno. S tim da je taj rad uslovljen sa dva šarta koje prenosi Ibn Hadžer od El-Muhelleba ibn ebi Sufreta:
– da je taj posao šerijatski dozvoljen,
– da tim poslom ne pomaže kjafire u nanošenju štete muslimanima (Fethul-bari 4/452) .

2 – da radi taj posao zbog koristi islama i muslimana kako bi otklanjao zulum od muslimana ili tome slično,
Oko ove vrste rada učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, jedni dozvoljavaju pod određenim uslovima a drugi uopćeno zabranjuju. Radžih (odabrano) mišljenje je, na osnovu snage dokaza, da je rad u službama i institucijama kjafirske države pod vlašću vladara kjafira dozvoljen ako se time ostvaruje korist Islamu i muslimanima.

Ova dozvolu učenjaci uslovljavaju ispunjenjem sljedećih šartova:
– da je sam posao koji se radi dozvoljen u Islamu,
– da se tim radom ne pomažu kjafiri u nečemu što je šteta za muslimane,
– da u tome ne bude prilježenosti i prijateljovanja sa kjafirima,
– da se tim radom postiže stvarna korist za Islam i muslimane, a ne da u tom poslu bude samo lična korist pojedinca.

3 – da nije prinuđen niti ima jaku potrebu niti je u tom poslu korist za Islam i muslimane (Et-Te'amul me'a gajril-muslimin, str. 223-232).
U ovom slučaju nije dozovljeno muslimanu raditi u institucijama i službama kjafirske države. Jer taj posao u ovim okolnostima predstavlja naklonost prema kjafirima, prijateljovanje sa njima, poniznost, pokornost i stajanje na njihovoj strani, a Uzvišeni to zabranjuje: “I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži” (Hud 113), i ne dozvoljava muslimanu da bude pod vlašću kjafira: “A Allah neće dati priliku nevjernicima nad vjernicima” (En-Nisa’ 141).
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Alejkumusselam.

Ovo tumačenje hadisa je potpuno netačno, ono predstavlja jedno od novotarskih pokušaja skretanja i bježanja od pravog značenja i tumačenja hadisa kako su ga protumačili prvi učenjaci ovog Ummeta.

Naime, ovaj hadis koji govori o podjeli Ummeta na 73 skupina i da je samo jedna od njih spašena i na Pravom putu je kost u grlu novotarima, sljedbenicima strasti i zabludjelima unutar ovog Ummeta. Zato su se svim silama zdali da ga zanegiraju (neosnovano) tvrdeći da je slab hadis ili da ga protumače na način tako da mogu ustrajavati na svojim novotarijama, poput gore spomenutog tumačenja šejha Muhammeda Se'ida Ramadana El-Butija.
U knjizi „U Islamu je odgovor na sva pitanja i probleme“ napisao sam na 30-ak stranica detaljnu studiju o hadisu podjele Ummeta.
Evo te studije:

HADIS O PODJELI UMMETA NA SEDAMDESET TRI SKUPINE

Uvod u tematiku

Ummet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je od početka spuštanja objave pa sve do tridesetih godina po hidžri bio cjelovit i jedinstven, okupljen oko jedne zajedničke riječi čvrsto se držeći Allahovog užeta, koji ih čuva od nastojanja i motiva koji vode u podjelu i razdvajanje, a parola im je bila: “Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato samo Mene obožavajte! (El-Enbija 92).

A zatim ne prođe mnogo vremena a muslimani su počeli da slijede puteve onih koji su bili prije njih baš kao što nas je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: “Sigurno ćete slijediti puteve onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, čak kada bi ušli u gušterovu rupu vi biste ih slijedili”[1].

Pa su se podijelili i razišli i postali mnogobrojne skupine, svaka skupina zadovoljna sa onim na čemu je tako da se na njih mogu odnositi riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Podijelili su se Židovi na sedamdeset i jednu skupinu, kršćani na sedamdeset dvije skupine, a podijelit će se moj ummet na sedamdeset tri skupine” (Bilježi ga Ebu Davud i ostali).

U posljednje vrijeme je učestao napad i sumnja u vjerodostojnost hadisa o podjeli Ummeta na sedamdeset tri skupine. Namjera napadača je predstaviti ovaj Ummet da je čitav na selametu i pravom putu i da će biti svi spašeni od vatre, kao i da nema akidetskih razlika unutar Ummeta. Zato je neophodno da se napravi istraživanje oko ovog hadisa gdje će se pojasniti njegovi rivajeti i njegova značenja.

Da je bitno govoriti o ovoj temi u ovom vremenu govore nam tri stvari:

Prvo: tvrdnja nekih uglednih radnika na polju dave da u ovom Ummetu nema razilaženja u akidi želeći time da pokažu lijepo mišljenje o ovom Ummetu pa polazeći od toga negiraju hadis o podjeli Ummeta na 73 skupine ili ga tumače značenjem na koje ne upućuje sam tekst hadisa.

Drugo: da je negiranje i odbacivanje razilaženja i podjela Ummeta na više skupina direktno u suprotnosti sa nedvosmislenim tekstovima Kur'ana i Sunneta koji jasno upućuju da će se ovaj Ummet podijeliti i razjediniti. Takođe, stvarnost koju niko pravedan i realan ne može negirati je da je ovaj Ummet podijeljen i razdijeljen, a mudrost Allahovog kadera da ovaj Ummet bude podijeljen je ispit i iskušenje, da nas Allah ispita i iskuša kako ćemo se ponašati.

Treće: raširenost mnogih grešaka vezanih za podijeljenost ummeta na mnogobrojne skupine, od njih se sljedeće:

1. Uzimanje činjenice da je Ummet podijeljen kao opravdanje za razilaženje, tj.da je propisano islamskim daijama da budu zadovoljni time što je Ummet pocijepan i razdijeljen, da se tome preda i da prihvate postojeći dalalet kod zabludjelih skupina bez da da ulažu truda u liječenju te stvarnosti. Takođe, da jednom muslimanu ne škodi da bude sa bilo kojom skupinom, jer je podjela neminovna činjenica. Kao i da musliman ima izbora da krene sa bilo kojom skupinom, da suosjeća sa bilo kojom od tih skupina i da nastoji da se ujedini sa njima a da one pri tome ostanu na onome na čemu i jesu.

2. Greška onih koji uzimaju tu činjenicu pocijepanosti Ummeta opravdanjem za olahkim, brzopletim i površnim nazivanjem onih sa kojima se razilazi da su izašli iz vjere ili da nisu spašena skupina Ehli sunne vel džema'a bez poznavanja i vraćanja osnova i pravila ocjenjivanja neke skupine takvom.

3. Greška nepoznavanja pitanja u kojima je razilaženje opravdano kao i pitanja u kojima nije dozvoljeno razilaženje.
Sa ovom studijom se namjerava, uz Allahovu pomoć, obraditi sljedeće: sakupljanje svih rivajeta o hadisu cijepanja i podjele Ummeta na više skupina, analiza seneda tih rivajeta, davanje ocjene o vjerodostojnosti istih i sakupljanje stavova učenjaka o ovom hadisu. Upoznavanje sa onima koji su negirali, doveli u pitanje i odbacili ovaj hadis kako rivajetom tako i značenjem. Takođe i pojašnjenje tvrdnje da se ovaj hadis kosi sa ostalim šerijatskim tekstovima i odgovor na isto.

