We alejkumusselam.

To kako čovjek tretira ženu ili kako ona to doživljava zavisi od mnogo faktora tako da je teško dati univerzalan odgovor. Možda je on dobro tretira a ona misli da treba još bolje, pod uticajem nekih romantičarskih romana, a možda je on stvarno loše tretira jer je tako odgojen. Uglavnom, jedan od faktora harmoničnog braka je da svaki supružnik gleda u svoje obaveze prema drugom, a ne u tuđe obaveze prema sebi. Ako bi se to ostvarilo onda bi stvarno bilo harmonično. Također, veoma je bitno da jedno pred drugim ističu isključivo svoje lijepe strane, i fizički i u ponašanju, jer brak ne znači bezuslovna ljubav ili bezuslovno sviđanje kako mnogi misle pa se zapuste ili opuste…

Najprije, navedimo nekoliko univerzalnih pravila vezanih za brak, ili „filozofiju braka u islamu“

1 – مقاصد الشريعة الإسلامية: حِفْظُ الدين والحياة والعقل والعِرْض والمال.

1 – Glavne intencije šerijata su pet: Čuvanje vjere, života, razuma, časti (i potomstva) i imetka. Svi propisi koje sadrži šerijat imaju za cilj čuvanje jednu ili više navedenih stvari.

Dakle, svi propisi koji su propisani imaju za cilj čuvanje jedne od navedenih ili više navedenih stvari. Brak je primarno propisan da sačuva čast (el-‘ird) i moral, a neki taj dio nazivaju i حفظ النسل – čuvanje potomstva.

Zatim, jedno od najbitnijih pravila vezanih za čovjeka kao glave porodice jeste:

2 – إذا ولي الإنسان شيئا فخياره خيار المصلحة لا خيار التشهي

Kada se čovjeku da da upravlja nekime ili nečime (poput porodice, nečije firme, države), njegovo biranje opcija tokom upravljanja time nečime nije biranje po ćejfu, već biranje onoga što je najbolje za tog nekoga ili to nešto kime ili čime upravlja. To je jedno ogromno pravilo koje važi za svakog kome je dat emanet upravljanja nekim ili nečim, od vrha države do porodice. U tom smislu čovjek je pastir cijele porodice, a žena je pastirica djece. Dakle, čovjek emanetima mora da upravlja odgovorno, a oni kojima upravlja dužni su mu se pokoravani.

Zatim, bitno pravilo za žene i djecu:

3 – وأطيعوا الله وأطيعوا الرسول وأولي الأمر منكم

Dakle čovjek je u porodici kao predsjednk u državi, i porodica je institucija kao što je i država institucija, i u svakoj instituciji mora da ima neko ko vodi, a ko je ujedno odgovoran za sve njih, neko ko će da preseče nakon što se savjetuje sa onima kojima upravlja. Ljudima je čudno kako to da čovjek bude glavni u porodici i da ima kao takav veća prava, a nije im čudno što u svakoj drugoj instituciji ima neko glavni ko ima veće ovlasti ali i veću odgovornost. Mora imati hijerarhija, jer ili hijerarhija ili anarhija. On se savjetuje sa onima kojima upravlja, ali na kraju on je taj koji presječe i ko će da odgovara za to.

Uz ovo nužno ide i sljedeće pravilo:

4 – الغُرْمُ بالغُنْم

Srazmerno dobitku (ovlastima, počastima, pravima) biva i odgovornost (gubitak, šteta, teret). U sličnom značenju je i pravilo navedeno u Kur'anu:

ولهن مثل الذي عليهن بالمعروف

One imaju prava srazmerno odgovornostima.

Pa, nakon što smo utvrdili da je hijerarhija nužna u svakoj ozbiljnoj instituciji, zaključujemo da i čovjek koji ima veće ovlasti ujedno ima i veće odgovonosti, tj. više će da odgovara i više će da bude kažnjen ako pogrešno radi.

Pitanje: Šta ako čovjek zloupotrebljava svoje ovlasti i ne izvršava svoje dužnosti?

