Ve alejkumus-selam! Dova poslije završenog učenja Kur’ana, tzv. hatme, može biti u namazu ili izvan njega. Ni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni od njegovih drugova ili uzoritih imama ne prenosi se vjerodostojna predaja koja ukazuje na dovu poslije završene hatme, tj. proučenog cijelog Kur’ana, u namazu. Dova koja se nalazi na kraju Mushafa i koja se pripisuje šejhu Ibn Tejmijji nije utemeljena.

Od imama Ebu Hanife i Šafije, Allah im se smilovao, nisu zabilježeni tekstovi koji ukazuju na validnost dove u namazu poslije hatme Kur‘ana, a preneseno je od imama Malika, Allah mu se smilovao, da je rekao da to ne treba prakticirati i da to nije sunnet ni u namazu u toku ramazana. Također je zabilježena predaja od imama Ahmeda, Allah mu se smilovao, o dovi nakon hatme Kur’ana u teravih-namazu prije ruku’a (s tim da prenosioci ove predaje nisu poznati).

Preneseno je da je plemeniti ashab Enes ibn Malik, nakon završetka hatme izvan namaza skupljao svoje ukućane i učio dovu. U tom djelu slijedila ga je skupina iz reda tabiina, kao što je zabilježeno od Mudžahida ibn Džebra. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Smatram, a Allah najbolje zna, da je ženi prioritetnije da nosi jednodijelni džilbab, ali isto tako da ne postoji šerijatska zapreka da žena nosi dvodijelni hidžab, naročito kada su u pitanju sestre koje imaju radnu obavezu i koje bi se na poslu možda lakše snalazile u dvodijelnom hidžabu, pod uvjetom da taj dvodijelni hidžab ispunjava uvjete koje su postavili islamski učenjaci u pogledu validnosti islamskog pokrivanja.

Uvjeti hidžaba – islamske nošnje su:

1. da hidžab prekrije cijelo tijelo, osim onoga što je vjerom izuzeto;
2. da hidžab nije ukras sam po sebi;
3. da hidžab bude od gusto tkanog platna, tj. da nije proziran;
4. da hidžab bude prostran, tj. da nije tijesan i da ne oslikava dijelove ženinog tijela;
5. da hidžab nije namirisan;
6. da hidžab nije odjeća kojom se oponašaju muškarci;
7. da hidžab ne nalikuje odjeći nevjernica;
8. da hidžab ne potpada pod pojam “libasuš-šuhrati” – odjeće po kojoj je osoba prepoznatljiva.

(Napomena: Spomenuti uvjeti preuzeti su iz knjige velikog islamskog muhaddisa šejha Albanija “Džilbabul-mereti el-muslime” – Odjeća žene muslimanke.)

Velikom učenjaku današnjice, supervizoru poznatog web-sajta islam-qa, Muhammedu Salihu Munedždidu postavljeno je sljedeće pitanje: “Je li ženi dozvoljeno da izvan kuće nosi nešto osim abaije (jednodijelni ogrtač za žene), normalno da tijelo bude potpuno pokriveno (kao u slučaju da žena obuče dugu suknju sa mahramom, koja neće ocrtavati njene obline)?

Odgovor: Ženi nije obaveza da baš nosi abaiju (jednodijelni ogrtač za žene) niti džilbab, niti da hidžab (islamska odjeća za žene) mora biti jednodijelan, najbitnije u tome jeste da hidžab pokriva njeno tijelo, da nije ukrašen, niti da privlači poglede, nakon toga nije bitno kakve je vrste, niti iz koliko je dijelova.

Učenjaci Stalne komisije su upitani: ‘Je li uvjet za islamsku nošnju – hidžab, da džilbab bude jednodijelan ili može da bude dvodijelan, ako bi neko to učinio, da li bi to bila novotarija ili ne?

Odgovor: Hidžab je ispravan bez obzira bio jednodijelan ili dvodijelan, pod uvjetom da se pokrije ono što je vjerom naređeno’ (Fetve Stalne komisije, 17 tom, str. 178).” (Izvor fetve: islam-qa.com)

Napomena: Žene u tom pogledu treba da vode računa da takav način odijevanja ne uzrokuje izigravanje sa hidžabom, kao što je primjetno u zadnjim godinama kod velikog broja “moderno” pokrivenih žena. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Spomenuta stvar – da viđenje bijelog goluba označava smrt, predstavlja ubjeđenje koje nema nikave podloge u islamu, i kao takvo strogo je zabranjeno. To je samo jedno od mnogih sujevjerenih ubjeđenja prisutnih u našem narodu.

Ako bismo razumno pogledali na tu pojavu, vidjeli bismo i veoma lahko zaključili da to nema nikakvog smisla. Kakve veze ima viđenje bijelog goluba sa nečijom smrću?! To kao da golub zna gajb i budućnost, pa se pokaže onome za koga zna da će ubrzo umrijeti, ili će umrijeti neko iz njegove kuće. To je više nego besmisleno.