O ovoj temi je napisano mnogo knjiga koje se mogu podijeliti u dvije vrste. Prva vrsta su hadiske i akidetske knjige koje govore o općim hadiskim i akidetskim pitanjima i u okviru toga obrađuju ovu temu. Druga vrsta su knjige koje isključivo govore o ovoj temi, a najbitnije od tih knjiga su “El-ferku bejnel-firek” (Razlika između sekti) od Bagdadija, kao i mnoštvo studija i istraživanja o ovoj temi i ovom hadisu napisanih u novije vrijeme od kojih se posebno ističu studije Saliha El-Mukbilija, Ševakanija, Sane'anija i Rešida Ride.

TAHRIDŽ[2] HADISA O PODJELI UMMETA

U narednom tekstu će biti navedeni, uz Allahovu pomoć, svi rivajeti hadisa koji govore o podjeli Ummeta i to na način da se navede osnovni tekst hadisa a zatim dadaci na osnovni tekst hadisa uz analizu i studiju seneda hadisa.

Prvi hadis: osnov hadisa o podjeli Ummeta
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik rekao: “Podijelili su se Židovi na sedamdeset jednu ili sedamdeset dvije skupine, i kršćani poput njih, a podijeliće se moj Ummet na sedamdeset tri skupine”[3].

Ovaj hadis su vjerodostojnim ocijenili Tirmizi, Ibn Hibban, Hakim, Zehebi i Sujuti u “El-Džami'us-sagir” (2/20), Šatibi u “El-I'atisamu” (2/186) i Albani u “Sahiha” (204,205), a dobrim Iraki u “Tahridžu ehadisul-ihja” (3/230) i Ibn Hadžer u “Tahridžil ehadisil-kešaf” (63), Ibn Kesir u svom tefsiru (2/482) i Šuajb Arnaut u njegovom tahkiku “Sahihu Ibn Hibban” (15/126).

Kaže Ibn Tejmije u “Medžmu'ul-fetava” (3/345): “Hadis je vjerodostojan i poznat u sunnenima i musnedima”.
Ovaj hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi Ebu Seleme ibn Abdurrahman, a on je pouzdan oko čega nema razilaženja među muhaddisima[4].

A od Ebu Selemeta ga prenosi Muhamed ibn Amr ibn Alkame, a on je kod većine muhadisa dobar u prenošenju hadisa. Takvim ga ocjenjuju Ibn Mubarek, Ahmed, Jahja ibn Seid, Ebu Hatim, Nesai, Ibn Hibban i Bejheki. A ocijenili su ga pouzdanim Alij ibn Medinij, Muhamed Ez-zuheli, Hakim i Nesai u drugom rivajetu[5].

Na osnovu ovoga može se konstatovati da je lanac prenosilaca ovog hadisa hasen li zatihi (dobar sam po sebi), a tekst hadisa je vjerodostojan po tevaturu kao što kaže imam Sujuti.

Drugi hadis: dodatak “sve će u vatru osim jedne, a ona je džemat”
Prenosi se od Muavije, radijallahu anhu, da je rekao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao među nama i rekao: “Zaista su se Ehlu Kitabije podijelili u svojoj vjeri na sedamdeset i dva milleta, i a zista će se ovaj Ummet podijelit na sedamdeset i tri milleta, sve će u vatru osim jednog a on je džemat. I zaista će se u mom Ummetu pojaviti ljudi među kojima će se raširiti ta podijeljenost kao što se bjesnoća širi u tijelu zaraženog, tako da neće ostati u njemu ni vena ni zglob a da neće biti zaražen”. Kaže Muavije, radijallahu anhu: “O Arapi, tako mi Allaha, ako ne budete postupali po onome sa čime je došao vaš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, biće preče da po tome ne postupaju ljudi mimo vas”[6].

Ovaj hadis su ocjenili vjerodostojnim Hakim, Zehebi i Ibn Tejmije u knjizi “Iktidau sirati mustekim” (1/118). A dobrim su ga ocijenili Iraki u “Tahridžu ehadisi el-ihja”, Ibn Hadžer u “Tahridžul-kešaf” (63) i Albani u “Sahiha” (204).

A što se tiče seneda hadisa: prenosi Safvan ibn Amr od Ezhera ibn Abdullaha a on od Ebu Amira Abdullaha a on od Muavije. Safvan i Ebu Amir su pouzdani oko čega nema razilaženja među muhaddisima. A Ezher ibn Abdullah je dobar u hadisu, s tim da je bio “nasibija”, tj. od onih koji psuju, vrijeđaju i mrze Aliju, radijallahu anhhu. Prema tome, on je bio u akidetskom pravcu nasibija a u rivajetu je pozdan i zbog toga su prihvatali njegov hadis Ebu Davud, Ibn Hibban, Ibn Veddah, El-‘Idžli i ostali. Kaže o njemu Zehebi: “Tabi'in dobar u hadisu, međutim bio je nasibija, vrijeđao je Aliju, radijallahu anhu”[7]. A kaže o njemu Ibn Hadžer: “Saduk (najmanja deredža hasen hadisa), o njemu su govorili zbog njegovog nasibijeta”[8].

Poznato je iz metodologije muhaddisa da mubtedii (novotaru) pripada njegova novotarija a nama njegov rivajet.

Zabilježeno je da se u lancima prenosilaca dva Sahiha, Buharije i Muslima, nalazi određen broj okorjelih novotara a autori dva Sahiha su prihvatali njihov rivajet. Nasibija mrzi Aliju, radijallahu anhu, a haridžija ga smatra nevjernikom, i uprkos tome Buharija je u svom Sahihu prihvatao rivajet Imrana ibn Hittana Es-Sudusi a on je bio vođa Havaridža i pozivao u svoju novotariju. Takođe, mezheb džumhura učenjaka hadisa je da se prihvata hadis od novotara ako je pouzdan osim rafidija jer su oni ohalaljivali laganje.

Ovaj hadis je imam Ševkani ocijenio slabim zbog Ezher ibn Abdullaha, a takođe složio sa stavom Ibn Vezira i Ibn Hazma u ocjeni dodatka hadisa “Svi će u vatru osim jednog” da je slaba i podržao je mišljenje Ibn Vezira da je ovaj dodatak u hadisu od spletki ateista [9].

Međutim ispravno je da Ibn Vezir nije izjavio da je hadis slab nego je zanegirao njegovo značenje[10], a Ibn Hazm je tvrdio da je ovaj dodatak u hadisu krivotvoren i izmišljen[11].

Ovaj hadis ima nekoliko šahida (to jest rivajeta istog teksta hadisa od različitih ashaba) u hadisu Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, sa neznatim razlikama u tekstu hadisa sa istim značenjem:

1. “Zaista su se sinovi Israilovi podijelili na sedamdeset dvije skupine, a vi ćete se podijeliti poput njih, sve će skupine u vatru osim jedne”[12]. (bez riječi “a to je džemat”)

2. “…i zaista će se moj Ummet podijeliti na sedamdest dvije skupine pa će propasti sedamdeset jedna a spasiti se jedna”. Kažu: “O Allahov Poslaniče, koja je to skupina?” Odgovorio je: “Džemat, džemat”[13].

