Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Allah najbolje zna, postoji razilaženje kod islamskih učenjaka savremenog doba nakon što su se pojavili fotoaparati i mobiteli u tome da li se hadisi u kojima je zabranjeno slikanje odnose na slike koje su nastale korišenjem fotoaparata ili mobitela.

Allah najbolje zna, ja sam stava da to ne obuhvata te slike. Slika tj. fotografija koja se uslika mobitelom i fotoaparatom ne spada u hadise u kojima se zabranjuje slikanje i crtanje svojim rukama onoga što ima živu dušu. Veliki broj učenjaka je tako smatrao.

Međutim, čovjek ako ima tu sliku živih bića ne treba da je printa i stavlja na zid, jer je to posebna zabrana.

Posebno ako uzmemo u obzir današnje vrijeme, neka pitanja su toliko postala prisutna u našem društvu, pa zamislite da čovjek danas izađe sa stavom da je slikanje fotoaparatom zabranjeno. To je velika poteškoća za umet, za narod i koliko bi samo ljudi bilo grešno.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Jeste, definitivno!
Veliki broj ljudi ne zna da je razlika u tome što je posljednja objava prije Muhammeda a.s. Indžil (Biblija) koja je objavljena Isusu zapisivana i više od stotinu godina nakon smrti Isaa a.s., za razliku od Božijeg Poslanika alejhi salatu ve selam, kada mu je dolazila objava pisari su pisali sve što mu je objavljeno po koži, kamenju, kori od drveta i kostima, a i ljudi su znali Kur'an napamet.

Pa kada je Allahov Poslanik, alejhi salatu ve selam, umro to je sve objedinjeno i skupljeno. Ali je to sve bilo zapisano onda kad je objavljeno Božijem Poslaniku i bilo je desetine, ako ne i stotine ljudi koji su od Božijeg Poslanika cijeli Kur'an za njegovog života naučili napamet. Tako da, ne umanjuje vrijednost Kur'ana to što je nakon smrti Božijeg Poslanika objedinjen u jednu knjigu, u mushaf.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Pogledajte kad šejtan tumači vjeru kako tumači vjeru na neispravan način! Žena živi u Francuskoj i nosi maramu, došla je da traži posao, a oni joj kažu da ne može raditi dok ne skine maramu i da mora nositi kratke rukave. Kažu joj da je sunet da se radi i zato treba da se otkrije, to je prioritetnije.

Ženi je obaveza da nosi maramu i žena prilikom zapošljavanja treba da kaže da ne prihvata uvjete skidanja marame, bez obzira o kakvom poslu se radilo! Ako to poslodavac prihvati dobro je, a ako ne prihvati tražit će drugi posao, ali neće dopustiti nekome da joj tumači vjeru da je sunet raditi, a nošenje marame je novotarija. Normalno da nije novotarija, šta više, nošenje marame je strogi farz, mnogo veći nego raditi!

Tako da, u ovom slučaju preporuka sestrama je da ostanu čvrste, da nose hidžab, da traže svoja prava i da prilikom tog prvog razgovora kod traženja posla spomenu da su muslimanke, da nose maramu i da će na posao dolaziti sa maramom, da imaju obavezu da klanjaju u datom momentu određene namaze. Ako tako poslodavci prihvate dobro je, a ako ne prihvate tražit će sebi, inšallah, drugi posao.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Mi tvrdimo da osiguranja koja su komercijalna su zabranjena u islamu, ali u ovom slučaju imamo zakone koji su nam nametnuti. U islamu postoji nešto što se zove nadomještanje štete drugoj osobi. Npr. ako smo uzeli kamen, bacili ga želeći pogoditi pticu i razbili smo komšiji prozor, mi njemu trebamo nadomjestiti štetu. Isto tako u vožnji kada udarimo osobu napravili smo štetu i trebamo to isplatiti.

U podneblju gdje živimo neće nam ta osoba platiti, ali će za njega to neko drugi da uradi, a to je njegovo osiguranje. Nama je bitno da neko plati da mi popravimo i saniramo štetu našeg auta, a to što će isplatu izvršiti njegovo osiguranje koje je prema nama njegov opunomoćenik nije važno.

Tako da, bez obzira što smatramo da je komercijalno osiguranje haram, u ovom slučaju pošto živimo u takvom sistemu gdje ne možemo direktno od čovjeka koji nam je nanio štetu tražiti da nam to isfinansira, onda nema smetnje da nam to neko drugi plati kako bismo pokrili štetu koja nam je učinjena.
Tako da, ako Bog da, nema smetnje da se uzmu pare nakon procijenjene štete, ako čovjek nije bio kriv.

Audio isječak odgovora