Muslimani vjeruju, na osnovu mnogih argumenata, da budućnost – gajb ne zna niko osim Uzvišenog Allaha. Mnogo je argumenata koji potvrđuju spomenutu činjenicu – da jedino Uzvišeni Allah poznaje gajb, to nam potvrđuju riječi Uzvišenog: “U Njega su ključevi gajba, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On za njega ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi’’ (El-En’am – Stoka, 59); kao i riječi: “Reci: ‘Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi – gajb’; i oni ne znaju kada će oživljeni biti” (En-Neml – Mravi, 65).

Imam Muhammed ibn Abdul-Vehab u svojoj čuvenoj knjizi “Kitabut-tevhid” (a koja je sa jednim od komentara prevedena na bosanski jezik, pod nazivom ”KNJIGA TEVHIDA I RADOST PRAVOVJERNIH”) govorio je o spomenutoj tematici (od 218. str. pa dalje) koja je nažalost velika nepoznanica mnogim muslimanima današnjice.

Stoga vam od srca savjetujem da se potrudite i nabavite sebi tu knjigu, te da se educirate u pogledu spomenutih propisa. Ako spomenutu knjigu ne budete mogli da nađete na tržištu, onda je možete naći besplatno u elektronskoj formi, pod spomenutim nazivom. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvažena sestro u vjeri, spomenuti hadis mi nismo mogli naći ni u zbirkama vjerodostojnih hadisa ni u onima koje su objedinile apokrifne (lažne) hadise.

Interesantno je da za taj hadis nisu čuli učenjaci hanefijske pravne škole koji su bili najveći osuđivači uzimanja novca za ibadete, što obuhvata i učenja Kur’ana za pare. Jer, da su čuli za njega, onda bi bilo nelogično da zabranjuju uzimanje novca za učenje Kur’ana, a ovaj “hadis” jasno ukazuje da je to dozvoljeno onome ko ne zna da uči.

Drugo, kakav li je to samo bio ashab koji nije znao ništa da uči?! Sigurno se moglo desiti da neki od ashaba nije znao pisati, ali da ništa nije znao učiti, to se sigurno nije moglo desiti.

Treće, općepoznato je da kod velikog broja ljudi sa naših prostora postoji ubjeđenje da je dozvoljeno plaćati učenje Kur’ana čiji se sevap namjenjuje mejjitu. Smatram da ljudima treba ukazati na alternative: ili da im se kaže da novac koji namjeravaju dati za učenje Kur’ana daju direktno u sadaku na ime mejjita, što je validno po konsenzusu učenjaka, ili da oni prouče nešto od Kur’ana, pa makar to bila neka kraća sura (poput sure El-Ihlas, poznate kao Kul-huvallahu ehad) i da sevap tog djela nanijjete na ime mejjita, to po velikom broju eminentnih učenjaka ummeta također koristi mejjitu nakon njegove smrti. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Mnogo toga bi trebalo kazati da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, tako da ćemo spomenuti najbitnije stvari.

Prvo, Allaha molimo da vas učvrsti na putu istine i da vas pomogne da ustrajete u ostavljanju tog gnusnog grijeha.

Drugo, “problem” s kojim se suočavate odnosi se na tečnost koja se zove mezijj. Kada su u pitanju propisi o mezijju, primjetno je da je ova tematika mnogima nepoznata, što može imati veoma negativne posljedice na čovjeka, kao u tvom slučaju, kada se čovjek boji da je to sperma i da se zbog toga mora kupati, što može predstavljati veliku poteškoću, naročito u zimskom periodu.

Osnova ovog poglavlja uzeta je iz hadisa Alije, r.a., koji je kazao: “Imao sam izuzetno mnogo problema sa mezijjem, a stidio sam se o tome pitati Allahovog Poslanika, zbog mjesta njegove kćerke, pa sam naredio Mikdadu ibn Esvedu da ga pita, pa mu je kazao: ‘Neka opere spolni organ i neka abdesti.’” (Buharija i Muslim)

U drugoj, opširnijoj predaji ovoga hadisa, zabilježene su riječi Alije: “Imao sam izuzetno mnogo problema sa mezijjem, pa sam se u zimskom periodu kupao zbog toga, sve dok mi nisu ispucala leđa zbog čestog kupanja, pa sam upitao Allahovog Poslanika – ili je o tome upitan Allahov Poslanik – pa je kazao: ‘Ne čini tako, nego kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ i abdesti potpunim abdestom za namaz, a kada vidiš spermu, tada se trebaš kupati.’” (Hadis su zabilježili imam Ahmed, Ibn Huzejme, Ebu Davud, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani kao i šejh Šuajb Arnaut)

Šta je to mezijj?