3. “Zaista će se moj Ummet podijeliti na sedamdest dvije, sve će u vatru osim jedne a ona je džemat”[14].

4. “…a moj Ummet će biti iznad ove dvije skupine (Ehli kitabije) sa jednom skupinom više: sedamdeset i dvije će u vatru a jedna u dženet”, rekoše: “Ko je ona Allahov Poslaniče?”, “Džemati”, odgovori on[15].

5. “…i zaista će se Ummet (misli na svoj Ummet) podijeliti na sedamdeset dvije skupine, sve će u vatru osim jedne”, pa smo rekli: “Ko je ta skupina, Allahov Vjerovjesniče?”. Odgovorio je: “Džemat”[16].
Šahidi ovog hadisa u rivajetu od Auf ibn Malika, radijallahu anhu, su:

1. “Šta ćeš ti o Aufe kada se ovaj Ummet podijeli na sedamdeset i tri skupine, jedna će u dženet a ostale u vatru”[17].

2. “…tako mi onog u čijoj ruci je Muhammedova duša, sigurno će se podijeliti moj Ummet na sedamdest tri skupine, jedna će u dženet a sedamdest dvije u vatru”. Kažu: “O Allahov Poslaniče, ko su oni?” Odgovorio je: “Džemat”[18].

Šahid ovog hadisa u rivajetu od Abdullaha ibn Selama, radijallahu anhu:
Upitao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, Abdullaha ibn Selama, radijallahu anhu, na koliko skupina su se sinovi Israilovi podijelili, pa je odgovorio: “Na sedamdest jednu ili sedamdeset dvije skupine”, pa je rekao: “A moj

Ummet će se podijeliti poput njih ili na jednu skupinu više, sve će u vatru osim jedne”[19].
Šahid ovog hadisa u rivajetu od S'ada ibn Ebi Vekkasa, radijallahu anhu:
“Sinovi Israilovi su se podijelili na sedamdeset i jedan millet, i neće proći dani i noći sve dok se moj Ummet ne podijeli poput njih, svaka skupina će u vatru osim jedne a ona je džemat”[20].

Nakon studije ovih šahida koji podupiru hadis Muavije, radijallahu anhu, potvrdilo se da su to rivajeti od četvorice ashaba i da većina njih ima senede slabe čija slabost nije jaka, a da je jedan rivajet od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, ocijenjen kao dobar. Ovo ukazuje da ne treba imati ni majmanju sumnju u vjerodostojnost hadisa Muavije, radijallahu anhu, jer je on sam po sebi dobar, a kada se ojača sa ovim slabim šahidima diže se na stepen vjerodostojnog hadisa. Takođe, istraživanje ovih rivajeta je potvrdilo da je dodatak hadisa “Sve će u vatru osim jedne”, kao i dodatak “A to je džemat” da su potvrđena i vjerodostojna.

Treći hadis: dodatak “Sve će u vatru osim es-sevadul-eazam (učenjaci i oni koji ih slijede).
Prenosi se ovaj hadis u mnoštvu rivajeta a svi senedi ovih rivajeta završavaju na Ebu Galibu od Ebu Umame, radijallahu anhuma:

Prvi rivajet: Rekao je Ebu Umame, radijallahu anhu: “Podijelili su se sinovi Israilovi na sedamdest jednu skupinu ili je rekao sedamdeset dvije skupine, a ovaj Ummet će na jednu skupinu više, sve će u vatru osim es-sevadul-eazam”. Pa ga je upitao neki čovjek: “O Ebu Umame, je li to tvoje mišljenje ili si to čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem”. Odgovorio je: “Ja bih onda bio osion, ne nego sam čuo to od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne jednom, niti dvaput, niti triput”[21].

Drugi rivajet: “Sinovi Israilovi su se podijelili na sedamdeset jednu skupinu, kršćani su se podijelili na sedamdeset dvije skupine, a moj Ummet će za jednu skupinu više, sve će u vatru osim es-sevadul-eazamu”[22].

Treći rivajet: “Sinovi Israilovi su se podijelili na sedamdeset jednu skupinu, a moj Ummet će za jednu skupinu više, sve će u vatru osim es-sevadul-eazamu”[23].

Četvrti rivajet: “Sinovi Israilovi su se podijelili na sedamdeset dvije skupine, a podijelit će se ovaj Ummet kao što su se podijelili sinovi Israilovi na jednu skupinu više, sve će u vatru osim es-sevadul-eazamu”[24].
Peti rivajet: U ovom rivajetu Ebu Talib spominje priču o havaridžima kada je El-Muheleb poslao sedamdeset glava od havaridža pa su nabijene na vrata mesdžida u Damasku, pa je došlo i njoj od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Zaiste će se sinovi Israilovi podijeliti na sedamdeset jednu skupinu, ili je rekao sedamdeset dvije skupine, i zaista će se ovaj ummet za jednu skupinu više, sve će u vatru osim es-sevadul-eazam”[25].
Ovaj hadis ima jedan šahid od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, zabilježena u dva različita rivajeta:

1- “Zaista su se sinovi Israilovi podijelili na sedamdeset jednu skupinu i zaista će se moj Ummet podijeliti na sedamdeset dvije skupine, sve će u vatru osim es-sevadul-eazam”[26].

2- ” Sinovi Israilovi su se podijelili na sedamdeset jednu skupinu i zaista će se moj Ummet podijeliti na sedamdeset tri skupine, sve će u vatru osim es-sevadul-eazam”[27].
Nakon analize rivajeta ovoga hadisa od Ebu Umame, radijallahu anhu, može se zaključiti da je hadis dobrog seneda i da je dodatak “Osim es-sevadul-eazam” vjerodostojan. Ovaj hadis je ocijenio dobrim Albani u knjizi “Zilalul-dženeti” (1/28) a takođe oni koji rade verifikaciju Musneda imama Ahmeda ocijenili su ga dobrim (izdavačka kuća Er-Risala 19/242).

Četvrti hadis: sa dodatkom da je spašena skupina “Ono na čemu sam ja danas i ashabi”
Prenosi se od Mahmuda ibn Gajlana, od Ebu Davuda El-Hafrija, od Sufjana Es-Sevrija, od Abdurrahmana ibn Zijada El-Efrikija, od Abdullaha ibn Jezida, od Abdullaha ibn Amra ibn El-‘As, radijallahu anhuma, kaže da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Sigurno će snaći moj Ummet na potpuno isti način ono što je snašlo sinove Israilove, čak ako bi neko od njih javno prišao svojoj majci bilo bi u mom Ummetu onih koji bi isto to uradili.

I zaista su se sinovi Israilovi podijelili na sedamdeset dva milleta, a moj će se Ummet podijeliti na sedamdest tri milleta, svi će u vatru osim jednog milleta”. Pitali su: “Ko je ta skupina, Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: “Ono na čemu sam ja i moji ashabi”. Kaže Ebu Isa (Tirmizi): “Ovaj hadis je hasen garib (dobar, stran) mufesserun (objašnjava druge rivajetu), ne poznajemo ga osim u ovom rivajetu[28].

Hadis su ocijenili dobrim Tirmizi, Iraki u “Tahridžul-ihjai” (3/230) i Albani u “Sahihul-džami'” (5343). A vjerodostojnim ga je ocijenio Ibn Tejmije u “Medžmu'ul-fetava” (3/345). A kaže Ibn Hadžer u “Lisanul-mizan” (6/56) da je mahfuz (vjerodostojno) od teksta hadisa podjele Ummeta, pa je naveo tekst hadisa i ovaj dodatak.