Odgovor: Postupat će se isto kao i u svakoj drugoj instituciji. Mora biti savjetovan od strane onih kojima upravlja, na lijep način, oni se moraju truditi da poprave stanje koliko mogu, ali neće dizati pobunu protiv njega, neće dolaziti u direktne sukobe, i ne mogu podređeni na silu ‘zbaciti sa vlasti’ nadređenog, bilo to čovjek u kući, direktor u školi, predsjednik opštine ili predsjednik države, već sve ima svoj redoslijed. Ni u jednoj od tih institucija ne idu stvari na silu, već to ide preko nekog ko je iznad njega. Ukoliko se otvore vrata ‘zbacivanja na silu’ dolazi do anarhije i šteta uglavnom biva veća od koristi. Tu važi pravilo: „Dajte im njihovo pravo, a Allaha molite da vama da vaše pravo, uz poduzimanje koraka koji vode popravljanju stanja.“ U islamskoj zemlji kadija je taj ko je iznad čovjeka, žena mu se požali i on ima pravo da čovjeka prisili da izvršava svoje obaveze, a ako neće, onda ima pravo da im prekine bračni ugovor i ženi obezbijedi izdržavanje od države. U nevjerničkoj zemlji teoretski tu ulogu preuzima vjerska institucija, koja treba da ima komisiju za rješavanje ‘građanskih pitanja’ od kojih su i bračna pitanja, pa kada se neka žena požali da više ne može da izdrži i nakon što se poduzmu svi sebebi za popravljanje stanja, vjerska institucija može da proglasi šerijatsko poništenje njihovog bračnog ugovora, nakon čega žena automatski prestaje biti žena tom čovjeku i mora čekati završetak ‘iddeta van njegove kuće, i to je jedna od razlika između razvrgnuća braka (fesh – الفسخ) i talaka (klasičnog razvoda kojeg daje čovjek). Druga opcija je da žena ponudi čovjeku da mu vrati mehr ili da mu plati nešto i da je on pusti, da joj kaže „poništavam naš brak“ i tome slično, i ona automatski postaje slobodna i on ne može da je vrati (kao i u slučaju fesha), osim da je ispočetka prosi, pa da ona pristane i velijj je dadne itd.

I to je usko vezano za pravilo:

5 – طاعة ولي الأمر طاعة لله.

1. pokornost nadređenom je pokornost Allahu, a ne tom nadređenom. Drugim riječima, žena se ne pokorava mužu zbog samog muža, pa kad je on dobar i ona je dobra, a kad je on loš prema njoj i ona je loša prema njemu, već mu se pokorava zato što je Allah naredio da postoji hijerarhija, koja je bolja od anarhije, i njeno pokoravanje je uvijek isto jer to radi zbog Allaha, a ne zbog čovjeka, i zato ima veliku nagradu.

Isto važi i za pokornost djece roditeljima i za pokornost građana vlastima.

Uz navedeno ide i pravilo:

6 – إنما الطاعة في المعروف

Pokornost biva u dobru

Dakle, što se tiče pokornosti bilo kome, ona biva samo u halalu, i to je ogranak pravila „pokornost nadređenom je pokornost Allahu“, jer čim je poenta u pokornosti Allahu, onda pokornost stvorenju biva uslovljena pokornošću Allahu. Islamski učenjaci su raspravljali o tome u čemu je sve žena dužna pokoravati se čovjeku, i to nije toliko široko koliko neki muškarci misle, tako da ni u svim halal stvarima mu se ne mora pokoravati, već imaju određene stvari o kojima su detaljno govorile knjige fikha.

Zatim svako od njih dvoje treba znati svoja prava i obaveze, pa čovjek prvo treba da pročita o pravima žene i njegovim obavezama prema njoj, pa tek onda o svojim pravima, a nakon toga opet da obnovi prava žene i svoje obaveze prema njoj, da ih ne zaboravi.

A žena treba da prvo pročita o pravima čovjeka i njenim obavezama prema njemu, pa onda o svojim pravima, pa onda opet da obnovi prava čovjeka i svoje obaveze prema njemu, da ih ne zaboravi.

I naposletku, brak nije zasnovan na principu daš mi – dam ti, već na kur'anskom principu:

…i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju. (Er-Rum, 21.)

Dakle uspjeh braka je zasnovan na nečemu iznad pravde, a to su ljubav i samilost. Pravda je donja crta, ispod koje ne smije da se ide, ali iznad toga se mora graditi dodatna zgrada – ljubav i samilost, i supružnici se trebaju pridržavati principa:

طلب عيوب النفس ومحاسن الآخرين لا العكس

حمل الكلام والأفعال على أحسن المحامل

التغافل

التغابي

التجاهل

العفو والصفح

We alejkumusselam we rahmetullahi we berekjatuhu.

Ne znači da treba odbaciti ostatak hadisa već se gleda da li je on vjerodostojan ili nije. To što jedan dio hadisa ima kod Buharije se spominje kao dodatna informacija koja je dodatno pojačavanje tog dijela hadisa, ali ne znači da ostatak hadisa nije vjerodostojan. A ako u lancu ima nepoznata osoba, onda je lanac slab. A ako je neko ko je kasnije počeo da miješa i zaboravlja onda se gleda da li je prije toga bio vjerodostojan i da li je taj hadis prenio prije ili kasnije. To su svakako informacije za one kojima je to struka a ne za obične čitaoce.

We alejkumusselam.

Najprije se maksimalno potrudite da vam dozvole vaše pravo da budete propisno pokriveni kako je Allah naredio. Ako treba i platite. Zatim, ako ne dozvole a imate novca za privatno porodilište (koje se može naći u Bosni za 3000 maraka) idite tamo jer bi trebalo da imate veću slobodu. Ako ni to ne može, onda kupite ili tražite pidžamu za kapuljačom i što veći broj, kako biste se što više pokrili. Drugim riječima dajte sve od sebe, sve što je u vašoj moći, da ispunite propis u potpunosti, a onda – ako ne može u potpunosti – onoliko koliko je moguće biti najbliže toj potpunosti. Kada stvarno date sve od sebe onda niste grešni.