(Arapska riječ mezijj, može se izgovarati na tri ispravna načina: mezj, mezijj i mezij, ovo napominjem kako se oni koji čitaju o ovoj tematici ne bi zbunili kada primijete da se ponekad piše ili izgovara na drugačiji način.) Mnogi učenjaci definirali su ovu tečnost riječima: “Bijela bistra sluzava tekućina koja izlazi prilikom nadražaja ili razmišljanja o spolnom općenju”.

Propisi vezani za mezijj:

1- Islamski učenjaci, u pogledu spomenute tečnosti – mezijja, imaju jednoglasan stav da je to nečistoća, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ.” Međutim, razilaze se u pogledu načina čišćenja od spomenute tečnosti. (Konsenzus zabilježio imam En-Nevevi u svome djelu “El-Medžmu”, 2/552)

2- Istjecanje mezijja kvari abdest, po jednoglasnom stavu učenjaka, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Neka opere spolni organ i neka abdesti.”

3- Nije se obaveza kupati prilikom istjecanja mezijja, po konsenzusu islamskih učenjaka, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Ne čini tako (ne trebaš se kupati zbog istjecanja mezijja), nego kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ i abdesti potpunim abdestom za namaz, a kada vidiš spermu, tada se trebaš kupati.” (Konsenzus zabilježio imam En-Nevevi u svome djelu “El-Medžmu”, 2/142)

4- Kada muškarac vidi mezijj, propisano je da prilikom pranja spolnog organa zajedno sa spolnim organom opere i testise, na osnovu hadisa Abdullaha ibn Sa‘da el-Ensarija: “Pitao sam Allahovog Poslanika o tečnosti koju vidim nakon džunupluka, pa mi je kazao: ‘To je mezijj, a svaki energičan muškarac izbacuje mezijj, zbog te tečnosti operi svoj spolni organ i testise, i abdesti kao za namaz.’” (Ebu Davud, šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

5- Ako se desi da mezijj uprlja odjeću, po mišljenju većine islamskih učenjaka, tragove mezijja obaveza je oprati kao što se to čini prilikom čišćenja drugih vrsta nečistoće, a po mišljenju imama Ahmeda nije stroga obaveza to potpuno oprati vodom, već je dovoljno poprskati vodom, na osnovu predaje Sehla ibn Hanifa, r.a., u kojoj stoji: “Imao sam veoma mnogo problema sa mezijjem i zbog toga sam se često kupao, pa sam upitao Allahovog Poslanika o tome, a on je kazao: ‘Dovoljan ti je abdest.’ Upitao sam: ‘Šta da učinim sa odjećom na koju je kanuo mezijj.’ Kazao je: ‘Dovoljno ti je da uzmeš šaku vode i da njome poprskaš mjesto na odjeći koje je ukapano mezijjem.’” (Ebu Davud, Tirmizi, Darimi, Ibn Huzejme, šejh Albani i E‘azami kazali su za ovaj hadis da je hasen – dobar)

6- Prema ispravnom mišljenju, istjecanje mezijja ne kvari post.

Rezime o vrstama tečnosti koje izlaze kroz spolni organ:

1- Sperma (menijj): ako izađe u mlazu i sa strašću, obaveza je kupati se (džunupluk), a njeno izlaženje također kvari abdest. Po ispravnom mišljenju, sperma je čista. Izlaženje sperme uzrokuje neispravnost posta, izuzev ako se ejakuliranje desi u snu, kada ne kvari post, po konsenzusu učenjaka, ali je u toj situaciji obavezno kupanje.

2- Mezijj: izlaskom mezijja čovjek gubi abdest. Ova tečnost je nečista i obaveza je oprati spolni organ zajedno sa testisima, međutim, nije obavezno kupanje i njeno izlaženje ne kvari post.

3- Mokraća (urin): istjecanje mokraće uzrokuje gubljenje abdesta. Urin je nečist i obaveza je oprati odjeću ili dio tijela na koji dospije, ali istjecanje urina ne uzrokuje obaveznost kupanja.

Treće, što se tiče pričinjavanja da puštate vjetar, to su šejtanske vesvese i savjetujemo vam da se ne osvrćete na te stvari. Uzmite abdest jednom i obavite namaz kao da se ništa ne dešava. Allahov Poslanik nam je ukazao na najbolji način kako da se riješimo toga – da se ne osvrćemo na spomenutu stvar. Allahovom Poslaniku su spomenuli čovjeka kojem se pričinjava da mu se nešto desi u namazu, pa mu je kazao Allahov Poslanik: “Neka ne prekida namaz sve dok ne čuje zvuk (puštanja vjetra) ili dok ne osjeti neugodan miris (vjetra).” (Buharija i Muslim)

Četvrto, nije mi poznato da postoji vjerodostojan dokaz koji potvrđuje da se slušanjem (samo) sure Kaf može savladati šejtansko došaptavanje. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com