Hadis su ocijenili slabim Hakim u svom Mustedreku (1/129) i Albani u “Tahridžul-miškat” (1/61) zbog Abdurrahmana ibn Zijada jer je on slab. Takođe, slabim ga je ocijenio Sulejman El-Alevan u “El-ehadisul-mutekelimu-alejha” (1/17) rekavši da je ovaj rivajet sa ovo dodatkom šaz, tj. da je kontradiktoran drugim rivajetima, a na drugom mjestu u istoj knjizi (1/14) kaže da je ovaj rivajet slab a da mu je značenje ispravno.

U svim rivajetima ovog hadisa je ravija Abdurrahman ibn Zijad El-Efriki a on ima slabo pamćenje iako je bio pobožan čovjek. Ocijenili su ga slabim skoro svi muhadisi počev od Jahje ibn M'eina, Jahje ibn Se'ida, imama Ahmeda, pa sve do Ibn Hibbana i Ibn Hadžera koji u “Tehzibit-tehzib” (6/175) kaže da je ispravno da je on slab zbog mnogih munker rivajeta a to je stvar koja se dešava dobrim ljudima.

Ovaj hadis ima šahid u rivajetu od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, u kojem je dodao dodatak: “Ono na čemu sam ja danas i moji ashabi”[29]. U senedu ovog rivajeta je Abdullah ibn Sufjan za kojeg kaže ‘Ukajli u “Ed-Duafau” (str.207) da se ne slijedi u onome u čime se izdvoji u hadisu.

Rezime govora oko hadisa Abdullaha ibn Amra i njegovog šahida od Enesa ibn Malika, radijallahu anhum, je da su senedi oba hadisa slabi, što znači da je dodatak: “Ono na čemu sam ja danas i moji ashabi” slab sa strane seneda a da mu je značenje ispravno o čemu će biti govora, inšaallah.

Peti hadis: dodatak “Najveće iskušenje za moj Ummet će biti skupina koja vrednuje stvari svojim razumom pa će ohalaljivati haram a zabranjivati halal”

Ovaj hadis ima mnogo rivajeta a svi se vraćaju na lanac prenosilaca: Nu'ajm ibn Hammad, od ‘Ise ibn Junusa, od Hurejz ibn Osmana, od Abdurrahman ibn Džubejra, od njegovog oca od Auf ibn Malika, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Podijelit će se moj Ummet na sedamdeset i nekoliko skupina, najveće iskušenje za moj Ummet biće skupina koja vrednuje stvari svojim razumom pa će ohalaljivati haram a zabranjivati halal”[30].

A kod Ibn Adijja sa tekstom “Podijelili su se sinovi Israilovi na sedamdeset skupina, a moj Ummet će za jednu skupinu više, najštetnija za moj Ummet biće skupina koja prosuđuje o vjeri svojim razumom, pa će ohalaljivati haram a zabranjivati halal”[31].

Kaže Šatibi: “Ovaj hadis sa ovim završetkom je osporio Ibn Abdulberr jer je Ibn Me'in rekao: ‘Hadis je batil la asle lehu (ništavan, nema osnova), pričinilo se Nu'ajmu ibn Hammadu'”. Zatim je Šatibi govorio o senedu ovoga hadisa da nije baš tako kao što kaže Ibn Abdulberr. A onda zaključio: “Ukupno govoreći po svojoj vanjštini sened hadisa je dobar osim da je – znači Ibn Me'in – otkrio u njemu neku skrivenu slabost”[32].

Takođe ovaj hadis bilježi Ibn Abdulberr u knjizi “Džamiu bejanil-‘ilmi ve fadlihi” na tri različita mjesta (pod brojevima: 1673, 1996 i 1997). Nakon prvog rivajeta kaže da je ovaj hadis kod muhaddisa slab zbog Nu'ajm ibn Hammada, a onda prenosi riječi Ahmeda ibn Hanbela i Jahje ibn Me'ina da ovaj hadis nema osnova[33].

Prenosi Zehebi da je Ebu Davud rekao za Nu'ajm ibn Hammada: “On prenosi oko dvadest hadisa koji nemaju osnova”[34].

Kaže Bejheki o ovom hadisu: “Njime se izdvojio Nu'ajm ibn Hammad, i ukrali su od njega grupa slabih ravija, hadis je munker”[35].

Prema tome, muhadisi ovog Ummeta zanegirali su ovaj hadis i svrstali ga među one hadise u kojima je pogriješio Nu'ajm ibn Hammad. Jedni kažu da je munker, drugi da nema osnova a treći da ga je izmislio Nu'ajm ibn Hammad, u svakom slučaju hadis sa ovim dodatkom je neprihvatljiv.

Šesti hadis: u njemu je spašena skupina “Islam i njihov džemat ”

Prenosi se od Ismaila ibn Ebi Uvejsa a on Kesir ibn Abdullaha, od njegovog oca od njegovog djeda da je rekao da su sjedili oko Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini u njegovom mesdžidu….(u hadisu je priča o dolasku Džibrila, alejhisselam), pa je rekao između ostalog…: “Zaista će se sinovi Israilovi podijeliti oko Muse na sedamdeset skupina, sve su na dalaletu osim jedne, Islama i njihovog džemata. Zatim će se podijeliti oko ‘Ise sina Merjeminog na sedamdeset i jednu skupinu, sve su na dalaltu osim jedne, Islam i njihov džemat. Zatim će te se vi podijeliti na sedamdeset dvije skupine, sve će u vatru osim jedne, Islam i njihov džemat”[36].

Hadis je ocijenio slabim Hakim u svom Mustedreku (1/445), El-Hejsemi u “Medžmei” (7/260) i Albani veoma slabim u “Zilalul-dženne” (1/19). Slabost hadisa se vraća na Kesir ibn Abdullaha za kojeg kaže Šafija da je jedan od temelja lažljivaca[37].

Međutim kaže Ibn Hadžer da je njegovo svrstavanje u lažljivce pretjerivanje[38].

Sedmi hadis: dodatak “Najzabludjelija i najprljavija je ona koja uzme šitsku akidu ili šije”Prenosi se od Usejda ibn Asima a on od Amira ibn Ibrahima od J'akuba od Lejsa od Mudžahida od Ibn Abbasa od Alije, radijallahu anhum, da je rekao: “Podijelili su se Židovi na sedamdeset jednu skupinu, a kršćani na sedamdeset dvije skupine, a vi na sedamdeset tri, a zaista najzabludjelija i najprljavija je ona koja uzme šitsku akidu ili šije”[39].
Hadis je slab a razlog slabosti je Lejs ibn Ebi Sulejm, a dodatak šija u hadisu je šaz (slabi rivajet koji je oprečan vjerodostojnom rivajetu).