Što se tiče namaza,

Ukoliko nema krvi, obavezna je klanjati ako je u mogućnosti onako kako je u mogućnosti, s obzirom da je čovjek obavezan obavljati namaz dok je pri čistoj svijesti i zdravoj pameti: stojeći, sjedeći, ležeći, u mislima (išaretom očima), kao što je slučaj i sa namazom u sred bitke, a može spojiti i podne sa ikindijom i akšam sa jacijom ako joj je teško da sve klanja zasebno. Isto važi i za abdest, ako može uzeti abdest, bilo sama ili da joj neko pomogne, ili može uzeti tejemmum, bilo sama ili da joj neko pomogne, ili da klanja bez abdesta i bez tejemmuma ako nema druge opcije.

Ukoliko ima krvi, čak i 2-3 dana prije porođaja, a uzrok krvi je sam porođaj, neće klanjati i ne mora naklanjavati.

https://www.youtube.com/watch?v=Q06BfkHqLwY&fbclid=IwAR3higIiyhUon5fvXwk4TwQM3Nls8Uhm3uiTEz0YyYQFgM-oMP1s3gDGWrw

https://www.islamweb.com/ar/fatwa/43242/?fbclid=IwAR3aCZRzoNtJhfgAFUX4sQiD8aKXtrXru8rMm0CaUJ99Ub4eNffV7Agv60w

https://islamqa.info/ar/answers/119482/%D8%AD%D9%83%D9%85-%D8%A7%D9%84%D9%85%D8%A7%D8%A1-%D9%88%D8%A7%D9%84%D8%AF%D9%85-%D8%A7%D9%84%D9%86%D8%A7%D8%B2%D9%84-%D9%82%D8%A8%D9%84-%D8%A7%D9%84%D9%88%D9%84%D8%A7%D8%AF%D8%A9?fbclid=IwAR2-8QrvuhIj5jp1L2Fyu02jtHACHIJcSVH_gbyMdCdp2f0Hp2DE-CJXWMc

We alejkumusselam we rahmetullahi we berekjatuhu.

Uzvišeni Allah je iz Svoje apsolutne mudrosti dunjaluk stvorio kao mjesto testiranja a ljudski rod kao stvorenja koja će svojim izborom i svojom voljom krenuti pravim putem. U Džennetu bi svakako svi bili vjernici, ali je Njegova apsolutna mudrost iziskivala da bude ovako kako jeste. S obzirom na to da je dunjaluk stvorio kao takav besmisleno je prisiliti ljude da vjeruju već je smisleno dati im toliko dokaza za istinitost vjerovanja da to odbija samo inadžija, prkosnik, ili onaj kome je srce toliko prljavo da ili ne vidi očigledno. A zašto mu je prljavo? Zbog nepravde. Kako nepravde? Zbog mnoštva grijeha, vidljivih ili duševnih, nevidljivih, i to je vrhunac nepravde, jer se koriste Allahove blagodati za obožavanje prohtjeva, makar čovjek ne bio svjestan da on ustvari obožava svoje prohtjeve i bježi od istine. Uzvišeni na više mjesta u Kur'anu kaže:
والله لا يهدي القوم الظالمين

A Allah ne upućuje nepravednike.

A nepravda je šireg značenja od nepravde prema ljudima ili drugim stvorenjima, jer obožavanje prohtjeva je nepravda prema samom sebi kao i nepravda uopšteno, makar ne bilo “prema” nekom, pošto je nepravda: stavljanje nečega na mjesto koje mu ne pripada. S tim da čovjek mora u sebi imati poseban vid nepravde da bi zaslužio da ga Allah nikada ne uputi, jer On upućuje i mnoge nepravednike ukoliko u njima postoji dobro koje nadvladava tu nepravednost i iziskuje njegovu uputu. To znači da ako u čovjeku ima to dobro koje iziskuje njegovu upućenost – Allah će ga uputiti, a upravo o tome govori ajet spomenut u pitanju.

We alejkumusselam we rahmetullahi we berekjatuhu.

To prvo nije kufr, naprotiv, to je prirodna reakcija, a ako čovjek sazna da o tome nečemu je stvarno propis takav neka ukroti svoju dušu spoznajom da Allah najbolje zna šta je dobro za nas.

Ni to drugo nije kufr, jer jedno je osjećaj koji se sam javi, koji nije ni grijeh nti nešto što čovjek kontroliše, a drugo je svjesno i namjerno stvaranje osjećanja i svjesna mržnja prema propisu, a koja se može razviti iz onog nenamjernog osjećaja ako se ne ukroti i ako mu se čovjek preda.

A to treće: neka ignoriše vesvese, neka sam sebi govori: “Ja želim ono što Allah voli.”, i u duhu toga neka postupa. Ako mu dođe vesvesa: “Ipak si uradio radi nefsa.”, neka je ignoriše.