Osmi hadis: dodatak pojašnjenja essevadul-eazam

Prenosi Muhammed ibn Es-sabah a on od Kesir ibn Mervana od Abdullah ibn Jezida a on od skupine ashaba: Ebu Derda’, Ebu Umame, Vasiletu ibnul-Eska’ i Enes ibn Malik da su rekli: Bili smo se raspravljali o nečemu od stvari vjere pa je izašao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Polahko o Ummete Muhameda, …, zaista su se sinovi Israilovi podijelili na sedamdeset jednu skupinu, a kršćani na sedamdeset dvije, a vi će te se podijeliti na sedamdeset tri skupine, sve su na dalaletu osim essevadul-eazamu”. Upitaše: O Allahov Poslaniče ko je essevadul-eazam? On odgovoti: “Onaj ko bude na čemu sam ja i moji ashabi, ko se ne raspravlja o Allahovoj vjeri i ko ne tekfiri nikoga od muvehhida zbog grijeha koji mu je oprošten”[40].
Hadis je munker a njegova slabost je u Kesir ibn Mervanu.

Kaže o njemu Ibn Me'in: “On je iz Šama, kao ravija nije ništa, lažljivac, u Bagdadu je prenosio munker hadise”[41]. Kaže o njemu Nesai: “Nije ništa”[42]. A kaže Ebu Hatim: “Njegovi hadisi se pišu ali se ne uzimaju kao dokaz”[43].

Kaže Ibn Hibban: “Njegovi hadisi su munker, nije dozvoljeno uzimati ih za dokaz niti je dozvoljeno prenositi od njega osim radi ibreta”[44].

Deveti hadis: dodatak “Sve će (ili svi će) u dženet osim jedne skupine a to su zindici (munafici)”
Ovaj hadis se prenosi od Enesa, radijallahu anhu, u tri rivajeta:

Prvi rivajet: Prenosi Muhammed ibn Mervan od Muhammeda ibn Ibbadeta El-Vasitija a on od Musa ibn Ismaila El-Džebelija a on od Muaz ibn Jasina Ez-Zejata a on od El-Ebred ibn Ebi El-Ešres od Jahja ibn Seida od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Moj će se Ummet podijeliti na sedamdeset ili sedamdeset jednu skupinu, svi će u džennet osim jedne skupine”, upitaše: O Allahov Poslaniče ko su oni? Kaže: “Zindici a oni su kaderije”[45].

Drugi rivajet: Prenosi El-Hasen ibn Alij ibn Halid od Nu'ajm ibn Hammada a on od Jahja ibn Jemam od Jasin ibn Ez-Zejjata od S'ad ibn Se'ida od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Moj će se Ummet podijeliti na sedamdeset i nekoliko skupina, sve će u džennet osim jedne skupine, a oni su zindici”[46].

Treći rivajet: Prenosi Ahmed ibn Davud Es-Sidžistani od Osman ibn Affana El-Kurešija a on od Ebu Ismaila El-Ebla Hafs ibn Omera od Mis'ara od S'ad ibn Se'ida a on od Enesa, radijallahu anhu, da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da rekao: “Moj će se Ummet podijeliti na sedamdeset i nekoliko skupina, sve će u džennet osim zindika”, kaže Enes: “Mi smo smatrali da su to kaderije”[47].

Kaže Ebul-Feredž ibnul-Dževzij: “Ovaj hadis nije ispravan od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kažu učenjaci hadisa: izmislio ga je El-Ebredu, a bio je lažljivac i krivotvorio je hadise, od njega je taj hadis uzeo Jasin pa je prekrenuo njegov sened i izmiješao ga a onda ga je ukrao Osman ibn Affan …”[48].

Riječi Ibn Dževzija je prenio Sujuti u “El-Alai” (1/128) i potvrdio ih. Takođe, Ibn Irak u “Tenzihuš-šeriati” (1/310) i Ševkani u “El-fevaidul-medžmua” (502) i mnogi drugi. Kaže El-Adžluni, nakon što je spomenuo rivajete ovog hadisa: “Kaže u “El-Alai”: on nema osnova, tj. sa ovim riječima, jer hadis je prenešen u mnogim vjerodostojnim rivajetima bez ovih riječi”[49].

Kaže Ibn Hadžer da je hadis jako poremećen senedom i tekstom i da je vjerodostojan tekst: “Podijelit će se moj Ummet na sedamdeset tri skupine, sve će u vatru osim jedne”, neko upita: a koja je to skupina. Odgovori: “Ono na čemu sam ja danas i moji ashabi” i dodaje da je ovaj hadis od primjera maklub (obrnutog) hadisa u tekstu[50].

Kaže Ibn Tejmije o ovom hadisu: “Nema osnova, krivotvoren je i izmišljen oko čega su složni učenjaci hadisa”[51].

Prema tome, ovaj hadis je sa svim njegovim rivajetima krivotvoren i izmišljen, a od stvari koje još dodatno potvrđuju tu činjenicu su:

– što su se sa ovim tekstom hadisa koji je kontradiktoran svim ostalim hadisima izdvojile slabe ravije, tj. suprotno tom tekstu prenose pouzdane ravije od kojih su Abdullah ibn Sufjan koji prenosi od Jahja ibn Se'ida a on od Enesa, radijallahu anhu, sa vjerodostojnim tekstom hadisa “Sve će u vatru osim jedne skupine”,

– takođe, riječ “zindik” nije došla ni u Kur'anu ni u Sunnetu, ova riječ je nearapskog porijekla, tj. perzijska pa su je uzeli Arapi nakon pojave Islama kao što to kaže šejhul-Islam Ibn Tejmije[52].

Deseti hadis: sa tekstom “podijelit će se moj Ummet na osamdeset i dva milleta”

Prenosi Abdulaziz ibn Alij El-Kureši od Ebu Omera Muhammeda ibn Abbasa El-Hazzaza a on od Abdullah ibn Sulejmana ibn El-Eš'asa a on od Ahmed ibn Abdurrahmana ibn Vehba a on od njegovog amidže a on od Amr ibn El-Harisa od Abdullah ibn Gazvana El-Himsija od Amr ibn S'ada a on od Jezida Er-Rekašija od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista su se sinovi Israilovi podijelili na osamdeset i jedan millet, a moj Ummet će se podijeliti na osamdeset dva milleta, svi će u vatru osim jednog milleta”, upitaše: A koji je to millet Allahov poslaniče? Kaže: “Džemat”[53].

Prenosi Ibn Hadžer da je Es-Sadži rekao o raviji Jezid ibn Ebane Er-Rekaši: “Griješio je i nije dobro pamtio”, da je Ibn Hibban rekao: “Nije dozvoljeno prenošenje osim radi ibreta”[54]. Takođe, prenosi Ibn Hadžer riječi Zehebija o Amr ibn El-Harisu: “Njegovo stanje nije poznato”[55].

A o raviji Ahmed ibn Abdurrahman ibn Vehb kaže o njemu Darekutni: “O njemu su govorili, a od hadisa koje su mu osporili je hadis od njegovog amidže od Ise ibn Junusa”[56], a ovaj hadis je od njeg.

Ovaj hadis sa slabošću nekih ravija i izdvajanjem istih sa tekstom hadisa koji je oprečan svim ostalim rivajetima je šaz i jako slab.

Rezultat analize i izučavanja hadisa o podjeli Ummeta

Nakon svih gore spomenutih rivajeta ne bi trebao da sumnja iole pravedan i realan musliman da je uopćeno hadis podjele Ummeta na više skupina vjerodostojan izuzev nekih dodataka na osnovni hadis. Svi ovi rivajeti zajedno daju snagu ovom hadisu i dižu ga na stepen šerijatskog argumenta, a naročito ako imamo u vidu da su neki senedi ovog hadisa sami po sebi dobri i vjerodostojni. Studija svih rivajeta i hadisa je pokazala da je vjerodostojni tekst hadisa sljedeći: “Podijelili su se Židovi na sedamdeset jednu ili sedamdeset dvije skupine, i kršćani poput njih, a podijeliće se moj Ummet na sedamdeset tri skupine”, i sljedeći dodaci osnovnog hadisa: “Sve će u vatru osim jedne, a ona je džemat”, “A ona je es-sevadul-eazamu”. Svi ostali rivajeti su slabi od kojih su neki jako slabi, munkeri, šazi a neki i izmišljeni.

Ovaj hadis su prihvatili učenjaci ovog Ummeta i uzeli ga kao dokaz za ona pitanja na koja tekst hadisa upućuje. Od učenjaka koji su ocijenili ovaj hadis vjerodostojnim ili dobrim su sljedeći:

– Šatibi u “El-Iatisamu” (1/430),

– Ibn Tejmije (Albani je prenio u svom Sahihu (204) njegove riječi iz knjige “El-Mesail” (2/83) koja je u rukopisu neodštampana: “To je hadis vjerodostojan mešhur”),

– Hakim koji kaže u svom “Mustedreku” nakon navođenja nekoliko rivajeta ovog hadisa: “Ovi senedi su jak dokaz za ocjenjivanje ovog hadisa vjerodostojnim”,

– Ibn Kesir tefsireći 118. ajet sure Hud kaže da mnoštvo rivajeta ovog hadisa podupiru jedan drugog,

– Šehrestani na početku njegove knjige “El-Milelu ven-nihelu”,

– Iraki u knjizi “Tahridžul-Ihja”,

– Hatib Bagdadi koji je napisao knjigu “El-Ferku bejnel-fireki”,

– Sujuti u nekoliko svojih knjiga ocjenjuje hadis vjerodostojnim, a već smo spomenuli njegove riječi da je ovaj hadis mutevatir,

– Ibn Hadžer nakon navođenja hadisa Muavije, radijallahu anhu, kaže: “Njegov sened je dobar”[57],

– Učenjak El-Kuttani je uvrstio ovaj hadis u zbirku mutevatir hadisa u svojoj knjizi “Nazmul-Mutenasiri minel-hadisil-mutevatiri” (1/47) i navodi da je Munavi prenio u svojoj knjizi “Fejdul-kadir” riječi Sujutija da je ovaj hadis mutevatir,

– Kaže Albani: “Sasvim je jasno da je hadis vjerodostojan u što nema sumnje, zbog toga su ga učenjaci, potonji i prijašnji, uzimali kao dokaz tako da Hakim čak kaže na početku svoje knjige “Mustredek”: “To je veliki hadis o temeljima vjere, nije mi poznat niko da je osporio ovaj hadis osim neki čije se izdvajanje u tome ne uzima u obzir”[58],

– Kaže Es-Salih El-Mukbili: “Rivajeti hadisa o podjeli Ummeta na sedamdeset tri skupine su mnogobrojni, podupiru i jačaju jedni druge tako da ne ostaje nikakva sumnja u ispravnost njegovog značenja”[59].

Osporavanje vjerododstojnosti riječi “Sve će u vatru osim jedne” i odgovor na to

Neki učenjaci su osporili i sened i značenje riječi dijela hadisa “Sve će (skupine) u vatru osim jedne”. Od njih je Ibn Hazm koji je ocijenio hadis krivotvorenim i izmišljenim[60]. Takođe, osporili su hadis Ševkani u svom tefsiru “Fethul-kebir”, Ibn Vezir, El-Kevseri, Kardavi, Muhammed Dudo Eš-Šenkiti, i drugi. Na ovom mjestu odgovorit ćemo na negiranje ovog dijela teksta hadisa, a odgovor na negiranje značenja hadisa doći će na drugom mjestu, inšaallah.

Najbolji odgovor na ovo je komentar Albanija na negiranje ovog dodatka hadisa. Nakon što je potvrdio slabost rivajeta “Sve će (skupine) u dženet osim jedne” kaže: “Rekao sam: Pokušali su neki sljedbenici strasti da prihvate ovaj hadis sa ovim batil riječima (misli na “Sve će (skupine) u dženet osim jedne”) a da ocijene slabim ovaj vjerodostojan hadis. A već sam objasnio da je on krivotvoren u “Silsiletid-daifa” (1035), a namjera mi je sada da upotpunim izlaganje o ovom vjerodostojnom hadisu. Sasvim je jasno da je hadis vjerodostojan u što nema sumnje, zbog toga su ga učenjaci, potonji i prijašnji, uzimali kao dokaz tako da Hakim čak kaže na početku svoje knjige “Mustredek”: “To je veliki hadis o temeljima vjere, nije mi poznat niko da je osporio ovaj hadis osim neki čije se izdvajanje u tome ne uzima u obzir, poput El-Kevserija na čije smo pretjerivanje i napadanje na prvi rivajet ovog hadisa u kojem nema dodatak “Sve će u vatru” već ukazali, on nije znao ili se pravio da ne zna za hadis Muavije i Enesa, radijallahu anhuma, sa mnoštvom rivajeta hadisa od Enesa kao što si vidio. Kamo sreće da je kod ovoga stao, mi ne bi ni obratili pažnju na to.

Međutim, on je podržao svoje mišljenje stavovima nekih učenjaka od kojih je alim Ibnul-Vezir El-Jemeni. Spomenuo je da je on u svojoj knjizi “El-Avasimu vel-kavasimu” rekao sljedeće:”Čuvaj se da te ne obmane dodatak “Sve će u vatru osim jedne” jer je on neispravan dodatak i nije daleko od toga da bude od spletki ateista”.

Rekao je Ibn Hazm: “Zaista ovaj hadis nije ispravan”. Ovu ocjenu hadisa sam našao prije nekoliko godina, zatim su mi nekoliko studenata univerziteta El-Džamia El-Islamije uputili na riječi Ševkanija u njegovom tefsiru “Fethul-kadir” (2/56) gdje kaže: “Kaže Ibn Kesir u svom tefsiru: ‘A hadis podjele Ummeta na sedamdeset i nekoliko skupina prenešen je u mnoštvu rivajeta već smo ih spomenuli na drugom mjestu’. Rekao sam (znači Ševkani): ‘A što se tiče da će sve u vatru osim jedne skupine taj dodatak je ocijenila slabim grupa muhadisa, čak kaže Ibn Hazm da je taj dodatak izmišljen”. Ja ne znam ko su ti za koje on kaže “skupina muhadisa”, jer je zaista ne znam ni za jednog prijašnjeg muhadisa da je ocijenio slabim ovaj dodatak.

Nego naprotiv, skupina muhadisa je ocijenila vjerodostojnim ovaj a već smo spomenuli njihova imena. A što se tiče Ibn Hazma, ja stvarno ne znam gdje je to on spomenuo, prvo što padne na pamet je njegova knjiga “El-fisal”, ja sam se vratio natu knjigu i potražio taj hadis na mjestima gdje je očekivati da bude i nisam ga našao. A ono što prenose od njega je međusobno različito jer Ibnul-Vezir prenosi od njega da je rekao da nije vjerodostojan, a Ševkani da je rekao da je izmišljen, a nije skriveno kolika je razlika između tog dvoga.

A ako je tačno da je to rekao, to se odbacije iz dva ugla: prvi – hadiska nauka je potvrdila vjerodostojnost ovog dodatka, pa se ne uzimaju u obzir riječi onog ko ga je ocijenio slabim. Drugi – da oni koji su ocijenili hadis vjerodostojnim su učeniji u hadiskim znanostima i njihov broj je velik u odnosu na Ibn Hazma, a naročito ako imamo u vidu da je on poznat kod učenjaka po svojoj strogosti u ocjeni hadisa. Pa ne bi se trebao njegov stav uzimati u obzir kada se on izdvoji u nečemu pa makar se i ne razišao sa ostalim učenjacima hadisa a kamoli kada se raziđe. A što se tiče Ibnul-Vezira, njegove riječi koje je prenio El-Kevseri stavljaju do znanja da on nije osporio dodatak hadisa sa strane seneda nego sa strane njegovog značenja.

Pa ako je tako onda ne bi trebali biti sigurni u sporno značenje jer ga je moguće protumačiti na način da nestane sporno značenje koje oni tvrde. Kako se može biti siguran da mu je značenje sporno a imami i veliki učenjaci u različitim vremenskim peridima prihvatili su ovaj hadis i jasno rekli da je vjerodostojan, tako nešto je nemoguće. Od onoga što potvđuje ono što sam gore spomenuo su dvije stvari.

Prvo: da je Ibnul-Vezir u svojoj jednoj drugoj knjizi ocijenio vjerodostojnim ovaj hadis od Muavije, radijallahu anhu, a ta vrijedna knjiga je “Er-Revdu el-basimu fiz-zebbi an sunneti Ebil-Kasimi”. Napisao i njoj posebno poglavlje o ashabima koje su šije odbacile i nisu prihvatili njihove hadise, od njih je Muavija, radijallahu anhu. Pa je naveo hadise od Muavije, radijallahu anhu, koji su u Kutubis-site uz šahide i rivajete od drugih ashaba koje šije nisu odbacile, pa je ovaj hadis bio od tih hadisa.

Drugo: jedan od jemenskih učenjaka istraživača za kojeg sigurno možemo reći da je čitao knjige Ibnul-Vezira, a to je šejh Salih El-Mukbili, dao je o ovom hadisu veoma lijep komentar sa strane vjerodostojnosti i značenja. Pa je u toku komentara spomenuo da su neki učenjaci ocijenili slabim ovaj hadis pa kao da ukazuje na Ibnul-Vezira. A ti ako bi razmislio o njegovim riječima vidio bi da njegovo ocjenjivanje slabim nije bilo sa strane seneda nego nejasnoća njegovog značenja …”[61].

Nastavak ispod

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
O kastriranju (uškopljavanju) domaćih životinja su prenešeni određeni hadisi i predaje ashaba. Takođe, prenešeni su stavovi ashaba, tabi'ina i učenjaka četiri mezheba i šire po ovom pitanju.

Hadisi i predaje o uškopljavanju domaćih životinja

Prenose Aiša i Ebu Hurejre, radijallahu anhum, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao za kurban dva uštrojena ovna. Hadis bilježe Ibn Madže, Ahmed i Bejheki.

Takođe, bilježi ga Hakim u rivajetu od Ebu Rafi'e, radijallahu anhu, sa tekstom: „dva rogata šarena uštrojena ovna“. A bilježe ga Ebu Davud i Bejheki u rivajetu od Džabira, radijallahu anhu, a Ahmed i Taberani u rivajetu od Ebu Derda’, radijallahu anhu.

Hadis su vjerodostojnim ocijenili Hakim i Albani, a dobrim Ibn El-Mulekkin, Šuajb Arnaut i Husejn Selim Esed.

Sa ovim hadisom skupina učenjaka dokazuje da je dozvoljeno uškopljavanje životinja čije se meso jede jer je to korisno za meso tih životinja.

Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio uškopljavanje konja i domaćih životinja (čije se meso jede), i kaže Ibn Omer, radijallahu anhuma: „U tome (nekastriranju životinja) je razmnožavanje stvorenja“. Hadis bilježe Ahmed, Bejheki i Ibn ‘Adijj u „El-Kamil“.

Kaže Ibn ‘Adijj da je hadis mevkuf, tj. da je to zabranio Ibn Omer, radijallahu anhuma, a ne Poslanik, sallahu alejhi ve sellem. A Bejheki i Hejsemi kažu da je u senedu ravija Abdullah ibn Nafi'a u kojem ima slabosti. Takođe, sened hadisa su ocijenili slabim Albani i Šuajb Arnaut, i kaže Šuajb da je hadis mevkuf, tj. da je to zabranio Ibn Omer, radijallahu anhuma.

Bilježe Malik i Bejheki od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je on smatrao pokuđenim uškopljavanje domaćih životinja. Ovu predaju je Bejheki ocijenio vjerodostojnom.

Takođe, prenosi Bejheki od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je Omer, radijallahu anhu, zabranjivao uškopljavanje domaćih životinja.

Kaže Bejheki da je sened munkati'a, tj. ima prekid, što znači da je slab.

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio uškopljavanje domaćih životinja (čije se meso jede) žestokom zabranom. Hadis bilježi Bezzar, a Hejsemi kaže da su ravije u senedu hadisa iz Sahiha, takođe Ševkani kaže da mu je sened sahih (vjerodostojan). Albani je hadis ocijenio slabim, a Šuajb Arnaut kaže da u senedu ima slabosti.

Sa ovim hadisima i predajama od ashaba se dokazuje zabrana ili pokuđenost uškopljavanja domaćih životinja na čemu je skupina ashaba i tabi'ina. Međutim, sve što je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on zabranio uškopljavanje životinja je slabo. A od predaja ashaba vjerodostojne su predaje pokuđenosti od Ibn Omera, a slabe su predaje od Omera, radijallahu anhuma.

S tim da mnogi učenjaci predaje od ashaba svode na pokuđenost i zabranu ako u uškopljavanju domaćih životinja nema fajde i koristi.

Prema tome, hadis od Aiša, Ebu Hurejre, Ebu Rafi'e, Džabira i Ebu Derda’, radijallahu anhum, jasno ukazuje na dozvolu uškopljavanja domaćih životinja, jer da to nije bilo dozvoljeno Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi upozorio i obavijestio da nije dozvoljeno ili da je pokuđeno uškopljavanje domaćih životinja.

A sve što je prenešeno o zabrani ili pokuđenosti je slabo, osim što je u vjerodostojnim predajama prenešno da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, smatrao to pokuđenim ili zabranjenim. A ova pokuđenost ili zabrana se prenosi i od drugih ashaba i tabi'ina.

Stavovi mezheba i učenjaka o uškopljavanju domaćih životinja

Prvi stav – dozvola uškopljavanja domaćih životinja.

Ovo je stav hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. (El-Hidaje 8/131, Ez-Zerkani 2/237, Hašijetu ‘Amire 3/204, El-Mugni 8/625)

Bilježi Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu (12/226-228) da su na ovom stavu takođe: Urvetu ibn Zubejr, Ata’, Hasan El-Basri i Muhammed ibn Sirin.

Šafije ograničavaju ovu dozvolu dok je životinja mala i kažu da je uslov da uškopljavanje ne vodi životinju u propast. A hanabile smatraju uškopljavanje konja pokuđenim.

Argument ove dozvole je vjerodostojan hadis (gore spomenuti) u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao za kurban dva uštrojena ovna, hadis se prenosi od skupine ashaba.

Takođe, ovaj stav dokazuju time da je u uštrojavanju domaćih životinja korist i za životinje i za ljude, kao i da time meso životinje biva ukusnije.

Drugi stav – zabrana uškopljavanja domaćih životinja.
Muhaddis Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu (12/226-228) prenosi ovaj stav od Omer, Enes, Ibn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhum.

Ova zabrana se dokazuje hadisima od Ibn Omera i Ibn Abbasa, radijallahu anhum, u kojima je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio uškopljavanje domaćih životinja. Oba hadisa su slabi, o čemu je već bilo govora, te se sa njima ne može dokazivati zabrana.

Treći stav – pokuđenost uškopljavanja domaćih životinja.
Muhaddis Ibn ebi Šejbe, takođe, u svom Musannefu (12/226-228) prenosi ovaj stav od Ikrime, Lejs, Ata’, Tavus, Mudžahid, Hasan El-Basri i Šehra.

I drugi i treći stav učenjaka se argumentira istim ajetom: „I sigurno ću im naređivati pa će stvorenja Allahova mijenjati!“ (En-Nisa, 119) Prenose Ibn Kesir, Begavi i Kurtubi od Ibn Abbasa, Enesa, Ibn Omera, Katade i Ikrime u tefsiru ovog ajeta da se mijenjanje Allahovih stvorenja u ajetu odnosi na uškopljavanje životinja.

Međutim, dokazivanju sa ovim ajetom se može prigovoriti sa dvije strane:

– da tefsir ovog ajeta ima i druga značenja koja se prenose čak od istih ashaba i tabi'ina,

– ako bi se složili da se ajet odnosi na uškopljavanje životinja, onda se to odnosi na uškopljavanje u kojem nema koristi ni za životinju ni za ljude.

Radžih (odabrano) mišljenje
Odabrano mišljenje je da nema smetnje u uškopljavanju domaćih životinja ako u tome ima koristi, poput tovljenja, proizvodnje mesa i slično, ili ako se time otklanjaju neke štetne posljedica, poput drugačijeg mirisa mesa, lošeg ukusa i slično.

Dokaz koji presuđuje po ovom pitanju je je vjerodostojan hadis kojeg prenosi skupina ashaba u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao za kurban dva uštrojena ovna.
A ako se uškopljavanje čini bez šerijatski opravdane koristi, onda je ono zabranjeno i na njega se odnose argumenti sa kojima se dokazuje zabrana uškopljavanja životinja.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Pošto ovo nije šerijatsko pitanje, takav će i odgovor biti, za pouku.
Lijep primjer toga što se tebi desilo je poznata arapska poslovica koja se navodi onima „koji propuste (ne iskoriste) određene životne prilike i šanse“ ili koji zbog svoje pohlepe, brzopletosti i lakoumnosti izgube hajr u kojem su bili ili koji su mogli imati.

Ta poslovica glasi: BILO JE LJETO KADA SI IZGUBILA MLIJEKO. Ona je zasnovana na istinitom događaju koji se desio u predislamsko vrijeme (džahilijetu).
Naime, poznati prvak i uglednik Amr ibn Amr ibn Udus u svojim poznim godinama života se oženi sa kćerkom svoga amidže. On je nju mnogo volio, velikodušno se prema njoj ophodio i izdvajao ogroman imetak na nju. Međutim, ona je prezirala to što je on bio mnogo stariji od nje, upoređivala je svoje bračno stanje sa stanjem njenih prijateljica koje su se udale za mladiće njihovih godina. Počela je da mnogo žali i tuguje zbog svoje mladosti koja truhne u sjeni starca. Istovremeno je zaboravila i smetnula sa uma velike odlike koje je posjedovao njen muž: plemenitost, hrabrost, oštroumnost, ugled u svom narodu, a da ne govorimo o njegovoj velikoj ljubavi koju je gajio prema njoj.
Međutim, ona je ustrajavala na lošem ophođenju prema njemu, stalnim prepirkama i odbojnosti prema mužu, tako da ga je svjesno i namjerno dovela u stanje da je razvede. Zatim se ubrzo udala za lijepog mladića El-Muhja iz plemena Ali Zurare. Al on nije bio kao njen prethodni muž u hrabrosti, ljudskosti i plemenitim osobinama. Kada ih je napalo pleme Bekr ibn Vail, ona je zatražila od svog lijepog muža da je brani i zaštiti, da joj čuva čast. Međutim, on je se bojao borbe i rata, pa ga je obuzelo ogroman strah te je na mjestu ostao mrtav. Nju je pleme Bekr uzelo u roblje i odvelo sa sobom. Za to je čuo njen bivši muž Amr ibn Amr, pa je požurio sa konjanicima u pomoć da je izbavi iz robstva. Spasio ju je ropstva i poniženja ubivši trojicu konjanika otmičara.
Zatim se ona udala ponovo za drugog mladića. S tim što je ovaj bio jako siromašan, do te mjere da je ona mnogo željela da se samo napije mlijeka koje joj nikada nije manjkalo u kući Amra ibn Amra, čak je umjesto vode pila mlijeko. Do te mjere je čeznula za mlijekom da je jedne noći stajala ispred svoga šatora, a sa njom je bila njena robinja. Tada je pored njih prolazila ogromna karavana koja je prekrila obzorje. Ona je naredila svojoj robinji da zatraži od vlasnika karavane da im da mlijeka da se napije. Robinja je dostavila zahtjev vlasniku karavane, a vlasnik je bio njen bivši prvi muž Amr ibn Amr. Pitao je robinju ko ti je vlasnik, pa je pokazala na nju, a ona je stajala kao prosijak pored puta. Amr je prepoznao svoju bivšu suprugu. Rekao je robinji da joj prenese riječi: „Bilo je ljeto kada si izgubila mlijeko“. Odbio je da joj da mlijeko deva.
Ovim riječima je ukazivao na njenu lakomislenost i brzopletost kada ga je zamijenila sa drugim muževima koji nisu bio ni blizu njegovog ranga kao ličnosti niti su je voljeli kao što je on. Oni joj nisu mogli ponuditi dostojanstven život, jedan je umro od kukavičluka a da je nije mogao zaštititi, a drugi je doveo u stanje gladi i žeđi tako da je prosila od prolaznika stranaca.
Ove riječi Amra ibn Amra su postale poslovica koja se navodi svakome ko izgubi neku ukazanu životnu priliku koja mu se da, svejedno zbog oholosti, pohlepe, maloumnosti ili džehla. Koliko je studenata koji nisu iskoristili priliku i mogućnost školovanja i stjecanja znanja na najeminentnijim mjestima i školama. Koliko je djevojaka i žena koje nisu iskoristile priliku udaje za velike i dostatne muževe. Koliko je …

Slične poslovice koje odgovaraju ovom stanju su: narodna poslovica „NAD PROSUTIM MLIJEKOM NE VRIJEDI PLAKATI“, kao i narodna poslovica „DA JE KOD KADIJE KO OD KADIJE“.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje